Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima
Prije točno deset godina, Hrvatska radiotelevizija uvela je hvalevrijedan novitet, vidljivost prevoditelja znakovnog jezika na velikom ekranu. Tim povodom Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika, u prošli petak, organiziralo je konferenciju pod nazivom ’10 godina u velikom kadru – Simultani prijevod hrvatskog znakovnog jezika na televiziji’. Konferencija se održala u prostorijama Matice Hrvatske.
S dolaskom, odnosno vidljivošću prevoditelja znakovnog jezika na ekranu, pri prikazivanju nekih od informativnih emisija na javnom servisu, gluhim osobama uvelike je olakšan pristup informacijama. Na taj su način gluhe i nagluhe osobe dobile priliku biti u toku s događajima kao i čujuće osobe.
O temama kao što su razvoj prilagodbe programa za gluhe i nagluhe, izazovi prevoditelja znakovnog jezika pri obavljanju svoga posla, te o mnogim drugim temama na konferenciji u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika raspravljali su brojni domaći i strani izlagači.
Na konferenciji su prisustvovali brojni uvaženi gosti kao što su saborska zastupnica Ljubica Lukačić, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila, te iz Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu politiku, branitelje i osobe s invaliditetom Marija Mustač.
Na početku je uslijedio niz pozdravnih govora, a između ostalih prisutnima se obratila i saborska zastupnica Ljubica Lukačić.
– Izuzetna mi je čast biti ovdje s vama. Drago mi je da sam baš ja dobila tu čast s obzirom da sam jako emotivno vezana za gluhe i nagluhe osobe. Zahvalila bih se Mirijani Juriši na svemu što je kroz ove godine napravila za gluhe i nagluhe osobe. Njeno htijenje i upornost tjeralo me da zajedno pronađemo rješenje problema za praćenje dnevnih emisija na Hrvatskoj radioteleviziji. Ministarstvo kulture i medija prati sve potrebe osoba s invaliditetom i sigurna sam da ćemo svi zajedno svojim trudom poboljšati pristup informacijama za gluhe osobe. Važno je imati informaciju, ako informaciju nemate tada se osjećate nesigurno i izgubljeno. Republika Hrvatska ima predsjednika Vlade koji razumije probleme osoba s invaliditetom. On je taj koji kad su u pitanju osobe s invaliditetom nikada nije rekao ne. Što se tiče predsjednika Hrvatskog sabora on za osobe s invaliditetom uvijek ima razumijevanja te želi da smo u Saboru vidljivi. Prvi njegovi gosti na novoj lokaciji bili su hrvatski paraolimpijci. Moram reći da se jako veselim kada vidim da se neka emisija prevodi na znakovni jezik, a kad čujem da se nešto neće prevoditi to me jako uznemiri, ali zato što je Mirjana uporna pa uvijek uspijemo riješiti stvari na zadovoljstvo svih osoba oštećenog sluha – kazala je Lukačić.
Od stručnjaka za ovu temu prva je riječ dobila Suzana Ivančić koja je progovorila o prilagodbi programskog sadržaja za gluhe i nagluhe osobe te kratkim isječcima pokazala kako to izgleda u praksi.
– Prevoditelji moraju biti tamo gdje ne zaklanjaju sadržaj, isto tako moraju biti dovoljno veliki kako bi ga gluha osoba mogla vidjeti. Primjer dobre prakse je sjednica Hrvatskog sabora gdje se prevoditelj nalazi u desnoj trećini ekrana pa gluhe osobe mogu dobro vidjeti što se govori. Što se tiče broja emisija, premašili smo ugovor koji imamo s HRT-om. Kad su u pitanju neki izazovi u našem poslu, jedan od njih je sigurno titlovanje, radimo na tome da svaka emisija koja se emitira uživo bili to prilozi ili dnevnik, imaju titlove. Još jedan od problema je broj zaposlenih, ali i vremenska ograničenja u kojima moramo pripremiti titlove. Nekada tekst dođe par minuta prije emitiranja, ali mi to sve nekako uspijemo srediti. Hvala na prijedlozima i kritikama jer zbog vas se iz dana u dan pokušavamo biti što bolji – istaknula je Ivančević koja posljednjih sedam godina radi na prilagodbi programa za gluhe i nagluhe te na taj način uvelike olakšava život osobama s oštećenjem sluha.
