Connect with us

Osobe s invaliditetom

Pravo na ginekološki i mamografski pregled za žene s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje ženski trbuh i ruke na njemu koje su postavljene u oblik srca s cvijetom u sredini.
Foto: Pixabay

Pravo na zdravstvenu zaštitu jedno je od temeljnih ljudskih prava koje pripada svakom čovjeku, neovisno o spolu, dobi, imovinskom stanju ili tjelesnim i intelektualnim sposobnostima

Poslušaj članak

Ipak, u praksi se osobe s invaliditetom – a osobito žene – svakodnevno susreću s nizom prepreka koje im otežavaju ili čak onemogućuju ostvarivanje tog prava u punom opsegu. Jedno od ključnih područja u kojem dolazi do izražene diskriminacije su preventivni ginekološki i mamografski pregledi.

Promatrajući pravni okvir vidljivo je da se, prema međunarodnim dokumentima kao što je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, države potpisnice obvezuju osigurati pristupačnu, kvalitetnu i pravovremenu zdravstvenu skrb osobama s invaliditetom, uključujući i preventivne preglede. U članku 25. Konvencije jasno se navodi da države moraju pružiti istu razinu zdravstvene zaštite osobama s invaliditetom kao i drugima, bez diskriminacije.

Na nacionalnoj razini, pravni okvir u Hrvatskoj obuhvaća Zakon o zaštiti prava pacijenata, Zakon o zdravstvenoj zaštiti te Zakon o suzbijanju diskriminacije. Osim toga, Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom dodatno naglašava važnost uklanjanja prepreka u zdravstvenom sustavu.

Međutim, iako zakonski okvir postoji, praksa pokazuje da je implementacija još uvijek daleko od zadovoljavajuće. Tome u prilog idu i specifični problemi prilikom samog pristupanja pregledu s kojima se žene s invaliditetom svakodnevno susreću.

Osim što se suočavaju sa višestrukom diskriminacijom-kao osobe s invaliditetom, ali i kao žene, kada govorimo o ginekološkim i mamografskim pregledima, riječ je o niz tehničkih, komunikacijskih i društvenih prepreka.

Prva od njih je često i najvidljivija, a radi se o fizičkoj nepristupačnosti ordinacija i uređaja. Naime, mnoge zdravstvene ustanove nemaju prilagođene ginekološke stolove koji omogućuju pristup osobama u invalidskim kolicima, niti imaju dizala ili pristupne rampe. Mamografi su često postavljeni tako da se pregled može obaviti samo u stojećem položaju, što isključuje žene koje ne mogu stajati.

Nedostatak edukacije zdravstvenih djelatnika još je jedna od ‘boljki’ našeg zdravstvenog sustava i stavova društva po pitanju jednakog prava na zdravlje svih pacijenata.
Medicinsko osoblje često nema dovoljno znanja ni senzibiliteta za pristup pacijenticama s invaliditetom. Nerazumijevanje i ne znanje o njihovim potrebama dva su ključna elementa koja mogu dovesti do neprofesionalnog ponašanja, neugodnosti ili čak odbijanja pregleda.

Nažalost, svjedoci smo brojnih primjera da žene s oštećenjem sluha, vida ili intelektualnim poteškoćama često ne dobivaju potrebne informacije na njima razumljiv način, što umanjuje njihovu sposobnost da donose adekvatne odluke o vlastitom zdravlju.

S obzirom na sve ranije navedeno poražavajući su, ali i razumljivi statistički podaci koji kažu da žene s invaliditetom rjeđe odlaze na preventivne preglede, iako imaju veći rizik od određenih bolesti, uključujući karcinom dojke i vrata maternice. Nije potrebno puno mudrosti, stručnosti i logičkog prosuđivanja koje nas dovodi do zaključka kako se ovdje radi o začaranom krugu.

Manja arhitektonska pristupačnost te needuciranost, nerazumijevanje i neznanje znače manji odaziv i pristup pregledima žena s invaliditetom. S druge strane, nemogućnost pristupa pregledima dovodi do kasnijeg otkrivanja potencijalnih bolesti, odnosno povećava stopu smrtnosti te dodatno opterećuje zdravstveni sustav.

U posljednje vrijeme kroz medije, ali i brojene društvene kampanje, čujemo o važnosti prevencije, podizanju razine svijesti te o važnosti brige za svoje zdravlje, no znamo li uistinu što prevencija znači i je li jednaka za sve?

