Cilj ‘Mjeseca zatajivanja srca’ jest upoznavanje javnosti s ovom opasnom bolešću, nužnosti njezinog sprečavanja otklanjanjem rizičnih čimbenika za nastanak oštećenja miokarda, a ako do njega dođe, o nužnosti što ranije dijagnoze kako bi se primijenilo moderno i učinkovito liječenje
Zatajivanje srca označava srčanu disfunkciju, poput abnormalnog punjenja i povišenih tlakova punjenja lijeve i/ili desne klijetke.
Zatajivanje srca naziva se najčešćom zloćudnom bolešću današnjice. Usporedba sa zloćudnim bolestima proizlazi iz činjenice da je od postavljanja dijagnoze smrtnost od ove bolesti 50 posto unutar pet godina. Najčešća pak zato što od zatajivanja srca boluje barem 2 posto populacije. Tako se procjenjuje da u svijetu od zatajivanja srca boluje oko 70 milijuna ljudi, a procjena za Hrvatsku jest oko 80 tisuća oboljelih.
Riječ je o strukturnom i funkcijskom poremećaju srca, koje ne može dostatno opskrbljivati organizam krvlju odnosno kisikom, uzrokujući nedostatak zraka sve do gušenja, kao i edeme nogu, nabreknuće vratnih vena, uvećanje jetre, nakupljanje tekućine u plućima i prostoru između plućnih ovojnica kao i u trbušnoj šupljini. Uzroci su mnogobrojni, najčešće koronarna bolest odnosno prekasno liječen infarkt miokarda, zatim arterijska hipertenzija, bolesti srčanih zalistaka, prirođene bolesti srca, primarne bolesti miokarda tj. kardiomiopatije – od kojih su neke i genski uvjetovane, a moguće je zatajivanje srca kao posljedica upale miokarda.
Cilj ‘Mjeseca zatajivanja srca’ jest upoznavanje javnosti s ovom opasnom bolešću, nužnosti njezinog sprečavanja otklanjanjem rizičnih čimbenika za nastanak oštećenja miokarda, a ako do njega dođe, o nužnosti što ranije dijagnoze kako bi se primijenilo moderno i učinkovito liječenje, koje može produljiti preživljavanje oboljelih za desetak ili više godina.
Hrvatski kardiolozi pozivaju na suradnju liječnike obiteljske medicine, jer je njihovo uključivanje neophodno radi pravodobne i racionalne dijagnostike zatajivanja srca. Naime, još uvijek u domovima zdravlja odnosno ordinacijama obiteljske medicine nije dostupno određivanje NT-pro BNP-a, ključnog laboratorijskoga biomarkera za dijagnozu zatajivanja srca, što pak generira nepotrebno velike liste čekanja za kardiološki pregled i obradu odnosno za ultrazvučni pregled srca.
Naime, u osoba sa simptomima i znakovima koji pobuđuju sumnju na zatajivanje srca, nakon snimanja EKG-a, bilo bi potrebno izmjeriti krvnu koncentraciju NT-pro BNP-a. Ako je njegova koncetracija normalna, u pravilu nije potrebno upućivati pacijenta kardiologu, već sprovesti diferencijalnu dijagnostiku, tj. pronaći neko drugo objašnjenje bolesnikovih simptoma i znakova, u vidu zapuhe, lošijeg podnošenja tjelesnoga napora, oticanja potkoljenica, opće slabosti itd. Simptomi i znakovi zatajivanja srca nisu specifični i mogu biti uzrokovani nizom drugih patologija, poput debljine ili pak endokrinoloških, pulmoloških, hematoloških bolesti.
Što ranija dijagnoza pretpostavka je ranoga započimanja terapije, koja može bitno poboljšati kvalitetu života, vratiti radnu sposobnost oboljelih i, ono najbitnije, znatno produljiti preživljavanje.
Liječenje se sastoji od kombinacije lijekova te prema potrebi ugradbenih kardioverter defibrilatora radi sprječavanje nagle aritmogene smrti, odnosno kardioresinkronizacijskih elektrostimulatora srca radi liječenja disinkronije miokarda. Hrvatskim bolesnicima je dostupno praktički sve od navedenoga, osim jedne vrste lijekova koji su recentno dobili najvišu razinu preporuke i dokaza temeljem znanstvenih dokaza, a postojeće smjernice HZZO-a nisu još u skladu s europskim, američkim i svim relevantnim svjetskim terapijskim smjernicama.
