U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija, kaže Karolina Vidović

Učitelji razredne nastave imaju značajnu ulogu u oblikovanju ličnosti dijeteta. Međutm, sve veći  izazovi s kojima se danas suočavaju  u radu  nerijetko utječu na  njihovo mentalno zdravlje.

S obzirom da je  mentalno zdravlje učitelja preduvjet kvalitetne nastave, pozitivnih odnosa  s učenicima te učinkovite  suradnje  s roditeljima  Agencija za  odgoj i obrazovanje 26. kolovoza u područnoj  školi Pongračevo organizirala je međužupanijski stručni skup na temu ‘Briga o mentalnom zdravlju učitelja razredne nastave’. 

Skup je okupio učitelje  razredne nastave  iz Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko- bilogorske, Sisačko- moslavačke županije te Grada Zagreba.

Viša savjetnica za razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje Karolina Vidović istaknula je da odgojno-obrazovni djelatnici svakodnevno ulažu veliku količinu energije, empatije i strpljenja kako bi pružili podršku učenicima i njihovim roditeljima. Međutim, važno je da učitelji vode brigu o vlastitom mentalnom zdravlju kako bi mogli biti stabilan oslonac drugima.

– U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju  i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija. Osim što prenosi znanje, učitelj odgaja, podržava, sluša, često stavljajući potrebe drugih ispred svojih – rekla je Vidović.

Poručila je kako je vrijeme da se otvoreno progovori o stresu, sagorijevanju, osjećaju iscrpljenosti i pritiscima koji posao učitelja donosi.

Ivona Zdunić, ravnateljica OŠ August Šenoa i područne škole Pongračevo, istaknula je kako je briga o mentalnom zdravlju učitelja od velike  važnosti  s obzirom da se od  njih očekuje  da odgoje emotivno  zdrave i stabilne učenike.

– Svakodnevno se kao učitelji susrećemo s novim alatima, novim očekivanjima i znanjima. To nas  dovodi i do sagorijevanja i  čini nas da smo ponekad bespomoćnim – rekla je  Zdunić.    

Pomoćnica pročelnice Gradskog  ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Mirela Šentija Knežević istaknula je da  briga o  mentalnom  zdravlju  djece, mladih i odraslih jedan od prioriteta Grada Zagreba. Posebnu pozornost se želi  posvetiti i mentalnom zdravlju liječnika,  učitelja te odgajatelja u dječjim vrtićima.

– U mandatu Gradske  uprave provedeno je niz aktivnosti i mjera u području osiguranja dodatne psiho-socijalne, ali i zdravstvene podrške djeci, mladima i odraslima. Proveli smo devetnaest konkretnih projekata , uveli smo niz nadstandarda, prvi u Hrvatskoj smo uveli psihologe na primarnoj razini  zdravstvene zaštite i bili spremni ugovoriti psihologe s  Ministarstvom zdravstva kroz poseban program osnaživanja stručnjaka u području mentalnog zdravlja. Prvi smo u Hrvatskoj uveli mobilni tim za mentalno zdravlje na  primarnoj razini zdravstvene zaštite – pojasnila je Šentija-Knežević.

Grad  Zagreb  je s Klinikom  za  psihijatriju Vrapče pokrenuo projekt Akademija oporavka, zatim  inovativni portal o mentalnom zdravlju te je pokrenut  program ‘Boje’ s Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan kojim se osnažuju osobe u ‘manjinskom stresu’ (stres s kojim se suočavaju pripadnici marginaliziranih društvenih skupina, op. aut.).

– Razvili smo mobilne timove  za mentalno zdravlje da bi se došlo u kuće osoba s invaliditetom  koji  ne mogu  zbog ograničenja ostvariti  psiho-socijalnu podršku u zdravstvenim ustanovama. U ovom trenutku s Klinikom za  psihijatriju Vrapče i Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan razvijamo program telepsihijatrije. Do  kraja godine program telepsihijatrije uspostavljamo za Centar za autizam i za sve domove umirovljenika – najavila je Šentija-Knežević.  

Marijana Togonal, izvanredna profesorica na  Hrvatsko-katoličkom sveučilištu,  u svom je izlaganju predstavila model nenasilne komunikacije američkog psihologa Marshalla Rosenberga.

– Nenasilna komunikacija se temelji na iskustvenom učenju. Potrebno je proći  sustavnu edukaciju, treba  biti sustavno iztreniran da bi u jednom trenutku  koji je izazovan, kad  primjerice nasuprot učitelja sjedi roditelj ili dijete koje ima ispad učitelj znao kako reagirati – rekla je Togonal.

– Ova komunikacija se temelji na povezivanju potreba  s drugim ljudima. Stup nenasilne komunikacije čine potrebe, ali ne samo potrebe druge strane nego moje potrebe. Ono što je važno kod nenasilne komunikacije jest da uronimo u sebe i da pokušamo detektirati i identificirati koje su moje autentične potrebe primjerice kao učitelja. Ova komunikacija inagurira empatiju, ali i samoempatiju.Izvrstan je alat kako možemo smiriti  konflikt  između učenika i učitelja – pojasnila  je  Togonal.

Mira Čuvidić, jedna od sudionica skupa, učiteljica je razredne  nastave  u OŠ Rajić u Novskoj, gdje radi već 35 godina. Voli svoj posao i uvijek bi  iznova odabrala da radi kao učiteljica.

– Trenutačno imam 12  učenika u razredu, ali sam prije radila i s po 27 učenika. Nekada je bilo lakše raditi, bez obzira na broj učenika, jer su  djeca bila drugačija. Danas su veći problemi s  djecom, više je u razredu djece s teškoćama u razvoju, s teškoćama u ponašanju. U mom razredu je trenutno jedan učenik s ADHD-om, dok je drugi učenik u postupku  utvrđivanja teškoće u razvoju, ali su  vidljive teškoće u učenju  i ponašanju.  Danas nije lako  biti  učiteljica, izazovi su  drugačiji i sve teži, srećom  suradnja s roditeljima nije teška u našoj  sredini, premda ima  izuzetaka. Kao učiteljica trudim se brinuti o svom mentalnom zdravlju, ne opterećujem se više stvarima koje ne mogu promijeniti – ispričala je  učiteljica Mira.

 Svoje iskustvo  rada  u školi ispričala je i  učiteljica  razredne  nastave  u OŠ  Fran Koncelak  u Drnju, Aleksandra Bračko.

– To je  najveća škola u Koprivničko-križevačkoj županiji. Uz  ovu matičnu školu imamo i četiri područne škole. Kao učiteljica radim 21 godinu. Lijepo mi je raditi s djecom no najčešći  problemi  su s roditeljima, a radi se o  nerazumijevanju, nedosljednosti  i nemogućnosti  dogovora. Muči  nas  problem nepostavljanja  granica  kod djece od strane roditelja. Možda  će se to promijeniti s generacijama, jer ipak se roditelji  trude, educiraju se, skloni su prihvatiti  savjete.Tijekom svog rada u razredu sam imala djecu s teškoćama  u razvoju, odnosno slabovidno dijete, zatim  dijete s oštećenjem sluha te dijete s ADHD-om. Od stručnih  suradnika imamo  pedagoga i socijalnog  pedagoga, a nemamo edukacijskog rehabilitatora i psihologa, što je veliki nedostatak. Važno  mi je da se brinem  kao  učiteljica o svom mentalnom  zdravlje jer posvećenost poslu i trud uzima prevelik danak – zaključila je  učiteljica Aleksandra.