Dokle god postoje infrastrukturne barijere, a ne rješenja, nedostatak adekvatne, stručne, moderne i svima dostupne opreme, nedostatak educiranih i stručnih medicinskih djelatnika koji se kontinuirano usavršavaju, kao i nedostatak alternativnih mogućnosti pristupu informacijama u obliku znakovnog jezika, audio formata ili pojednostavljenog teksta za osobe s intelektualnim teškoćama, ne možemo govoriti da smo kao društvo ili kao država potpisnica UN-ove Konvencije zadovoljili, a još manje primijenili ijednu stavku navedenog međunarodnog dokumenta.

Pravo na ginekološki i mamografski pregled u Republici Hrvatskoj stoga još uvijek je privilegija za žene bez invaliditeta u pojedinim ordinacijama, glavama, stavovima i zastarjelim praksama medicinskih djelatnika.

Iako je riječ o osnovnom pitanju zdravstvene jednakosti, dostojanstva i poštovanja ljudskih prava, sve dok se ženama s invaliditetom sustavno uskraćuje pristup tim uslugama, društvo ne može tvrditi da je pravedno i inkluzivno.

Potrebna je politička volja, financijska ulaganja i promjena svijesti kako bi se ovo pravo pretvorilo u stvarnost za sve žene – bez iznimke.

Marijana Maljković/Centar za razvoj vrijednosti

Imate li problema u ostvarivanju svog prava na zdravstvenu zaštitu?




In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Osobe s invaliditetom

Sporna naknada za osobnu asistenciju ostaje

Objavljeno

/

Napisao/la:

Muškarac u odijelu i naočalama govori pred novinarima, uz više mikrofona i pano Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Foto: Saša Koljan/Hina

Ministar Alen Ružić odbacio je usporedbu naknade za neiskorištene sate osobne asistencije s iznosom koji država plaća pružateljima usluge. Najavio je nova zapošljavanja, poziv za udruge i jesenske konzultacije, ali konkretni rokovi zasad nisu poznati

Poslušaj članak

Naknada od tri eura za svaki sat osobne asistencije koji korisnicima nije bio osiguran u prijelaznom razdoblju ostaje na snazi unatoč kritikama udruge Sjena. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić poručio je da izravna usporedba te naknade s iznosom od 11 eura, koji država plaća pružateljima usluge, stvara pogrešan dojam.

Vlada je 27. kolovoza odredila da vrijednost jednog neiskorištenog sata osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosi tri eura. Naknada je uvedena nakon što je Ustavni sud u prosincu 2025. ukinuo pojedine odredbe Zakona o osobnoj asistenciji.

Prijelazno razdoblje računa se od 19. prosinca 2025., kada su ukinute odredbe prestale važiti, do izvršnosti rješenja kojim je korisniku priznato pravo na osobnu asistenciju. Naknada je namijenjena osobama koje zbog dotadašnjih zakonskih ograničenja nisu mogle ostvariti pravo na uslugu, među kojima su djeca, osobe čiji roditelji ili članovi obitelji imaju status njegovatelja te korisnici pomoći u kući.

Pravo se ostvaruje na zahtjev korisnika, odnosno zakonskog zastupnika maloljetne osobe, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Naknada se ne smatra dohotkom i ne može biti predmetom ovrhe.

Udruga Sjena, koja je bila među pokretačima postupka pred Ustavnim sudom, zatražila je povlačenje Vladine odluke i određivanje primjerenijeg iznosa. Iz udruge su upozorili da država pružateljima za sat usluge osobne asistencije plaća 11 eura, dok korisnicima za sat koji im sustav nije osigurao priznaje tek tri eura.

Ružić je takvu usporedbu odbacio.

– Tri eura predstavljaju materijalno pravo korisnika za neizvršene sate osobne asistencije – rekao je ministar, naglasivši da taj iznos nije cijena rada roditelja ili drugog člana obitelji.

Prema njegovim riječima, ni 11 eura nije plaća osobnog asistenta, nego iznos koji dobiva udruga ili ustanova kao poslodavac. Njime se, osim plaće i doprinosa asistenta, pokrivaju troškovi prostora, režija, prijevoza i osiguranja.

Prema podacima koje je Ministarstvo objavilo krajem kolovoza, prosječan broj priznatih sati za nove korisnike iznosi 211 mjesečno. Budući da su prva nova rješenja donesena tijekom srpnja, procjenjuje se da će prosječna naknada za prijelazno razdoblje biti viša od 4000 eura po korisniku. Za provedbu odluke u državnom proračunu za 2026. osigurano je približno 7,17 milijuna eura.

