Civilno društvo
MENTALNO ZDRAVLJE UČITELJA Kako se nositi sa stresom i sagorijevanjem
U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija, kaže Karolina Vidović
Učitelji razredne nastave imaju značajnu ulogu u oblikovanju ličnosti dijeteta. Međutm, sve veći izazovi s kojima se danas suočavaju u radu nerijetko utječu na njihovo mentalno zdravlje.
S obzirom da je mentalno zdravlje učitelja preduvjet kvalitetne nastave, pozitivnih odnosa s učenicima te učinkovite suradnje s roditeljima Agencija za odgoj i obrazovanje 26. kolovoza u područnoj školi Pongračevo organizirala je međužupanijski stručni skup na temu ‘Briga o mentalnom zdravlju učitelja razredne nastave’.
Skup je okupio učitelje razredne nastave iz Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko- bilogorske, Sisačko- moslavačke županije te Grada Zagreba.
Viša savjetnica za razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje Karolina Vidović istaknula je da odgojno-obrazovni djelatnici svakodnevno ulažu veliku količinu energije, empatije i strpljenja kako bi pružili podršku učenicima i njihovim roditeljima. Međutim, važno je da učitelji vode brigu o vlastitom mentalnom zdravlju kako bi mogli biti stabilan oslonac drugima.
– U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija. Osim što prenosi znanje, učitelj odgaja, podržava, sluša, često stavljajući potrebe drugih ispred svojih – rekla je Vidović.
Poručila je kako je vrijeme da se otvoreno progovori o stresu, sagorijevanju, osjećaju iscrpljenosti i pritiscima koji posao učitelja donosi.
Ivona Zdunić, ravnateljica OŠ August Šenoa i područne škole Pongračevo, istaknula je kako je briga o mentalnom zdravlju učitelja od velike važnosti s obzirom da se od njih očekuje da odgoje emotivno zdrave i stabilne učenike.
– Svakodnevno se kao učitelji susrećemo s novim alatima, novim očekivanjima i znanjima. To nas dovodi i do sagorijevanja i čini nas da smo ponekad bespomoćnim – rekla je Zdunić.
Pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Mirela Šentija Knežević istaknula je da briga o mentalnom zdravlju djece, mladih i odraslih jedan od prioriteta Grada Zagreba. Posebnu pozornost se želi posvetiti i mentalnom zdravlju liječnika, učitelja te odgajatelja u dječjim vrtićima.
– U mandatu Gradske uprave provedeno je niz aktivnosti i mjera u području osiguranja dodatne psiho-socijalne, ali i zdravstvene podrške djeci, mladima i odraslima. Proveli smo devetnaest konkretnih projekata , uveli smo niz nadstandarda, prvi u Hrvatskoj smo uveli psihologe na primarnoj razini zdravstvene zaštite i bili spremni ugovoriti psihologe s Ministarstvom zdravstva kroz poseban program osnaživanja stručnjaka u području mentalnog zdravlja. Prvi smo u Hrvatskoj uveli mobilni tim za mentalno zdravlje na primarnoj razini zdravstvene zaštite – pojasnila je Šentija-Knežević.
Grad Zagreb je s Klinikom za psihijatriju Vrapče pokrenuo projekt Akademija oporavka, zatim inovativni portal o mentalnom zdravlju te je pokrenut program ‘Boje’ s Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan kojim se osnažuju osobe u ‘manjinskom stresu’ (stres s kojim se suočavaju pripadnici marginaliziranih društvenih skupina, op. aut.).
– Razvili smo mobilne timove za mentalno zdravlje da bi se došlo u kuće osoba s invaliditetom koji ne mogu zbog ograničenja ostvariti psiho-socijalnu podršku u zdravstvenim ustanovama. U ovom trenutku s Klinikom za psihijatriju Vrapče i Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan razvijamo program telepsihijatrije. Do kraja godine program telepsihijatrije uspostavljamo za Centar za autizam i za sve domove umirovljenika – najavila je Šentija-Knežević.
Marijana Togonal, izvanredna profesorica na Hrvatsko-katoličkom sveučilištu, u svom je izlaganju predstavila model nenasilne komunikacije američkog psihologa Marshalla Rosenberga.
