Tri godine uskraćivanja nastave u kući, pokušaj diskreditacije koji je srušen na sudu i aktualno uskraćivanje prava na nastavak obrazovanja čine cjelinu koja se ne može zanemariti
Poslušaj članak
Tri godine djevojka s teškoćama prolazila je ponižavanje, bol i neprestanu borbu s institucijama koje su je trebale štititi. Identitet djevojke, roditelja i dokumentacija poznati su redakciji.
Iako su liječnici, bolnice, stručni timovi i specijalisti više od tri godine nedvosmisleno preporučivali nastavu u kući kao jedinu sigurnu opciju zbog njezina zdravstvenog stanja i čestih epileptičkih napadaja, jedna ravnateljica postupala je suprotno svim tim nalazima.
Umjesto da poštuje mišljenja stručnjaka, prisiljavala je djevojku da pohađa nastavu u školi te je svako opravdano izostajanje proglašavala neopravdanim.
Uz to je podnosila prijave protiv roditelja i iznosila tvrdnje da je djevojka dolazila zamazanog tijela, kose i odjeće, što je ovih dana Upravni sud odbacio. Čak ni liječničke ispričnice izdane zbog stvarnih zdravstvenih razloga nisu bile prihvaćene, nego omalovažavane.
Djevojka je opisala kako je tri godine bila tjerana da sjedi po osam sati na nastavi, iako je medicinska dokumentacija jasno govorila da to ne smije. Svaki dan borila se sama sa sobom da izdrži do kraja nastave. U školi joj je često pozlilo, ponekad je teško disala, zamaglio bi joj se vid, tijelo bi joj podrhtavalo i bila bi na rubu epileptičkog napadaja.
Kada zbog toga nije mogla doći u školu, liječnica joj je pisala ispričnice, no i one su se osporavale, a majku se optuživalo da ih izdaje ‘bez razloga’. Roditelji su prolazili kroz prijetnje nadzorima i kaznenim postupcima. Djevojka je govorila da se osjećala krivom samo zato što je bolesna, da su je gurali preko granica i da je nitko nije želio čuti. Čak je i hrana koju joj je majka pripremala u školi proglašavana ‘smrdljivom’, zbog čega je morala jesti na hodniku, trpeći podsmijeh. Druga djeca mogla su jesti u učionici, ali ne i ona.
Upravni sud u Rijeci donio je presudu koja je jasno utvrdila da su škola, ravnateljica i Ministarstvo postupali nezakonito prema djevojci i njezinoj obitelji. Sud je naveo ozbiljne povrede Zakona o općem upravnom postupku, uskraćivanje uvida u spis, uskraćivanje prava na izjavu, donošenje odluka bez pravne osnove i ignoriranje medicinske dokumentacije. Ovo je sud utvrdio, nije mišljenje, interpretacija ni dojam – to je službena činjenica.
U drugom postupku, u kojem je ravnateljica pokušala prikazati djevojku nevjerodostojnom i ‘zamazanom’, sud je ponovno odbacio navode škole. Utvrđeno je da su tvrdnje neosnovane, da škola nije postupala u skladu s propisima i da su ponovno povrijeđena prava djeteta i roditelja. Time se potvrdilo da ne postoji samo pojedinačni propust, nego kontinuirani obrazac postupanja.
Treći sloj diskriminacije događa se danas: djevojci se uskraćuje pravo na nastavak školovanja, iako ima trogodišnju svjedodžbu kao javnu ispravu, iako je program škole oglašavan kao trogodišnji, iako Ministarstvo daje jasna mišljenja, iako zakoni dopuštaju nastavak uz razlikovne ispite.
Unatoč svemu tome, ravnateljica ponovno ignorira Ministarstvo, sudsku praksu, liječničke nalaze, svjedodžbe svoje vlastite škole i zakonska prava učenice. Uskraćuje joj mogućnost da nastavi redovno školovanje.
Sve ovo pokazuje da se ne radi o jednom upisu, nego o obrascu postupanja jedne osobe na poziciji moći. Tri godine uskraćivanja nastave u kući, pokušaj diskreditacije koji je srušen na sudu i aktualno uskraćivanje prava na nastavak obrazovanja čine cjelinu koja se ne može zanemariti. U sva tri slučaja riječ je o istoj ravnateljici i istom ponašanju. Ovo je priča o stvarnom stanju inkluzije osoba s invaliditetom u redovni obrazovni sustav – i sada je potpuno dokumentirana.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama
Poslušaj članak
Planinarsko društvo Paklenica Zadar organizira inkluzivni izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit i na Zavižan u subotu, 23. svibnja 2026. godine.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama.
Sudionike očekuje posjet Kući Velebita u Krasnu, obilazak Botaničkog vrta na Zavižanu te mogućnost uspona na Veliki Zavižan (1676 m).
Organizatori ističu kako je riječ o laganom i tehnički nezahtjevnom izletu prilagođenom mogućnostima svih sudionika, uz podršku vodiča i volontera.
Program uključuje autobusni prijevoz iz Zadra, obilazak Kuće Velebita uz stručno vodstvo te dvije opcije obilaska na području Zavižana – laganu šetnju kroz botanički vrt ili uspon na Veliki Zavižan za zainteresirane sudionike. Povratak u Zadar planiran je do 20 sati.
Izlet je dio projekta ‘Pruži mi ruku’, a cijena sudjelovanja iznosi 35 eura i uključuje prijevoz autobusom te ulaznice za Nacionalni park i Kuću Velebita. Ručak je organiziran iz ruksaka, dok će u planinarskom domu biti moguće kupiti piće.
Organizatori ističu da svaki sudionik treba vodičima olakšati odgovornost pažljivim slušanjem uputa i odgovornim ponašanjem tijekom trajanja izleta. Odazivom na izlet svaki sudionik potvrđuje kako izletu pristupa na osobnu odgovornost i prihvaća plan izleta, odluke i upute vodiča. Tempo hoda bit će prilagođen mogućnostima svakog sudionika izleta.
Prijave su otvorene do četvrtka, 21. svibnja 2026., putem obrasca: prijava na izlet.
Dodatne informacije moguće je dobiti putem stranice PD Paklenica ili na broj 095 906 9866 (Sanja Smodlaka Vitas).
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine
Poslušaj članak
Tisuće ljudi i ove su godine u Zadru postale dio najveće humanitarne utrke na svijetu – Wings for Life World Run. Svi su trčali za isti cilj: pomoći istraživanju ozljeda leđne moždine i pružiti podršku onima zbog kojih se utrka i održava.
Posebnu snagu događaju održanom 10. svibnja 2026. godine dali su sudionici koji se s posljedicama takvih ozljeda svakodnevno suočavaju, ali i brojni rekreativci, sportaši i humanitarci koji su još jednom pokazali zajedništvo i solidarnost.
Zadar je tako ponovno bio dio globalne humanitarne priče koja istovremeno okuplja milijune ljudi diljem svijeta. Među brojnim sudionicima bili su i članovi sportskih klubova koji godinama podržavaju ovu inicijativu.
Posebno emotivno bilo je sudjelovanje osoba koje ne mogu samostalno hodati, a upravo njima ova utrka daje dodatnu važnost i motivaciju.
-Ovo nam je već sedma ili osma godina da sudjelujemo -poručili su članovi jednog od zadarskih klubova, koji je ove godine okupio čak 107 trkača. Mnogi su istaknuli kako rezultat nije bio u prvom planu, nego zajedništvo i podrška humanitarnom cilju.
Na stazi su ipak padali i sportski rekordi. U muškoj konkurenciji slavio je natjecatelj iz Poljske kojeg je presretačko vozilo sustiglo na 55. kilometru. U ženskoj konkurenciji pobjedu su odnijele sestre Šustić koje su kroz cilj odlučile proći zajedno.
-Nema smisla da se razdvajamo na samom kraju. Ispunile smo želju i završile zajedno – poručile su nakon utrke.
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine.
Čestitke pobjednicima, ali i svim sudionicima koji su još jednom pokazali kako sport može povezivati ljude i mijenjati živote nabolje.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve
Poslušaj članak
SOIH je zajedno s Accessible EU organizirao okrugli stol pod nazivom ‘Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ‘26’, koji je održan u srijedu, 29. travnja 2026. godine u hotelu Diplomat. Ovaj cjelodnevni događaj bio je dostupan i online.
U okviru projekta Pristupačna Hrvatska i inicijative Accessible Europe vide se velike razlike među državama Europske unije kada je riječ o pristupačnosti i mobilnosti osoba s invaliditetom. Hrvatska se pritom ističe jer već više od 30 godina kontinuirano organizira stručne skupove i sustavno radi na ovoj temi.
Mobilnost osoba s invaliditetom jako je važna za svakodnevni život jer omogućuje obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu. Iako se vidi napredak, i dalje je potrebno više uključivati same korisnike u rane faze planiranja kako bi rješenja bila kvalitetnija, učinkovitija i dugoročno održiva.
Cilj ovog skupa bio je razmijeniti iskustva, ojačati suradnju i razviti konkretna rješenja kako bi pristupačnost postala pravilo, a ne iznimka.
Program HEKUP-a započeo je pozdravnim riječima, nakon čega je uslijedila tema stupova neovisnog življenja o kojoj je govorila Sanja Rimac iz SOIH-a.
Nakon toga govorilo se o izazovima mobilnosti u društvu u kontekstu klimatskih promjena, što je predstavila Mirna Plećaš Ilić iz Saveza društava distofičara Hrvatske. Zatim je predstavljena tema prijevoza u projektu Pristupačna Europa (AccessibleEU), uključujući pristup projektu i online obuku, o čemu je govorio Ljubomir Miščević.
U nastavku je Denis Marijon iz Saveza SUMSI govorio o univerzalnom dizajnu i javnom prijevozu uz poruku ‘Manje prilagodbi, više pristupačnosti’.
U drugom dijelu programa predstavljene su aktivnosti AccessibleEU u 2025. godini, ponovno kroz izlaganje Ljubomira Miščevića. Nakon toga je Marko Periša govorio o asistivnoj tehnologiji i pristupačnosti digitalnih usluga u prometu.
Program je nastavljen studijom (ne)uspjeha na primjeru Zagreb Glavnog kolodvora, koju su predstavili Zvonimir Zelenika i Siniša Kekić.
Na kraju je obrađena primjena PRM TSI regulative i vodič za prikupljanje podataka o pristupačnosti željezničke infrastrukture, o čemu je govorio Zvonimir Zelenika.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve.
Također je naglašeno da je važno da sustav bude održiv, što znači da svi njegovi dijelovi moraju dobro funkcionirati. Ako jedan dio ne funkcionira, to stvara širi problem u društvu.
Istaknuta je potreba za boljom organizacijom, pravovremenim djelovanjem i učinkovitijom provedbom prava, uz stalnu suradnju i razmjenu znanja među stručnjacima i institucijama.