Kada lijekovi i spomenuti uređaji više ne djeluju, riječ je o tzv. uznapredovalom zatajivanju srca, koje je potrebno što prije prepoznati kako bi se takvi bolesnici upućivali u jedan od dva hrvatska centra koji se bave tzv. naprednim metodama liječenja zatajivanja srca: transplantacijom odnosno mehaničkom krvotočnom potporom. Prema broju transplantacija srca na milijun stanovnika trenutno je Hrvatska vodeća u Europi, a dostupni su i svi vidovi akutne i dugoročne mehaničke potpore srcu odnosno krvotoku.
U okviru planiranih aktivnosti objelodanit će se i promicati Specijalistički kurikul za kardiološke medicinske sestre o zatajivanju srca. Organizirat će se i edukacijski sadržaji za liječnike na elektroničkoj platformi Hrvatskoga kardiološkog društva ‘Compendium Cardiologiae’ te edukacija za laike na platformi ‘Čuvari srca’. Planiran je i znanstveni simpozij u HAZU, 21. svibnja 2024. i javnozdravstvena akcija na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, 25. svibnja 2025.
Organizatori se nadaju da će aktivnosti u sklopu Hrvatskoga mjeseca zatajivanja srca unaprijediti osviještenost o ovoj bolesti u naših sugrađana, pružiti relevantne znanstvene informacije kolegama liječnicima i medicinskim sestrama i pomoći da se što prije premoste trenutni nedostatci u dijagnostici i liječenju zatajivanja srca u Republici Hrvatskoj.
Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike
Poslušaj članak
Ljeto je uvijek asocijacija na odmor, putovanja, više vremena na otvorenom i opušteniji ritam života, ali za osobe koje imaju kateter ili stomu ono donosi i neke dodatne izazove o kojima je važno razmišljati unaprijed.
Visoke temperature, pojačano znojenje, promjene rutine, duža putovanja i boravak izvan kuće mogu povećati rizik od infekcija, iritacija kože, dehidracije i neugodnih komplikacija koje se često zanemaruju dok se ne pojave prvi problemi.
Kod osoba s urinarnim kateterom ljetne vrućine posebno povećavaju mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Tijelo se više znoji, gubi tekućinu, a urin postaje koncentriraniji, što pogoduje razvoju bakterija.
Zato je tijekom ljeta iznimno važno unositi dovoljno tekućine, čak i kada osoba nema osjećaj žeđi. Treba paziti i na redovito pražnjenje vrećice te održavanje higijene područja oko katetera, osobito nakon kupanja, znojenja ili duljeg sjedenja tijekom putovanja.
Kateter i cjevčice ne smiju biti savijeni ili pritisnuti jer se tijekom vožnje i dugog sjedenja lako može usporiti protok mokraće, što povećava rizik od komplikacija.
Osobe sa stomom tijekom ljeta često imaju problema s odljepljivanjem podloga zbog znojenja i vlage. Koža oko stome tada postaje osjetljivija, crvenija i sklonija iritacijama. Važno je koristiti proizvode koji dobro prijanjaju uz kožu i po potrebi češće mijenjati podlogu.
Nakon kupanja u moru ili bazenu preporučuje se pažljivo osušiti područje oko stome jer vlaga koja ostane ispod podloge može izazvati oštećenje kože ili slabije prianjanje. Mnogi se boje odlaska na plažu ili nošenja laganije odjeće, ali uz dobru pripremu i kvalitetna pomagala moguće je bez većih ograničenja uživati u ljetnim aktivnostima.
Dulja putovanja zahtijevaju dodatnu organizaciju. Nikada nije dobro nositi samo minimalnu količinu potrebnog materijala jer tijekom puta može doći do kašnjenja, gubitka prtljage ili neočekivanih situacija.
Preporučuje se uvijek imati barem dvostruko više potrošnog materijala nego što se procjenjuje da će biti potrebno. Rezervne vrećice, podloge, kateteri, dezinfekcijska sredstva, zaštitne maramice i dodatna odjeća trebali bi biti pri ruci, a ne spremljeni duboko u kofer.