– Nenasilna komunikacija se temelji na iskustvenom učenju. Potrebno je proći sustavnu edukaciju, treba biti sustavno iztreniran da bi u jednom trenutku koji je izazovan, kad primjerice nasuprot učitelja sjedi roditelj ili dijete koje ima ispad učitelj znao kako reagirati – rekla je Togonal.
– Ova komunikacija se temelji na povezivanju potreba s drugim ljudima. Stup nenasilne komunikacije čine potrebe, ali ne samo potrebe druge strane nego moje potrebe. Ono što je važno kod nenasilne komunikacije jest da uronimo u sebe i da pokušamo detektirati i identificirati koje su moje autentične potrebe primjerice kao učitelja. Ova komunikacija inagurira empatiju, ali i samoempatiju.Izvrstan je alat kako možemo smiriti konflikt između učenika i učitelja – pojasnila je Togonal.
Mira Čuvidić, jedna od sudionica skupa, učiteljica je razredne nastave u OŠ Rajić u Novskoj, gdje radi već 35 godina. Voli svoj posao i uvijek bi iznova odabrala da radi kao učiteljica.
– Trenutačno imam 12 učenika u razredu, ali sam prije radila i s po 27 učenika. Nekada je bilo lakše raditi, bez obzira na broj učenika, jer su djeca bila drugačija. Danas su veći problemi s djecom, više je u razredu djece s teškoćama u razvoju, s teškoćama u ponašanju. U mom razredu je trenutno jedan učenik s ADHD-om, dok je drugi učenik u postupku utvrđivanja teškoće u razvoju, ali su vidljive teškoće u učenju i ponašanju. Danas nije lako biti učiteljica, izazovi su drugačiji i sve teži, srećom suradnja s roditeljima nije teška u našoj sredini, premda ima izuzetaka. Kao učiteljica trudim se brinuti o svom mentalnom zdravlju, ne opterećujem se više stvarima koje ne mogu promijeniti – ispričala je učiteljica Mira.
Svoje iskustvo rada u školi ispričala je i učiteljica razredne nastave u OŠ Fran Koncelak u Drnju, Aleksandra Bračko.
– To je najveća škola u Koprivničko-križevačkoj županiji. Uz ovu matičnu školu imamo i četiri područne škole. Kao učiteljica radim 21 godinu. Lijepo mi je raditi s djecom no najčešći problemi su s roditeljima, a radi se o nerazumijevanju, nedosljednosti i nemogućnosti dogovora. Muči nas problem nepostavljanja granica kod djece od strane roditelja. Možda će se to promijeniti s generacijama, jer ipak se roditelji trude, educiraju se, skloni su prihvatiti savjete.Tijekom svog rada u razredu sam imala djecu s teškoćama u razvoju, odnosno slabovidno dijete, zatim dijete s oštećenjem sluha te dijete s ADHD-om. Od stručnih suradnika imamo pedagoga i socijalnog pedagoga, a nemamo edukacijskog rehabilitatora i psihologa, što je veliki nedostatak. Važno mi je da se brinem kao učiteljica o svom mentalnom zdravlje jer posvećenost poslu i trud uzima prevelik danak – zaključila je učiteljica Aleksandra.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju
Poslušaj članak
Postoji mjesto na kojem djeca ne strahuju od pogreške, gdje ih nitko ne ispravlja zbog krivo pročitane riječi i ne procjenjuje koliko su uspješna. Na tom mjestu pažljivo ih sluša pas.
Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ideji temelji se međunarodni program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs), koji djeci pomaže razviti ljubav prema čitanju uz pomoć posebno educiranih pasa i njihovih voditelja.
Program u Hrvatskoj već godinama provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a među njegovim dugogodišnjim provoditeljima je i Sergej Jonke, koji R.E.A.D. više od deset godina provodi u školama, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Djeca često osjećaju pritisak kada čitaju pred učiteljem, roditeljem ili razredom. Boje se pogriješiti, biti ismijana ili ocijenjena. Pas, međutim, ne poznaje kritiku. Mirno sluša, strpljivo čeka i prihvaća dijete upravo onakvo kakvo jest.
U takvom okruženju nestaje napetost, a raste samopouzdanje. Nerijetko se događa da dijete koje je prije izbjegavalo čitanje nakon nekoliko susreta samo traži novu knjigu koju će pročitati svom četveronožnom prijatelju.