Jasna Vaniček Fila ispred Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske kazala je kako se hrvatski znakovni jezik još uvijek susreće s određenim izazovima, ali i spomenula kako je u HRT-ovom pravilniku definirana programska obveza da će HRT proizvoditi i emitirati emisije o osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama u razvoju, ali i poticati prevođenje programa na hrvatski znakovni jezik. Kazala je i da je ugovorom između HRT-a i Vlade Republike Hrvatske potpisan ugovor za razdoblje od 2023. do 2027. po kojem je Hrvatska radiotelevizija dužna prilagoditi program gluhim i nagluhim osobama te da se isti mora povećavati u skladu s produkcijskim mogućnostima.
Nešto više o povijesti i samom ulasku prevoditelja znakovnog jezika u programa sudionici su mogli čuti od Mirjane Juriše.
– Prvi značajni pomak u informiranju gluhih osoba bio je informativni bilten, preko njega su gluhe osobe dobivale puno bitnih informacija. Godine 1995. počinje kontinuirano prevođenje emisija na znakovni jezik na intervenciju Vlade Republike Hrvatske. Nakon donošenja pravilnika o Hrvatskoj radioteleviziji program za gluhe bivao je kvalitetniji. Ulazak prevoditelja znakovnog jezika nije bila zasluga pojedinca, već smo svi pritiskali televiziju da nam daju normalan format i prilagode brzinu prevođenja kako bi osobe s oštećenjem sluha mogle normalno pratiti program. Tek nakon što je profiliran HRT 4, prevoditelji su prikazani u većem formatu te su tako i gluhe osobe postale zadovoljnije programom. Ono što se treba napomenuti je svakako da bi govornici trebali pričati sporije kako bi ih prevoditelji mogli pratiti – kazala je Juriša.
Gostujući predavač Slawomir Stepski u svom predavanju pokušao je prikazati na koje se sve načine prevoditelji prikazuju na televiziji u 51 zemlji te koliko često puštaju i koliko vremenski traju emisije za gluhe, kao i kakva se vrsta emisija prevodi.
Tamara Levak Potrebica iz Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja u svom je predavanju kazala nešto više o HDKP-u, čime se Društvo bavi, te koja im je sličnost s prevoditeljima znakovnog jezika.
– HDKP već 50 godina skrbi o konferencijskim prevoditeljima i njihovoj edukaciji te se zalaže za poštivanje profesionalnih standarda struke. Za svaku vrstu prevođenja trebaju postojati određeni standardi. Tako za konferencijsko prevođenje postoje profesionalni standardi koji sadrže uvjete kojih se konferencijski voditelj mora držati kako bi prevoditelj mogao pružiti najveću kvalitetu svoje usluge. Međunarodna udruga konferencijskih prevoditelja se svojim radom zalagala da imamo ugovorom propisane uvjete za rad. Najveći problemi nas konferencijskih prevoditelja je ta što se ne stignemo temeljito pripremiti jer nas televizijske kuće nerijetko angažiraju u sklopu događaja koji je upravo u tijeku. To je problem jer vi kao prevoditelj imate odgovornost i prema govorniku i prema slušatelju, stoga morate biti maksimalno pripremljeni, a to je često nemoguće. Pogotovo zbog toga što njihove govore ne smijete nadopunjavati vlastitim riječima. Isto tako, prevoditelji često moraju improvizirati jer rade u lošim uvjetima.
Na konferenciji su sudjelovali i dvije prevoditeljice Slovenskog znakovnog jezika – Mateja Vodeb, voditeljica odjela za pristupačnost na RTV Slovenija i njezina kolegica, prevoditeljica Tanja Giuliatti Davinić. One su podijelile svoja iskustva u radu na slovenskoj javnoj televiziji te pokazale na koji sve način prilagođavaju program gluhim osobama. Vodeb je kroz svoj rad na RTV Slovenija sustavno uvodila tehnike pristupačnosti za gluhe i nagluhe koje su postale ravnopravan dio produkcije na njihovoj nacionalnoj televiziji. Također, Vodeb je sukreatorica specijaliziranih web stranica Dostopno.sl i Enostavno.info na kojima osobe s invaliditetom neometano mogu pratiti vijesti, nebitno bili oni gluhi, nagluhi ili slijepi. Na web stranici Dostopno.si za svakog od njih postoje specijalizirane rubrike putem kojih mogu saznati informacije koje ih zanimaju, dok su Enostavno.info vijesti strukturirane tako da su najbitnije informacije napisane te gluha ili nagluha osoba bez problema može saznati što je zanima.
Posljednje predavanje održano je na temu ‘Izazovi simultanog prijevoda informativnih emisija na hrvatskom znakovnom jeziku’.
U samom izlaganju Kavčić je predstavila svoj pogled na struku i izložila glavne izazove s kojima se susreće prevoditelj znakovnog jezika, a prema kojima se taj posao razlikuje od prevoditelja govornih jezika. Počevši od samog radnog mjesta, prevoditelji se znakovnog jezika mogu nalaziti u doktorskoj ordinaciji u kojoj je glas doktora moguće jasno čuti, no navečer istoga dana prevoditelj se može nalaziti na pozornici gdje prevodi govore za vrijeme prosvjeda na Trgu bana Jelačića, gdje zvuk nije jasan i gdje postoje velike interferencije.
Nadalje, prevoditelj znakovnog jezika mora osim izgovorene riječi gluhim korisnicima, kada se govornik ne vidi, prenijeti i informaciju o tome tko izgovara te riječi, radi li se o ženskom glasu, muškom ili govori dijete. Naposlijetku, u RH, Zakonom o HZJ i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba jasno je definiran hrvatski znakovni jezik kao samosvojni jezični sustav, različit od hrvatskog jezika, dok su ostali sustavi komunikacije temeljeni na hrvatskom jeziku, a to su čitanje s usana, daktilografija ili simultana glasovno-znakovna komunikacija (kada se izgovaraju pune rečenice na hrvatskom jeziku, a istovremeno znakuju pojedini znakovi kako bi se olakšalo čitanje s usana).
Kavčić je tako naglasila da se prijevod događa samo i isključivo onda kada gluhe osobe koriste HZJ, jer prevoditelj tada prevodi s hrvatskog jezika na hrvatski znakovni jezik. U svim drugim slučajevima radi se samo o vizualizaciji hrvatskoga jezika, korisnici naime zahtijevaju samo da se izgovorena riječ lakše očita s usana. Primjerima je zorno prikazala gramatičke razlike između HZJ i hrvatskoga jezika. Na samom kraju zaključuje kako je veliki kadar za prevoditelja na javnoj televiziji potreba i pozitivan pomak koji se dogodio prije 10 godine, no istovremeno je i velika odgovornost na samim prevoditeljima.
-Najveći problem za prevoditelje znakovnog jezika predstavlja činjenica da još uvijek ne postoji opis radnog mjesta, što znači da još uvijek ne postoji zanimanje upisano u NKO, niti postoji formalno obrazovanje. Stalnim usavršavanjem i pohađanjem neformalnih edukacija u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika trude se nadoknaditi spomenuti nedostatak formalne edukacije-kazala je lingvistica i prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika Dorijana Kavčić pokazujući pritom primjere iz prakse.
Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima, u vidu prevođenja većeg broja emisija i prevođenja različitijeg sadržaja. Prisutni su na konferenciji mogli uvidjeti s kojim se to problemima susreću hrvatski prevoditelji znakovnog jezika u svojoj svakodnevici.