Na dan 20. kolovoza bilo je podneseno 12.600 zahtjeva za osobnu asistenciju, od kojih je 1921 još bio u obradi. U sustavu su tada bila 254 licencirana pružatelja usluge te dodatnih 45 ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.

Ministar je istodobno najavio daljnje promjene, ali bez objave konkretnih dokumenata i rokova. Kazao je da su pripremljene izmjene i dopune zakona kojima bi se trebao unaprijediti status roditelja njegovatelja te da se osobni asistenti zapošljavaju u više od 50 ustanova.

Nakon provedenog prvog ciklusa zapošljavanja trebao bi uslijediti drugi, kao i novi poziv udrugama radi povećanja broja zaposlenih asistenata. Ružić je za jesen najavio i konzultacije s udrugama, roditeljima, pružateljima usluga i osobnim asistentima.

Međutim, zasad nisu objavljeni tekst zakonskih izmjena, datum njihova upućivanja u proceduru, rok novog poziva udrugama ni podaci o tome koliko je asistenata stvarno zaposleno u najavljenim ustanovama. Najavljene mjere stoga još ne predstavljaju provedene promjene sustava, dok je naknada od tri eura već određena i ostaje na snazi.

Izvori: Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Što novi sustav naplate cestarina donosi osobama s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Osoba u invalidskim kolicima koristi podiznu platformu za ulazak u prilagođeno kombi vozilo.
Foto: Pexels

Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu, poručuju iz HAC-a

Poslušaj članak

Novinari In Portala razgovarali su s nekolicinom naših čitatelja s invaliditetom koji su izrazili zabrinutost zbog novog, beskontaktnog sustava naplate cestarina koji su nedavno najavile Hrvatske autoceste (HAC).

Prema njihovim tvrdnjama, u novom sustavu nazvanom Crolibertas navodno bi bila ukinuta povlastica besplatne cestarine za brojne osobe s invaliditetom. Na sreću, ta se tvrdnja pokazala posve neutemeljenom, što nam je potvrđeno u razgovoru s nadležnim uredom u HAC-u.

– Hrvatske autoceste d.o.o. već su dulje vrijeme u kontaktu s udrugama koje zastupaju osobe s invaliditetom, kako bi se razmijenile informacije, razumjele njihove potrebe i osiguralo da novi sustav naplate bude jednostavan, pristupačan i u potpunosti prilagođen korisnicima koji ostvaruju pravo na povlasticu. Naš je cilj da osobe s invaliditetom jasno razumiju postupak korištenja sustava i da ga mogu koristiti sigurno, pouzdano i bez poteškoća – kažu nam u HAC-u.

Osobe s invaliditetom pravo na neplaćanje cestarine ostvaruju kada se nalaze u osobnom automobilu, neovisno o tome tko je vlasnik vozila. U novom sustavu naplate to će se pravo dokazivati na ulazu na autocestu, na posebno označenoj namjenskoj stazi, a ne kao dosad na izlazu. Prije ulaska na autocestu treba provesti uključenje u sustav naplate na namjenskoj stazi, a postupak izgleda ovako:

Dolaskom vozila u namjensku stazu, sustav najprije automatski prepoznaje registarsku oznaku vozila i utvrđuje skupinu vozila, jer povlastica vrijedi samo za skupinu propisanu Zakonom o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu. Nakon toga vozač potvrđuje prikazanu registarsku oznaku i prislanja Nacionalnu iskaznicu na čitač.

– Sustav očitava podatke s iskaznice i provjerava njezinu valjanost u registru Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD). Kada se potvrdi ispravnost iskaznice, sustav povezuje registarsku oznaku vozila s Nacionalnom iskaznicom i odobrava besplatnu vožnju do izlaska s autoceste. Namjenskih staza bit će ukupno 140, na lokacijama postojećih naplatnih postaja – navode iz HAC-a.

Povezanost registarske oznake i Nacionalne iskaznice vrijedi samo za jednu vožnju, odnosno do izlaska s autoceste. Kako osobe s invaliditetom povlasticu ne ostvaruju isključivo u vozilu u svom vlasništvu, već u bilo kojem osobnom automobilu u kojem se prevoze, uključivanje će se provoditi pri svakom ulasku na autocestu, a izlaskom vozila s autoceste u sustavu će prestati povezanost registarske oznake vozila s Nacionalnom iskaznicom osobe s invaliditetom.