Iako je cilj programa unaprijediti čitalačke vještine, njegove su dobrobiti mnogo šire. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi, posebno onoj koja imaju teškoće u čitanju, disleksiju, probleme s koncentracijom ili jednostavno nemaju dovoljno vjere u vlastite sposobnosti. Redovitim susretima djeca razvijaju sigurnost u izražavanju, bogate rječnik, bolje razumiju pročitano i uče da je pogreška sastavni dio učenja.
Jednako važan je i emocionalni učinak programa. Druženje sa psom smanjuje napetost, razvija empatiju, odgovornost i osjećaj prihvaćenosti. Zato mnoga djeca R.E.A.D. ne doživljavaju kao još jednu školsku obvezu, nego kao vrijeme kojem se iskreno raduju.
Najveći uspjeh programa ne vide se u statistikama, nego u malim, ali važnim promjenama. Roditelji često ističu da njihova djeca ponovno posežu za knjigama, s ponosom pokazuju svoj napredak i s veseljem čekaju novi susret sa psom. Slično primjećuju i stručni suradnici, koji kod djece uočavaju veću motivaciju, opušteniji pristup čitanju i više samopouzdanja.
R.E.A.D. nije zamjena za podršku učitelja, logopeda ili edukacijskih rehabilitatora, već vrijedna nadopuna njihovu radu jer djeci pruža sigurno okruženje u kojem mogu učiti bez straha od pogreške.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju. Jer ponekad je za veliki napredak potrebno samo jedno – netko tko će strpljivo slušati. A psi poput Ruby to rade najbolje.
Glavni cilj bio je rasteretiti obitelji koje svakodnevno skrbe o svojim članovima te unaprijediti kvalitetu njihova života
Poslušaj članak
U restoranu Stara ložiona u Orahovici prošlog je tjedna održana završna konferencija projekta ‘Odmori se, imaš podršku’, koji je provodila Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Jaglac Orahovica u partnerstvu s Udrugom Veličanka iz Velike i Centrom za unaprjeđenje kvalitete života Niteo iz Slavonskog Broda.
Projekt je bio usmjeren na pružanje inovativne socijalne usluge odmora od skrbi roditeljima njegovateljima i njegovateljima djece s teškoćama u razvoju te osoba s invaliditetom. Glavni cilj bio je rasteretiti obitelji koje svakodnevno skrbe o svojim članovima te unaprijediti kvalitetu njihova života.
Tijekom provedbe projekta usluga je bila dostupna korisnicima s područja Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije, a podršku je dobilo ukupno 27 roditelja njegovatelja i njegovatelja te njihove obitelji.
Na samom početku projekta organizirana je edukacija za zaposlene obiteljske asistente, dok je stručni tim za svakog korisnika izradio individualni plan skrbi prema kojem su asistenti pružali podršku.
Uz redovitu skrb za članove obitelji kojima je pomoć bila potrebna, tijekom projekta održane su i grupne radionice podrške za roditelje njegovatelje i njegovatelje, s četiri susreta na svakoj od lokacija – u Orahovici, Velikoj i Slavonskom Brodu. Organizirane su i tjedne grupne aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, dok su za obiteljske asistente redovito održavani online mentorski sastanci.
Na završnoj konferenciji predstavljene su provedene aktivnosti, ostvareni rezultati te iskustva i izazovi s kojima su se tijekom provedbe susretali korisnici, pružatelji usluge i projektni partneri.
Rezultati evaluacije pokazali su visoku razinu zadovoljstva pruženom uslugom. Korisnice su posebno istaknule osjećaj sigurnosti, povjerenja i olakšanja koje im je projekt donio. Kao najvažnije učinke usluge naveli su mogućnost predaha od svakodnevnih obveza skrbi, više vremena za vlastite potrebe, smanjenje stresa i umora te pozitivan utjecaj na kvalitetu obiteljskog života.
Provedena evaluacija još je jednom potvrdila koliko su ovakve usluge važne za očuvanje mentalnog zdravlja, snage i kvalitete života roditelja njegovatelja i njegovatelja, ali i za dobrobit cijele obitelji.
Projekt ‘Odmori se, imaš podršku’ završava s vrijednim iskustvima, konkretnim rezultatima i jasnom porukom o važnosti razvoja dostupnih, fleksibilnih i korisnicima prilagođenih socijalnih usluga u zajednici.
Iz Udruge Jaglac zahvalili su svim korisnicima, partnerima, suradnicima i sudionicima koji su svojim povjerenjem, angažmanom i podrškom pridonijeli uspješnoj provedbi projekta.
Impresivan razvoj Centra najbolje potvrđuju brojke. Dok je 2023. godine ustanova imala troje zaposlenih i svega sedam korisnika, danas o 70 korisnika skrbi tim od 13 stručnjaka. Taj rast jasno pokazuje koliko je velika potreba za ovakvim oblicima socijalne podrške
Poslušaj članak
Centar za pružanje usluga u zajednici Varaždin svečano je obilježio sedmu obljetnicu djelovanja, potvrdivši svoju važnu ulogu u pružanju socijalnih usluga i podrške najranjivijim skupinama građana. Od osnutka 15. srpnja 2019. godine, kada je Grad Varaždin Odlukom Gradskog vijeća osnovao ustanovu, Centar je prerastao u nezaobilazno mjesto pomoći i podrške u lokalnoj zajednici.
Svečanosti obilježavanja rođendana prisustvovali su brojni partneri, suradnici i prijatelji Centra. Uzvanicima se uvodnim govorom obratio gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj, koji je istaknuo važnost ovakvih ustanova za kvalitetu života građana te podsjetio na razvojni put Centra od njegova osnutka do danas. Ravnatelj Centra tom je prigodom predstavio usluge koje se trenutačno pružaju korisnicima i planove za daljnji razvoj.
Iako su prvi korisnici, odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem koje koriste uslugu poludnevnog boravka, u Centar stigli 2020. godine, razvoj ustanove odvijao se iznimno dinamično. Tijekom 2024. godine otvoren je poludnevni boravak za djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, dok je godinu dana kasnije s radom započeo i poludnevni boravak za odrasle osobe s lakšim ili umjerenim intelektualnim oštećenjima.
Značajan iskorak ostvaren je i pokretanjem projekta PREDAH, financiranog iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), kojim se roditeljima njegovateljima omogućuje prijeko potrebna usluga predaha i odmora od svakodnevne skrbi.
Impresivan razvoj Centra najbolje potvrđuju brojke. Dok je 2023. godine ustanova imala troje zaposlenih i svega sedam korisnika, danas o 70 korisnika skrbi tim od 13 stručnjaka. Taj rast jasno pokazuje koliko je velika potreba za ovakvim oblicima socijalne podrške i koliko je Centar postao važan oslonac mnogim obiteljima.
Nakon službenog dijela programa i razgledavanja izložbe radova korisnika, organizirana je prigodna proslava uz glazbu, ples i druženje, čime je dodatno naglašena zajednička i uključiva atmosfera koja obilježava rad Centra.
Pogled prema budućnosti donosi i nove projekte. Tom je prilikom najavljen II. regionalni Olimpijski dan inkluzije i zajedništva, koji će se održati 10. rujna 2026. godine u Sportskoj dvorani Graberje u Varaždinu.
Na sportski susret već se prijavilo 177 osoba s invaliditetom iz 15 ustanova i udruga s područja Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke i Krapinsko-zagorske županije, zajedno sa svojim stručnim djelatnicima.
Sedma obljetnica Centra bila je i prilika za zahvalu svim partnerima, donatorima i suradnicima koji su svojim radom, podrškom i predanošću pridonijeli razvoju ustanove, pretvarajući je u mjesto u kojem se poštuju i uvažavaju potrebe svakog pojedinca.
Tko su Purger i Purgerica?
Tajne Medvedgrada: između povijesti i legende
Fran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom
ZAŽELI Kako spriječiti institucionalizaciju osoba s invaliditetom
-
Life&StylePrije 6 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
Civilno društvoPrije 7 danaProjekt ‘Korak bliže društvu’ donosi nove socijalne usluge u Knin
-
In MetropolaPrije 5 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 6 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaStipendije za učenike s invaliditetom
-
VijestiPrije 5 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 6 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
in MREŽAPrije 2 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu