Iako na ovom natjecanju naši paraolimpijci nisu uspjeli doći do medalja, odradili su vrlo kvalitetne nastupe na koje mogu biti ponosni

Poslušaj članak

U nedjelju su završile 14. Zimske paraolimpijske igre Milano i Cortina d’Ampezzo 2026. na kojima je nastupilo 612 parasportaša i parasportašica iz 56 zemalja. Bile su to Igre s rekordnim brojem žena, ali i natjecatelja općenito.  Također, to su bile Igre s najvećom medijskom pokrivenošću do sada.

Hrvatsku čast u Italiji branilo je pet natjecatelja – Dino Sokolović, Lucija Smetiško, brat i sestra Petar i Karla Kordić u paraalpskom skijanju, te Bruno Bošnjak u parasnowboardu.

Iako na ovom natjecanju naši paraolimpijci nisu uspjeli doći do medalja, odradili su vrlo kvalitetne nastupe na koje mogu biti ponosni.

Hrvatska je tako ostala na dvije medalje s ZPOI koje su 2018. godine u korejskom Pyeonchangu osvojili Bruno Bošnjak i Dino Sokolović. Bošnjak je tada stigao do bronce u banked slalomu, dok je Sokolović uzeo zlato u sjedećem slalomu.

– Sve u svemu moje najbolje Igre su bile u Koreji, tamo sam osvojio medalju. Na ovim se Igrama, nažalost, kockice nisu posložile kako sam mislio da će se posložiti. Za to sam sam kriv. Pogriješio sam u prvoj vožnji, napravio sam prevelik zaostatak i tu više nije bilo povratka. Druga vožnja bila je odlična. Ona je pokazatelj da sam i dalje u vrhu svjetskog skijanja u svojoj kategoriji. To je pokazatelj da dobro radimo. Mogu biti zadovoljan i skijanjem i rezultatom – kazao je Sokolović koji je u sjedećem slalomu završio na solidnom 11. mjestu, a utrku su obilježili loši vremenski uvjeti.

U svojoj slabijoj disciplini, sjedećem veleslalomu, Sokolović je zauzeo 14. poziciju.  

Za mlade kolege iz reprezentacije Dino je imao samo riječi hvale i ohrabrenja.

– Čestitam svima na rezultatima, bili su odlični. Imamo dvoje mladih alpskih paraskijaša. Ovo su bile njihove prve Igre, znam koliki je to pritisak. Pokušavao sam ih malo smiriti te su na kraju bili odlični. Lucija je, također, bila odlična, bez obzira na sitnu grešku – rekao je iskusni hrvatski paraskijaš.

Lucija Smetiško u Cortini d’Ampezzo nastupila je u kategoriji stojećih sportaša, u veleslalomu i slalomu. U veleslalomu zauzela je 11. mjesto, dok je u slalomu završila 12.

– Nisam uspjela ponoviti rezultat, ali mislim da moram biti zadovoljna. Unatoč grešci u slalomu koja me je razočarala, završila sam utrku. Mislila sam odustati, ali prevagnulo je to da se borim do kraja i pokažem da ne treba odustati. Ovo iskustvo s Paraolimpijskih igara pamtit ću zauvijek – istaknula je Lucija za koju je ovo bio drugi nastup na Zimskim paraolimpijskim igrama.

– Iako nakon utrke nisam bila zadovoljna, jer sam očekivala da ću ostvariti bolji rezultat, sada vidim da je biti 12. na svijetu velik rezultat, pogotovo ako uzmemo u obzir da sam se vratila nakon teške operacije. Tijekom sezone rezultati su bili otprilike u ovom rangu, tako da ne smijem biti previše razočarana. Igre su bile prekrasno iskustvo, to je teško opisati, to se jednostavno mora doživjeti. Jako mi je drago što sam mogla biti tamo, nastupiti i predstavljati Hrvatsku – dodala je Lucija za In Portal.

Iako na otvaranju zbog protokola nije nosila hrvatski barjak, tu čast imala je na zatvaranju Igara.

– Jako mi je drago da sam na kraju uspjela nositi hrvatsku zastavu, velik je to događaj za mene. Kada vidim koliko ljudi prati Paraolimpijske igre, te da sam ja dobila tu čast nositi zastavu i predstavljati naš tim, velika je to stvar za mene. Zahvalna sam što ste me odabrali – kazala je Smetiško.

