U redakciju In Portala stiglo je priopćenje za javnost Udruge roditelja djece s poteškoćama u razvoju Vukovarski leptirići, potpisano od strane Viktorije Matin, a u povodu ostavke sada već bivšeg ministra Marina Piletića. Priopćenje prenosimo u cijelosti
Poslušaj članak
Kad već danas svi imaju mišljenje – od kavanskih analitičara do Facebook stratega socijalne politike – krenimo od jedne neugodne činjenice: da ministar Marin Piletić nije donio Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, danas se doslovno ne bismo imali oko čega svađati!
Ali, eto, čovjek je imao dovoljno političke hrabrosti i dobre volje da otvori temu koja je desetljećima stajala u ladicama. I gle čuda – zakoni su doneseni. Nisu savršeni? Naravno da nisu. Postoji li uopće savršen zakon?
Najvažnije je da Zakon postoji, a svaki je podložan izmjenama. To znači da je posao tek počeo, a ne završio.
Umjesto političkog folklora i skupljanja bodova na tuđim životima, možda bi bilo korisnije napisati konkretne probleme i još konkretnija rješenja. Svaka politička stranka koja danas pljuje po svemu ovome – pa i po nama koji te živote živimo – neka napiše amandmane, prijedloge, konkretne brojke. Do sada ih nismo čuli! Nije bilo ni promjena ni napretka sve do sada, ali naravno i to smo uspjeli pretvoriti u bojno polje ega i političkog nadmudrivanja.
Realno, ego nam je prevelik. Predstavnici udruga često više brinu o vlastitoj vidljivosti nego o sustavnim rješenjima, političke stranke o kampanjama, a rasprave se pretvaraju u natjecanje tko će glasnije vikati i ružnije govoriti, a ne tko će ponuditi bolje rješenje.
A ako ćemo biti do kraja realni – u sustavu kakav danas imamo, roditelj djeteta s težim oštećenjem, kroz status roditelja njegovatelja i inkluzivni dodatak, ima prihod od 1500 eura mjesečno. Koliko ljudi u Hrvatskoj ima takva primanja? Koliko se ljudi za taj novac narade po 8, 10 ili 12 sati dnevno? I oni imaju djecu kojoj treba platiti vrtić, treninge, ekskurzije, tenisice koje prerastu za tri mjeseca.
To ne znači da je nama roditeljima djece s teškoćama lako. Nije. Naš posao traje 24 sata dnevno i emocionalno je neusporediv s ičim, ali znači da treba biti pošten u javnoj raspravi. Ovo što danas imamo – u usporedbi s onim što smo imali prije nekoliko godina – jest ozbiljan iskorak! I jest jako dobro postavljen temelj!
Ako želimo razvijene i ravnomjerno dostupne socijalne usluge – centre, organizirani prijevoz, produžene boravke, odmor od skrbi, stručne terapije – onda razgovor mora biti racionalan, a ne isključivo emotivan. Sustav se ne gradi vikom nego prijedlozima jer lako je reći da ‘ništa ne valja’. Teže je priznati da smo napravili korak naprijed – i da je sada na nama da ga unaprijedimo i zasukati rukave i raditi.
Ako želimo promjene, onda svatko mora krenuti od sebe. Budi promjena koju želiš vidjeti. Nemoj pričati o stvarima koje površno poznaješ. Problem je puno dublji i širi od par stotina eura više ili manje.
I sada dolazimo do najnepopularnijeg dijela: osobna asistencija nije rješenje za djecu. Ne postoji nigdje – ni u puno bogatijim državama – model u kojem djeca masovno odrastaju uz osobne asistente zatvorena u četiri zida.
Djeca trebaju biti uključena u vrtiće, škole i centre za odgoj i obrazovanje, one koje javnost još uvijek zove ‘specijalne škole’. Trebaju imati organiziran prijevoz, osmosatni boravak, topli obrok, vršnjake, stručnjake. Roditelji trebaju raditi, graditi karijere, biti financijski neovisni, a ne trajno vezani uz socijalne naknade.
Osobni asistent za dijete? U iznimnim situacijama – primjerice kod samohranog roditelja bez ikakve podrške, ali upravo zato je pokrenut pilot-projekt ‘Odmor od skrbi’ koji bi trebao postati sustavna socijalna usluga. To je održiv smjer i kvalitetan.
Pravi fokus mora biti na jačanju sustava obrazovanja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih može učiniti mnogo više. Ravnatelji škola mogu se javljati na natječaje, nabavljati didaktiku, organizirati volonterske akcije. Učitelji bi trebali raditi osam sati, a ne nakon četiri sata rada otići kući odmoriti, pa onda popodne na crno provoditi terapije i guliti roditeljima kožu s leđa s cijenama visokim do neba. Ovo nije javna tajna, nažalost je podržana u društvu.
Produženi boravci ne bi smjeli biti rezervirani samo za ‘lakšu’ djecu. Nije prihvatljivo da djeca s težim oštećenjima postaju inventar učionica, dok roditelje zovu da ih vode kući čim postane ‘komplicirano’. O takvim slučajevima podaci postoje i u Uredu pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
A gdje je Ministarstvo zdravstva i sustavna terapijska podrška? Zašto lijekovi, terapije i ortopedska pomagala nisu u potpunosti dostupni i besplatni za najteže bolesnike? Zašto smo pri dnu EU ljestvica preživljavanja onkoloških pacijenata? Gdje su hospiciji? Gdje je kvaliteta sustava? Nema je. Ali najlakše je reći – kriv je Piletić. Pronašli smo žrtveno janje za sve naše probleme – sad udri po Piletiću, samo jako.
Zapeli smo na jednom čovjeku kao da je osobno odgovoran za sve što desetljećima nije izgrađeno. Sustav je puno širi, odgovornost je kolektivna.
Želiš stvarno nešto promijeniti? Ukaži na problem! Predloži rješenje! Napiši prijedlog izmjene! Budi asertivan i kulturan. U svakom uređenom društvu udruge i zaklade su desna ruka sustava. Možeš se uključiti, donirati, volontirati, kupiti proizvod socijalnog poduzeća koji proizvode mlade osobe s invaliditetom, možeš ih i sam zaposliti.
Vrlo je jednostavno – pođi prvo od sebe jer promjena ne počinje statusom na društvenim mrežama, nego konkretnim djelovanjem. A to je, nažalost, puno teže od tipkanja i nije dio našeg mentaliteta. Ovo se odnosi i na roditelje djece s teškoćama i osoba s invaliditetom!
Zato prvo pođi od sebe i budi promjena koju želiš vidjeti!
SOIH je dostavio anketni upitnik u svrhu istraživanja potreba za provedbu Uredbe Vlade Republike Hrvatske o ugradnji dizala, u okviru Programa ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe u postojeće zgrade.
Program, koji je Vlada Republike Hrvatske usvojila na svojoj 141. sjednici, predstavlja važnu mjeru usmjerenu na uklanjanje arhitektonskih barijera u stambenim zgradama te doprinosi ostvarivanju prava osoba s invaliditetom na pristupačan i samostalan život.
Riječ je o državnom programu sufinanciranja koji se odnosi na postojeće višestambene i stambeno-poslovne zgrade, a kojim se iz državnog proračuna osigurava financijska potpora za ugradnju dizala ili drugih uređaja koji olakšavaju pristup stanovima i zajedničkim prostorima osobama s ograničenom pokretljivošću.
Pristupačnost prostora u pravnom poretku Republike Hrvatske nije pitanje izbora ili dobre volje, već obveza koja proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske, zakona o suzbijanju diskriminacije, propisa o pravima osoba s invaliditetom te međunarodnih obveza preuzetih ratifikacijom Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom.
Pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu ne može se ostvariti bez fizički dostupnog životnog okruženja, zbog čega uklanjanje arhitektonskih prepreka ima izravan utjecaj na ostvarivanje temeljnih ljudskih prava.
Program ne obuhvaća samo tehnička rješenja, već propisuje i uvjete za ostvarivanje prava na sufinanciranje, način isplate sredstava i rokove provedbe, s ciljem da se zgradama koje trenutačno nisu pristupačne omogući potrebna infrastruktura uz potporu države i drugih partnera.
Kako bi zajednica suvlasnika mogla ostvariti pravo na sufinanciranje, zgrada mora ispuniti propisane uvjete, među kojima je ključna natpolovična većina suvlasničkih dijelova u vlasništvu fizičkih osoba te odluka o ugradnji dizala ili uređaja za olakšan pristup donesena natpolovičnom većinom suvlasnika.
U pravilu se program odnosi na zgrade s najmanje tri kata, pri čemu se u određenim slučajevima u obzir može uzeti i visoko prizemlje kao relevantan kriterij.
Program omogućuje sufinanciranje do 33 posto ukupnih troškova ugradnje, utvrđenih glavnim projektom, uključujući izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova i stručni nadzor. Preostali dio sredstava osiguravaju suvlasnici zgrade, uz mogućnost dodatnog sudjelovanja jedinica lokalne samouprave.
Nakon prijave na javni poziv i ispunjavanja svih uvjeta, sredstva se ugovaraju i isplaćuju prema postupku propisanom programom, a javni pozivi za sufinanciranje očekuju se početkom ožujka 2026. godine.
Po potpisivanju ugovora o sufinanciranju, zajednicama suvlasnika ostavlja se rok do dvije godine za izvođenje radova, uz mogućnost produljenja u opravdanim situacijama. Time se omogućava dovoljno vremena za planiranje i provedbu zahvata u kojima sudjeluje veći broj stanara.
Program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup u postojeće zgrade stoga nije samo instrument financijske pomoći, već i važan alat za ostvarivanje jednakosti, nediskriminacije i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom i drugih građana smanjene pokretljivosti.
Anketni upitnik dostupan je ovdje, a rok za ispunjavanje je 27. veljače 2026. godine.
U prostorijama Udruge gluhih i nagluhih Zagrebačke županije 6. veljače 2026. godine održano je prvo informativno predavanje predstavnika Hrvatskih autocesta d.o.o. (HAC) o novom elektroničkom sustavu naplate cestarine CROLIBERTAS
Poslušaj članak
Riječ je o prvom takvom predavanju koje je HAC organizirao upravo za skupinu korisnika koja uključuje osobe s invaliditetom, odnosno korisnike koji ostvaruju pravo na oslobađanje od plaćanja cestarine.
Iz udruge ističu kako su iznimno zahvalni što se HAC odazvao njihovu pozivu te na taj način pokazao spremnost na izravnu komunikaciju i suradnju. Time je, naglašavaju, napravljen važan korak prema kvalitetnijem informiranju i boljem razumijevanju promjena koje donosi novi sustav naplate.
Predavanje je održao Jasmin Krizmanić, pomoćnik direktora Sektora za poslove logistike HAC-a, koji je predstavio sustav CROLIBERTAS te prikazao edukativni video i animaciju rada sustava.
Dodatna tehnička pojašnjenja i odgovore na pitanja sudionika dao je njegov kolega Tin, informatičar u HAC-u. Sudionici su imali priliku detaljno se upoznati s načinom funkcioniranja novog sustava, koji će se, sukladno Zakonu, početi primjenjivati 1. ožujka 2027. godine.
Posebno raduje velik odaziv članova udruge, koji su aktivno sudjelovali u raspravi i postavili brojna pitanja. Upravo kroz otvoren dijalog istaknuti su ključni problemi i nedoumice koje je potrebno razjasniti i riješiti prije same implementacije sustava.
Iz udruge podsjećaju kako su tijekom protekle godine dobivali različite, često proturječne informacije o novom modelu naplate cestarine, zbog čega nisu mogli doći do jasnih i pouzdanih uputa za svoje članove. Stoga su na vlastitu inicijativu odlučili izravno kontaktirati HAC i zatražiti službeno pojašnjenje. Kako ističu, ta se odluka pokazala ispravnom.
Tijekom predavanja sudionicima je prikazano kako izgleda edukativni video i općenita animacija sustava CROLIBERTAS, a mnogi su istaknuli kako je prikaz sustava bio drugačiji od onoga što su do tada zamišljali, što je dodatno pridonijelo boljem razumijevanju njegove primjene u praksi.
Udruga vjeruje kako bi ovakav primjer suradnje trebale slijediti i druge udruge, ne samo one koje okupljaju gluhe i nagluhe osobe, već i ostale organizacije civilnog društva. Što je više izravne komunikacije s institucijama i informativnih predavanja, to je više jasnih informacija i manje prostora za nesporazume.
Posebna vrijednost filma Glavonja leži u tome što temu autizma ne nameće, već je provlači kroz priču prirodno, suptilno i zanimljivo
Poslušaj članak
Dječji film Glavonja u kina stiže 19. veljače i donosi dirljivu, maštovitu priču o desetogodišnjoj Alisi i njezinu starijem bratu Milanu, dječaku koji svijet doživljava na poseban način. Zajedno s trojicom dječaka detektiva kreću u potragu za tajanstveno nestalim roditeljima, upuštajući se u nadrealnu pustolovinu tijekom koje se zbližavaju i postaju nerazdvojna dječja družina.
Upravo Milanova jedinstvena perspektiva pokazuje se kao ključ za razotkrivanje misterija.
Talentiranu mladu glumačku ekipu predvode Marta Mihanović kao Alisa i Maks Kleončić kao Milan, dok uloge malih detektiva tumače Mark Spiridonović, Martin Pišlar i Andrija Lamot. U odraslim ulogama pojavljuju se slovenski glumci Ajda Smrekar i Matej Puc, hrvatski glumci Judita Franković Brdar, Borko Perić, Snježana Sinovčić, Dražen Čuček, Slavko Sobin i Željko Duvnjak te slovački glumci Csongor Cassai i Gabriela Dzuríková.
Redateljice Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová kroz formu dječje krimi-komedije na iznimno suptilan i protočan način otvaraju teme neurorazličitosti i inkluzije, ali i ukazuju na predrasude koje društvo i institucije još uvijek imaju prema djeci u neurodivergentnom spektru.
Film autističnog lika prikazuje prirodno i nenametljivo, kao ravnopravnog člana dječje zajednice – populacije s kojom se Savez udruga za autizam Hrvatske svakodnevno susreće. Istovremeno se bavi temama zajedništva, međusobnog razumijevanja, dječje inovativnosti i prihvaćanja različitosti. Kroz filmsku umjetnost publici se približava svijet djece i neurorazličitih osoba na topao, razumljiv i pristupačan način.
Cilj filma bio je ovu važnu temu približiti djeci u dobi od šest do deset godina, od kojih će mnogima Glavonja možda biti prvi igrani film koji gledaju u kinu. Autori su željeli spojiti čarobni, maštoviti dječji svijet s igranim filmom i stvoriti vizualno bogatu i čudesnu filmsku priču.
Glavonja je međunarodna koprodukcija čak pet zemalja – Hrvatske, Slovačke, Slovenije, Latvije i Srbije. Iako je riječ o hrvatskom filmu, međunarodni umjetnički tim i produkcija dodatno obogaćuju njegovu vrijednost i perspektivu.
Ključ uspjeha ležao je u dugim i temeljitim pripremama, a posebna pažnja posvećena je radu s djecom, jer upravo su ona nositelji emocije i ‘duše’ filma.
Film prati i edukativni vodič namijenjen roditeljima, koji će biti dostupan za preuzimanje nakon gledanja filma. Vodič obrađuje ključne teme filma i pomaže roditeljima u razgovoru s djecom o različitostima, autizmu, emocijama i ponašanju likova. Glavonja u kina stiže i s preporukom pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Posebna vrijednost filma Glavonja leži u tome što temu autizma ne nameće, već je provlači kroz priču prirodno, suptilno i zanimljivo. Film otvara prostor za razgovor, potiče djecu na postavljanje pitanja i razvija razumijevanje zašto se neki ljudi ponašaju drugačije, čineći ga lijepim i važnim uvodom u teme empatije, prihvaćanja i zajedništva.
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
VijestiPrije 6 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
IntervjuPrije 3 dana
PlivanjePrije 3 dana
Purger i PurgericaPrije 3 dana