Tijekom ljetnih putovanja posebno treba paziti gdje se materijal čuva jer visoke temperature u automobilu mogu oštetiti ljepila, plastiku i sterilna pakiranja.
Jedna od skrivenih opasnosti ljeta je upravo osjećaj sigurnosti kada sve djeluje stabilno. Ljudi tada često zanemare prve znakove problema poput peckanja, neugodnog mirisa urina, promjene boje kože oko stome, sitnog curenja ili blage boli.
Međutim, upravo ti simptomi mogu biti prvi znak infekcije ili oštećenja kože koje se po vrućinama može vrlo brzo pogoršati. Dugotrajno sjedenje tijekom putovanja također povećava rizik od pritiska na područje stome ili katetera, a kod starijih i slabije pokretnih osoba može dovesti i do rana na koži.
Važno je misliti i na prehranu. Ljeti se češće konzumira laganija hrana, gazirana pića, sladoledi i voće, ali neke namirnice mogu pojačati stvaranje plinova, proljev ili neugodne mirise, što osobama sa stomom može stvarati dodatnu nelagodu.
Dehidracija je posebno opasna kod ileostome jer tijelo tada gubi više tekućine i elektrolita nego inače. Zato nije dovoljno piti samo vodu, već treba voditi računa i o unosu minerala i soli, osobito tijekom velikih vrućina.
Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike.
Ljeto može biti ugodno i sigurno razdoblje i za osobe s kateterom ili stomom, ali samo ako se na vrijeme razmišlja o stvarima koje drugi često uzimaju zdravo za gotovo. Važnu ulogu u cijeloj priči jasno ima i kvaliteta, funkcionalnost pomagala.
Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta
Poslušaj članak
Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.
Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.
Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.
Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.
Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.
Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.
Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.
Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju
Poslušaj članak
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je nedavno upute za nasljednike osoba koje su za života podnijele zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, ali su preminule prije donošenja konačne odluke.
Nasljednicima je omogućeno da zatraže nastavak ili obnovu postupka kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ostvarivala pravo na navedeni dodatak.
Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju. Budući da Hrvatski zavod za socijalni rad nema podatke o nasljednicima preminulih osoba, postupak se ne može pokrenuti bez odgovarajuće dokumentacije.
Nasljednici se potom obraćaju nadležnom područnom uredu Zavoda prema mjestu prebivališta preminule osobe, pri čemu rješenje o nasljeđivanju služi kao dokaz pravnog interesa i statusa nasljednika.
Zakonom o općem upravnom postupku propisani su i rokovi za pokretanje postupka. Subjektivni rok iznosi 30 dana od trenutka kada je nasljednik saznao za mogućnost nastavka ili obnove postupka, dok objektivni rok iznosi najviše tri godine od početka postupka.
Postupak se dovršava na temelju postojeće medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ispunjavala uvjete za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.
Ako se utvrdi da je pravo postojalo, donosi se rješenje kojim se priznaje inkluzivni dodatak za razdoblje od podnošenja zahtjeva do dana smrti osobe. Nasljednici potom to rješenje prijavljuju kao naknadno pronađenu imovinu ako je ostavinski postupak već proveden, odnosno kao dio ostavinske mase ako postupak još nije dovršen. Nakon toga, s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju obraćaju se nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi isplate potraživanja.
U slučaju nezadovoljstva donesenim rješenjem, nasljednici imaju pravo na žalbu. Postupci se odnose na situacije u kojima je zahtjev bio predan, ali nije riješen prije smrti podnositelja, kao i na slučajeve u kojima nisu podnesene žalbe niti pokrenuti upravni sporovi, uključujući i one u tijeku pred Upravnim sudom.
Radi bolje dostupnosti informacija građanima, uspostavljen je besplatni info telefon Hrvatskog zavoda za socijalni rad 0800 200 090 koji je dostupan radnim danom od 8 do 15 sati.
Ministarstvo je najavilo i da će kroz provedbu postupaka prikupljati iskustva iz prakse kako bi se, prema potrebi, dodatno unaprijedilo postupanje i kvaliteta usluga, nastavljajući pritom politiku otvorenosti i suradnje s korisnicima.