Brat i sestra Petar i Karla Kordić imali su svoj debi na Paraolimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo nastupivši u kategoriji slijepih i slabovidnih skijaša. Karla se natjecala u slalomu te uz svoju vodičicu Ivu Hršak zauzela solidno 13. mjesto.

– Jako sam zadovoljna s našim nastupom i time kako smo se snašli pod pritiskom i pod uvjetima koji nisu baš idealni za slabovidne osobe. Čestitam i ostatku tima na ostvarenim rezultatima kao i našim trenerima na poslu koji su odradili, ne samo u Cortini nego kroz sve ove godine od kad su s nama. Hvala i našim roditeljima te prijateljima koji su nas došli podržati i po suncu i po snijegu, ali i onima koji su nas pratili od kuće. Podrška iz Hrvatske bila je nevjerojatna – kazala je Karla koja je prošle godine osvojila broncu na zimskoj Univerzijadi u Torinu u veleslalomu za slabovidne osobe, a sada je nastupila na najprestižnijem sportskom natjecanju za osobe s invaliditetom.

Njezin brat Petar u svom debiju na Paraolimpijskim igrama, uz svoju vodičicu Mariju Coch, završio je na 13. mjestu u veleslalomu, dok vožnju u slalomu nije dovršio ‘zahaklavši vrata’.

– S veleslalomom sam izrazito zadovoljan, pogotovo jer je ovo bio moj prvi nastup na Paraolimpijskim igrama. Slalom, nažalost, nisam dovršio. Moram biti zadovoljan, dali smo sve od sebe – podijelio je Petar Kordić svoje dojmove za In Portal nakon prvog nastupa na Paraolimpijskim igrama.

Što se tiče snowboardera Brune Bošnjaka, on je svoje nastupe na Paraolimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo imao u dvije discipline – snowboard crossu i banked slalomu u kojem ima brončanu medalju iz Pyeonchanga. Bošnjak je upisao dva solidna nastupa. U crossu mu je malo nedostajalo da izbori polufinalnu utrku, dok je u banked slalomu završio na 9. poziciji.

– U jednu ruku sam zadovoljan, ali ne u potpunosti. Imao sam dvije nesreće, a zadnja mi se dogodila prije godinu i pol dana. Nakon što sam izvadio šarafe, imao sam samo šest mjeseci da se spremim za Igre. Skijanju sam se vratio nakon tri mjeseca te sam uspio zauzeti treće mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa. Doktori HPO-a su mislili da više neću moći boardati i cijeli parasportski svijet mi se čudi. Međutim, ja sam htio biti jači i bolji te se ozbiljnije boriti za medalje na Paraolimpijskim igrama. Imao sam malu šansu koju nisam na kraju iskoristio, a s druge strane sam ponosan jer sam se uspio skoro vratiti na vrh. Imam motivacije i za sljedeće igre – za In Portal je istaknuo Bošnjak koji se u povijest hrvatskog parasporta upisao kao osvajač prve medalje na Zimskim paraolimpijskim igrama.

Predsjednik HPO-a Ratko Kovačić kazao je da su postignuti rezultati realni.

– Postignuti rezultati naših sportaša su realni i u skladu su s očekivanjima koja smo imali prije odlaska na Igre. Neki su nastupi mogli završiti s boljim plasmanima pa čak i medaljama, ali to nije presudno. Ono što je bitno je da su svi naši sjajno nastupili, pokazali svoju vrijednost, surađivali s trenerima te pokazali zajedništvo. Nastup na Paraolimpijskim igrama je rezultat dugogodišnjeg rada trenera. S optimizmom gledam u budućnost jer imamo puno mladih koji su ovdje, ali i onih koji tek dolaze – zaključio je Kovačić zahvalivši se na podršci Ministarstvu turizma i sporta te Gradu Zagrebu tijekom Igara.

Na konferenciji su, između ostalih, sudjelovali i državni tajnik Ministarstva turizma i sporta Josip Pavić i izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Marko Bošnjak, zamjenik pročelnika gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, koji su uputili čestitke hrvatskim paraolimpijcima.

Službenim gašenjem paraolimpijskog plamena na milanskom Arco della Pace i na Piazza Dibona u Cortini d’Ampezzo i službeno su zatvorene 14. Zimske paraolimpijske igre na kojima je nastupilo rekordnih 612 sportaša iz 56 zemalja, među kojima i petero hrvatskih predstavnika

Poslušaj članak

Hrvatske boje u Cortini branili su Dino Sokolović, Lucija Smetiško te Karla Kordić i njezin brat Petar u paraalpskom skijanju, te Bruno Bošnjak u parasnowboardu.

Najuspješniji su bili Kinezi s 44 medalje pri čemu 15 zlatnih, dok su hrvatski parasportaši ostali bez odličja. Hrvatska je tako ostala na dvije medalje osvojene 2018. u korejskom Pyeonchangu, gdje je Sokolović slavio u sjedećem slalomu, dok je Bošnjak na istim Igrama osvojio broncu u parasnowboardu u disciplini banked slalom.

Svečanost otvaranja održana je u Stadio Olimpico del Ghiaccio, olimpijskoj dvorani za curling u Cortini.

Večer pod nazivom ‘Talijanski suvenir’ osmislili su Angelo Bonello i Francesco Paolo Conticello iz Casta Diva Art & Showa, slaveći legendarnu olimpijsku i paraolimpijsku avanturu u Italiji.

– Talijanski suvenir je emocija koja ostaje urezana u sjećanje, fotografija za uspomenu koju ćete ponijeti sa sobom kada se svjetla ugase. To je trenutak kada svaki izazov, svaki pad, svaka pobjeda i svaki poraz postaju zajednička uspomena. U srcu svega su sportaši, ali još više ljudska bića. Njihovo putovanje, njihov uspon, njihova sposobnost da ograničenja pretvore u postignuća – pojasnili su autori.

Cortina i Dolomiti pretvoreni su u živopisnu pozadinu, blistavu razglednicu koja prikazuje talijansku ljepotu kroz umjetnost, svjetlo i glazbu. Svaki čin je ‘suvenir’ koji se nosi kući: pahuljica koja se taloži u sjećanju, snježna kugla koja sadrži san, razglednica koja zauvijek bilježi jedinstveni trenutak.

Na svečanostima zatvaranja nema mimohoda sportaša, već su paraolimpijci i prije službenog početka programa zauzeli svoja mjesta na tribinama kako bi mogli pratiti cijeli show. No održan je defile zastava, a hrvatsku je nosila paraskijašica Lucija Smetiško. Tijekom ceremonije otvaranja u Veroni zastave sudionika nosili su volonteri, dok su na zatvaranju tu čast ipak dobili sportaši.

Uoči same svečanosti organizatori su objavili da niti jedna zemlja ‘formalno’ ne bojkotira ceremoniju zatvaranja u znak prosvjeda zbog toga što je ruskim sportašima dopušteno natjecati se pod vlastitom zastavom. Svečanost otvaranja u Veroni službeno su bojkotirale Ukrajina, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva i Poljska. Od ovih sedam zemalja samo je Finska imenovala nositelja zastave za nedjeljni završni događaj, dok su ostale nosili volonteri.

Uslijedilo je spuštanje paraolimpijske zastave nakon čega su je zamjenica gradonačelnika Milana Anna Scavuzzo i gradonačelnik Gianluca Lorenzi predali predsjedniku Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC) Andrewu Parsonsu. On ju je zatim povjerio idućim domaćinima, predsjednicima francuskih regija Provansa-Alpe, Azurna obala i Auvergne-Rhone-Alpes, Renaudu Muselieru i Fabriceu Pannekouckeu. Iduće ZPOI održat će se 2030. u francuskim Alpama.

Predsjednik Organizacijskog odbora ZOI i ZPOI Milano Cortina, Giovanni Malago je u svom govoru istaknuo kako su ovo bile ‘narodne Igre, stvorene za narod’.

– Pravi duh igara može se vidjeti na licima, emocijama i entuzijazmu sportaša i trenera, volontera i milijuna ljudi koji su svojom strašću osvijetlili naša sjajna mjesta. Njima ide naša najiskrenija zahvala. To su bile zaista narodne Igre, stvorene za narod. Igre sporta i zajedničkog identiteta, prijateljstva i poštovanja. I ne bi mogao biti bolji način da ih zaključimo nego ovim slavljem paraolimpijskih vrijednosti. Arene ispunjene oduševljenim gledateljima i ljubav koja je pratila paraolimpijske prvake dokaz su njihove izvanredne moći: snage da inspiriraju pozitivne promjene u društvu – kazao je Malago.

Predsjednik IPC-a Andrew Parsons je dodao kako su ovo bile ‘najveće i najljepše Zimske paraolimpijske igre s više sportaša, više nacija, više žena i više globalnog prijenosa i digitalne pokrivenosti nego ikad prije’.

Posebno se zahvalio volonterima, kojih je na OI i POI bilo oko 18.000.

Predsjednik IPC-a se zahvalio i paraolimpijcima poručivši im da su se izdigli iznad pritiska i globalnih napetosti.

– Možda i najveće nasljeđe ovih Igara je promjena u percepciji koju su stvorili paraolimpijci. Kada je svijet gledao skijaša kako se spušta niz planinu ili paraolimpijski hokejaški tim kako se bori na ledu, nešto se promijenilo. Stari stereotipi su izblijedjeli. Pojavile su se nove mogućnosti. Djeca s invaliditetom vidjela su uzore koji izgledaju poput njih u žestokoj konkurenciji na najvišoj razini sporta – dodao je Parsons i službeno zatvorivši Igre.

Svečanosti zatvaranja je trebala prisustvovati i talijanska premijerka Giorgia Meloni, međutim nije mogla stići do Cortine d’Ampezzo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta koji su spriječili njezin prijevoz helikopterom.

Posljednja razglednica bilo je ‘grand finale’, talijanski bend Plante Funk. Bio je to posljednji suvenir koji treba spakirati prije povratka kući.

Izvor: HPO

Premda je prvih tjedan dana 14. ZPOI proteklo gotovo u proljetnom vremenu, zima u Dolomitima se posljednjih dana Igara pokazala u pravom svjetlu. Snijeg je padao cijelu noć stvorivši idiličan ugođaj u Cortini d’Ampezo i okolnim mjestima, ali stvorivši i velike probleme organizatorima Igara

Poslušaj članak

U posljednjoj disciplini ženskog dijela skijaškog programa na Zimskim paraolimpijskim igrama Milano-Cortina, slalomu, nastupile su i dvije mlade hrvatske predstavnice Lucija Smetiško u kategoriji stojećih, te Karla Kordić u kategoriji slabovidnih.

– Mi smo sljemenska djeca, naučili smo skijati po svemu – kazala je sa smiješkom Karla Kordić nakon svoje paraolimpijske premijere.

– Predivan je osjećaj, ne mogu to riječima opisati. Tek mi sada dolazi pri svijesti što smo napravili, gdje smo došli. Na startu prve vožnje me uhvatila tolika trema da nisam mogla razmišljati, uoči drugog nastupa je bilo lakše – dodala je.

U njezinoj kategoriji slavila je Austrijanka Veronika Aigner koja je u Cortini osvojila čak pet medalja, pri čemu četiri zlata. Druga je bila njezina sunarodnjakinja Elina Stary, dok je broncu osvojila Slovakinja Alexandra Rexova. Karla je zauzela 13. mjesto u konkurenciji 16 natjecateljica.

Karla skija uz vodičicu Ivu Hršak, i za nju je ovo bila paraolimpijska premijera.

– I za mene su ovo prve Igre. Sretna sam i zahvalna što smo ovdje, zadovoljna sam i našim vožnjama. Malo je i mene ‘oprala’ trema prije prvog nastupa, ali nakon prvih vrata sve je bilo lakše. Nismo imali većih grešaka – kazala je Hršak.

– Nadam se da su nas ljudi kod kuće gledali i ovo je jedan poziv djeci s teškoćama da se uključe i da probaju skijanje jer je to jedan predivan sport – dodala je Hršak koja je učiteljica skijanja i s Karlom radi posljednjih godinu dana, a u Savezu radi i kao trenerica.

U subotu je nastupila i Lucija Smetiško u kategoriji stojećih.

Mlada Zagrepčanka je prije četiri godine debitirala na POI u Pekingu osvojivši peto mjesto u slalomu kao 17-godišnjakinja. Ovoga puta je zauzela je 12. mjesto u konkurenciji 21 skijašice. Pobijedila je Ruskinja Varvara Voronchikhina, ispred Kineskinje Wenjing Zhu i Kanađanke Michaele Gosselin.

– Čim sam ušla u cilj bilo mi je jako žao zbog velike greške u gornjem dijelu staze. Izgubila sam dosta vremena, baš mi se činilo da sam dobro krenula. Velika šteta, žao mi je što nisam cijelu utrku uspjela tako odraditi – kazala je Smetiško.

– Imala sam malo veća očekivanja od svojih vožnji i rezultata, no neće me to obeshrabriti ili rastužiti. Nastavljam s treninzima, bit će još natjecanja – zaključila je.

– Moramo biti zadovoljni s nastupima naših cura, malo je šteta zbog Lucijine druge vožnje. Nespretno je zakvačila rukom vrata. No, to je skijanje, pitanje trenutka. Čestitam im, nije lako u tim godinama nositi sva ta očekivanja nas trenera i publike – kazao je izbornik Luka Dobrinić koji je slagao prvu vožnju slaloma.

Posljednjeg dana natjecanja na programu je bio muški slalom, Hrvatska je imala dva predstavnika, Dino Sokolović je nastupio u kategoriji sjedećih, a Petar Bošnjak u kategoriji slabovidnih.

Sololović je u prvoj vožnji zauzeo 13. mjesto s 5,51 sekundom zaostatka za vodećim Nizozemcem Jeroenom Kampschreurom, no treće mjesto je bilo udaljeno nešto više od 2,5 sekunde što je u ovoj kategoriji bilo dostižno.

– Prvo nisam štap otvorio kada sam krenuo, nakon toga sam skoro pao, tako da je zaostatak bio sasvim ok. Jedino mi je žao što nas vrijeme nije poslužilo. Podloga je bila nešto između leda i vode. Organizatori su dali sve od sve, svaka im čast da su je uspjeli održati – kazao je.

U drugoj vožnji je bio daleko bolji, a na koncu je osvojio 11. mjesto. Zlato je pripalo Kampschreuru, drugi je bio Norvežanin Jesper Pedersen, a broncu je osvojio Japanac Takeshi Suzuki.

– Drugu vožnju sam dobro odradio, puno bolje nego prvu. Četiri sekunde sam bio brži. Nažalost, nisam se previše pomaknuo u poretku. Greške iz prve vožnje su me skupo koštale. Nažalost, nije medalja, ali teško je svaki put osvojiti odličje – dodao je.

Zahvalio se svojim navijačima koji su ga došli bodriti, jer su ovo bile prve zimske POI blizu Hrvatske u posljednjih 20 godina i Torina.

Za Sokolovića ovo su četvrte Paraolimpijske igre. Debitirao je u Vancouveru 2010. godine, potom je nastupio u Sočiju 2014. i Pyeongchangu. Naravno, najdraža mu je Koreja gdje se okitio slalomskim zlatom, rado se sjeća i Sočija gdje je imao čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju.

– Ima li još ulja u svići? Ima, naravno da ima. Volio bih da dođe netko od mlađih da mu mogu prenijeti svoje iskustvo. Za početak želim se odmoriti od naporne sezone. Idem doma supruzi i svojim kćerima, provesti vrijeme s obitelji – zaključio je 37-godišnji Zagrepčanin.

Za 20-godišnje Petra Kordića ovo je bio paraolimpijski debi. U veleslalomu je zauzeo 13. mjesto, dok je u slalomu odustao u prvoj vožnji nakon što je u zadnjem dijelu staze ‘haklao’ vrata.

– Bilo mi je puno lakše u slalomu što se tiče treme, no od starta sam krenuo malo nesigurno, snijeg je bio dosta voden i težak. Nažalost, zahaklao sam jedna vrata – kazao je razočarani Kordić.

Usprkos odustajanju u slalomu, mladi paraskijaš iz Donje Lomnice Igre će ipak pamtiti u pozitivnim tonovima.

– Bile su ovo moje prve Igre i prepun sam dojmova. Veleslalomom sam zadovoljan, posebno jer je to bio prvi nastup na Igrama, no slalom nije završio kako sam očekivao.

Ispred Petra skija njegova vodičica Marija Coch.

– Uvjeti su bili teški, staza je bila ledena, jako čudna podloga. No, svima je bilo tako. Međutim, ukupna ocjena je pozitivna. Ovo su Petrove prve Igre, veleslalom je dobro odradio – kazala je Coch kojoj su ovo druge POI nakon što je u Pekingu vodila Damira Mizdraka.

– Možemo biti zadovoljni i ponosni što smo u ovako velikom broju došli na natjecanje. Postoje velike države koje nemaju predstavnike u svim kategorijama. Recimo jedna Švicarska nema skijašicu. Karli i Petru su ove bile prve Igre. Nama je najvažnije da su svi dali sve od sebe, to je nama najvažnije da nitko nije ostao s rezervom – naglasio je trener Dario Maravić.

Foto: HPO