Dok je registarska oznaka vozila u sustavu naplate cestarine povezana s Nacionalnom iskaznicom, u vozilu mora biti osoba s invaliditetom kojoj je iskaznica izdana. U situacijama kada se autocesta koristi bez osobe s invaliditetom u vozilu, za predmetno vozilo provodi se redovno uključivanje u sustav naplate cestarine putem ENC uređaja ili registracijom registarske oznake povezane s valjanim sredstvom plaćanja. Na taj način osigurava se pravilna naplata cestarine i sprječava mogućnost zlouporabe Nacionalne iskaznice.

– Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu.

Crolibertas predstavlja važan iskorak u modernizaciji hrvatske cestovne infrastrukture i donijet će korisnicima brže putovanje, digitalizirane procese i jednostavnije korištenje autocesta bez zaustavljanja. Sustav je u fazi implementacije, a službena web stranica www.crolibertas.hr   postat će nacionalni korisnički portal gdje će biti dostupne informacije o uključivanju svih korisnika u sustav – poručuju iz HAC-a.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Usluga osobne asistencije doprinosi deinstitucionalizaciji

Objavljeno

/

Napisao/la:

Tri žene u prostorijama Društva multiple skleroze Grada Zagreba, među kojima je žena u invalidskim kolicima.
Foto: Društvo multiple skleroze Grada Zagreba

Za inkluzivno društvo važno je osobama s invaliditetom osigurati samostalan i dostojanstven život, a ključnu ulogu u tome imaju osobni asistenti. Odgovoran i zahtjevan posao tri i pol godine radi Snježana Čokljat, koja je osobna asistentica Tatijani Gjureković, članici Društva MS Grada Zagreba

Poslušaj članak

Iako prethodno nije imala iskustva, za taj se posao odlučila iz želje da pomogne osobi s invaliditetom u izvršavanju svakodnevnih životnih potreba i doprinese njezinoj integraciji u društvo. Snježana radi pet dana u tjednu po osam sati, a Tanji pomaže u obavljanju raznih aktivnosti u kući i izvan kuće, kao što su odlazak liječniku ili na kulturne i društvene događaje.

– Volim ovaj posao i ne bih ga mijenjala za neki drugi jer mi je zadovoljstvo pomoći onima kojima je to potrebno. Moja obitelj daje mi podršku i razumijevanje za ono što radim. Žao mi je što je još uvijek posao osobnog asistenta podcijenjen i trebalo bi podizati svijest javnosti o važnosti tog posla – rekla je Snježana.

Naglasila je da je završena edukacija za osobnog asistenta doprinijela njezinom osobnom razvoju i da je spremna dalje se usavršavati.

Za Tatjanu Gjureković usluga osobne asistencije ima neprocjenjivu vrijednost te je pohvalila trud i entuzijazam Snježane u njezinom radu. Naglasila je kako joj je ova usluga omogućila da se ponovno vrati u normalan život.

– Vodila sam aktivan društveni život i sa suprugom sam dosta putovala. Međutim, progresivna bolest to je promijenila, već šesnaest godina sam u invalidskim kolicima, što sam u početku teško prihvaćala – ispričala je Tatijana.

Naglasila je da nema dovoljno asistenata te bi njihov materijalni položaj trebao biti bolji jer zbog malih plaća ljudi nisu motivirani raditi plemenit posao.

Izvršna voditeljica Ureda i razvoja programa Društva MS Grada Zagreba Dijana Kocijan istaknula je da je u Društvu trenutačno zaposleno 45 osobnih asistenata, a usluga osobne asistencije pruža se 41 korisniku. Osim osobama s multiplom sklerozom, usluga osobne asistencije putem Društva pruža se i korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom. Iako trenutačno Društvo ima dovoljno osobnih asistenata, planiraju se i nova zapošljavanja.

– Sami korisnici ističu da bez usluge osobne asistencije ne bi mogli funkcionirati i morali bi biti smješteni u ustanove. Cilj je osigurati osobama s invaliditetom jednake mogućnosti te je osobna asistencija dobar način za deinstitucionalizaciju – rekla je Kocijan.

Naglasila je da je posao osobnog asistenta izazovan, ali obogaćuje život osoba koje ga rade te se Društvo zalaže za poboljšanje njihova materijalnog položaja i veću vidljivost.

– Rad osobnog asistenta važan je ne samo za korisnika nego i za zajednicu. Društvo pozdravlja odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se osobni asistenti zaposle u ustanovama socijalne skrbi. Bitno je da osobni asistenti u ovim ustanovama i udrugama rade u istim uvjetima i da za isti rad budu jednako plaćeni – zaključila je Kocijan.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu