Kako biste koristili pisanje kao antistres tehniku, ne morate biti odličan pisac i dovoljno je odvojiti dvadesetak minuta dnevno

Pisanje rukom jedan je od najjednostavnijih, ali i najmoćnijih antistres alata kojima se možemo služiti u svakodnevnom životu. U vremenu kada smo okruženi ekranima, brzim porukama i neprekidnim nizom obaveza, povratak olovci i papiru omogućuje nam sporiji, prirodniji ritam koji potiče prisutnost i smanjuje napetost.

Kada pišemo rukom, aktiviramo dijelove mozga odgovorne za motoričke vještine, pažnju i memoriju. Taj proces usporava naše misli, daje nam osjećaj kontrole i omogućuje fokusiranje na ono što se događa unutar nas.

Pisanje postaje svojevrsna mentalna detoksikacija – prostor u kojem možemo izbaciti brige, jasno izraziti emocije i bolje razumjeti vlastite misli. Mnogi ljudi doživljavaju veliko olakšanje upravo u trenutku kada ono što ih muči iz glave ‘prebace’ na papir. Osobno to ponekad radim i stvarno pomaže. Možda od tud dolazi i ono da papir svašta trpi.

Uvođenje malih rituala pisanja rukom može biti oblik brige o sebi. Vođenje dnevnika, zapisivanje zahvalnosti, planiranje dana ili spontano škrabanje – sve su to načini koji pomažu umu da se smiri. Mozak doslovno ‘usporava’ i ulazi u stanje nalik meditaciji.

Bez digitalnih ometanja i pritiska savršenstva, pisanje potiče kreativnost i dopušta nam da budemo potpuno prisutni u trenutku. To je vrijeme koje odvajamo samo za sebe, bez žurbe i bez očekivanja.

Jedinstvena ljepota pisanja rukom leži u činjenici da svako slovo nosi naš osobni pečat. Rukopis odražava naš tempo, raspoloženje i energiju. On nam omogućuje da se dublje povežemo sami sa sobom, ali i da ostavimo trag koji je intimniji i topliji od digitalne poruke.

Istraživanja su također potvrdila da terapija pisanjem ima značajne benefite na mentalnom i fizičkom zdravlju. Kako biste koristili pisanje kao antistres tehniku, ne morate biti odličan pisac i dovoljno je odvojiti dvadesetak minuta dnevno.

Ako ne znate o čemu biste pisali, počnite od onoga što vas okružuje, zabilježite dojmove iz svog prostora ili jednostavno promatrajte prizore kroz prozor i opišite ih. Važno je samo da pišete, a ne što pišete.

Hladnoća sužava krvne žile, smanjuje protok krvi u upaljena područja i tako ublažava otekline i bol, što je razlog zbog kojeg se led već desetljećima koristi u sportu i prvoj pomoći

Hladnoća posljednjih godina privlači sve više pažnje u medicinskim i znanstvenim krugovima, ponajprije zbog svojeg potencijala u reguliranju različitih tjelesnih funkcija. Kontrolirano izlaganje niskim temperaturama – bilo kroz hladne tuševe, krioterapiju ili jednostavno boravak na svježem zraku – potiče tijelo na aktivaciju mehanizama koji poboljšavaju zdravlje. Jedan od najpoznatijih učinaka je smanjenje upale.

Hladnoća sužava krvne žile, smanjuje protok krvi u upaljena područja i tako ublažava otekline i bol, što je razlog zbog kojeg se led već desetljećima koristi u sportu i prvoj pomoći.

Povrh toga, izlaganje hladnoći može ubrzati oporavak nakon intenzivnog fizičkog napora. Sportaši se često služe ledenim kupkama kako bi smanjili mikrooštećenja mišića i ubrzali regeneraciju tkiva.

Koristi se ne zaustavljaju na lokomotornom sustavu: hladnoća može aktivirati smeđe masno tkivo, posebnu vrstu masnog tkiva čija je uloga proizvodnja topline. Kad se aktivira, ono troši glukozu i masne kiseline, što može imati pozitivan učinak na regulaciju tjelesne težine i metabolizma.

Ali to ne znači da možete jesti kao da sutra ne postoji i onda provesti cijeli dan na hladnoći.

Hladni podražaji utječu i na hormonski sustav. Kratko izlaganje hladnoj vodi može potaknuti lučenje endorfina i noradrenalina, koji poboljšavaju raspoloženje, budnost i mentalnu jasnoću. Mnogi ljudi koji prakticiraju jutarnje hladne tuševe navode osjećaj produljene svježine, veće koncentracije i smanjenog stresa tijekom dana.

Istraživanja također pokazuju da hladnoća može pozitivno djelovati na imunološki sustav, potičući određene vrste bijelih krvnih stanica koje pomažu u borbi protiv infekcija.

Važno je naglasiti da se izlaganje hladnoći mora provoditi postupno i s oprezom. Pretjerivanje ili nagle, ekstremne promjene temperature mogu biti opasne, osobito za osobe s kardiovaskularnim bolestima. Ključ je u umjerenosti i slušanju signala vlastitog tijela.

Poznato je da hladnoća aktivira tzv. ‘diving reflex’, urođeni refleks koji se javlja kada hladna voda dotakne lice. Ovaj refleks usporava otkucaje srca, preusmjerava krv prema vitalnim organima i privremeno poboljšava fokus te osjećaj smirenosti.

Zbog toga se mnogi ljudi instinktivno umivaju hladnom vodom kada žele ‘razbistriti glavu’ ili se probuditi – radi se o drevnom biološkom mehanizmu koji se zadržao još od naših morskih predaka.

‘Superimunitet’ rijetko je rezultat samo jedne stvari. Iako genetika daje početnu osnovu, svakodnevne navike i način života itekako određuju koliko ćemo često biti bolesni

Sigurno poznajete barem jednu osobu koja rijetko ili gotovo nikad ne oboli – dok ostali svake zime osvoje barem jednu prehladu ili gripu. Što je njihova tajna? Je li riječ o sreći, genetici ili načinu života? Odgovor leži u kombinaciji više faktora.

Naš imunološki sustav je složen obrambeni mehanizam sastavljen od organa, stanica i molekula koje štite tijelo od virusa, bakterija i drugih štetnih utjecaja. Kod nekih ljudi ovaj sustav radi iznimno učinkovito – brzo prepoznaje prijetnju i jednako brzo reagira.

U pozadini toga mogu biti naslijeđene karakteristike, poput bolje sposobnosti imunoloških stanica da uoče patogene ili bržeg oporavka nakon infekcije. Genetika, dakle, može igrati važnu ulogu, ali nije jedina koja određuje zdravlje.

Životne navike značajno određuju snagu imuniteta. Kvalitetan san, uravnotežena prehrana bogata vitaminima i antioksidansima, redovita tjelovježba i boravak na svježem zraku doprinose zdravlju imunološkog sustava. Osobe koje se rijetko razbolijevaju često nesvjesno žive upravo takvim ritmom. S druge strane, kronični stres, brza hrana, pušenje i premalo kretanja mogu vidljivo oslabiti tjelesnu obranu.

Psihološki i socijalni čimbenici također igraju iznenađujuće važnu ulogu. Kada smo pod stresom, tijelo luči hormone koji mogu oslabiti imunološki odgovor, što znači da je sklonost bolestima veća u razdobljima napetosti, straha i emocionalne iscrpljenosti. S druge strane, smijeh, druženje i osjećaj pripadnosti potiču rad imunološkog sustava – što objašnjava zašto ljudi s pozitivnijim stavom često ostaju zdraviji.

Još jedan ključni element krije se u našim crijevima. Mikrobiom – zajednica bakterija koje žive u probavnom sustavu – pomaže u regulaciji imuniteta. Raznolika i uravnotežena crijevna flora stvara snažnije obrambene mehanizme, dok loša prehrana i antibiotici bez potrebe mogu narušiti tu ravnotežu.

Drugim riječima, ‘superimunitet’ rijetko je rezultat samo jedne stvari. Iako genetika daje početnu osnovu, svakodnevne navike i način života itekako određuju koliko ćemo često biti bolesni. Oni koji se rijetko razbolijevaju obično spavaju dovoljno, pametno se hrane, često borave u pokretu i znaju se nositi sa stresom. Njihov imunološki sustav radi u tišini – ali neumorno – i zato ga ne primjećuju sve dok ostaju zdravi.