Poveži se s nama

in MREŽA

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Začeci udruživanja zaštitnih radionica u Lijepoj našoj

Objavljeno

/

Radnici sjede za stolovima i rade na raznim zadacima. Strojevi su raspoređeni u redovima. Po podu su razbacani materijali i proizvodi. Strop je obložen redovima fluorescentnih svjetala. U pozadini se vide zastave Hrvatske i Europske unije.

Prečesto se, a nažalost i svjesno, i u ovom području zaboravlja, ignorira i podcjenjuje puno toga dobrog i korisnog što se u prošlosti u nas stvaralo, a čime bismo se trebali ponositi

Udruga OSVIT (Udruga Ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske) najvažnija i najproduktivnija hrvatska udruga u području profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, prepoznatljiva je mnogima. No začeci udruživanja i poslovnog povezivanja zaštitnih radionica u Lijepoj našoj, koji sežu više od šezdeset godina unazad, (Udruga OSVIT je na određeni način njihov sadržajni sljednik) nepravedno su zanemareni i zapostavljeni, pa čak i podcijenjeni.

Prvi Pravilnik o zaštitnim radionicama za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida donesen je u bivšoj nam državi 1961. godine. Svih šest tada postojećih radionica s područja Hrvatske zadovoljilo je kriterije iz ovog Pravilnika te su iste godine dobile status ‘zaštitnih radionica za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida’. Već sljedeće godine bilo je deset zaštitnih radionica i pet zaštitnih pogona.

Paralelno sa zakonskim usklađivanjem, osnivanjem novih i razvojem zaštitnih radionica nametalo se i razmišljanje, a k tome i aktivnosti, vezane za međusobnu koordinaciju i rješavanje zajedničkih problema od interesa za osobe s invaliditetom.

Prvi sastanak predstavnika hrvatskih zaštitnih radionica i njihovih osnivača održan je 21. i 22. prosinca 1961. godine. Uslijedilo je njihov redovno svakogodišnje sastajanje, k tome još i savjetovanje, da bi na Kajzerici, u prostorima tadašnje zaštitne radionice Osvit (kasnije ‘O’ u DIOZ), 21. siječnja 1965. donijeli odluku o osnivanju zajedničkog koordinacionog tijela svih hrvatskih zaštitnih radionica koje bi različitim sadržajima djelovalo u njihovom zajedničkom interesu.

Na Osnivačkoj skupštini predstavnika zaštitnih radionica i njihovih osnivača tako je 23. travnja 1965. godine osnovana njihova Stalna konferencija, koja je kasnije, na svojoj Plenarnoj sjednici 11. i 12. siječnja 1967. godine, donijela odluku o osnivanju Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske. U vrijeme osnivanja Poslovne zajednice u zaštitnim je radionicama bilo zaposleno 1350 radnika (50% osoba s invaliditetom), čemu treba pribrojiti i 300 osoba s invaliditetom na profesionalnoj rehabilitaciji. Od osnutka je predsjednik Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske, te niz kasnijih godina, bio direktor tadašnjeg ZIRI-ja (kasnije ono ‘Z’ u DIOZ, pa onda URIHO).

Za hrvatske je zaštitne radionice tada uslijedilo zlatno doba: zajedničko istraživanje tržišta, izbjegavanje međusobne nelojalne konkurencije u davanju ponuda na tržištu, zajedničko predstavljanje na Zagrebačkom velesajmu, omogućavanje rada kod kuće, povećanje sredstava ustupljenih poreza i doprinosa putem poreznih olakšica, reguliranje statusa zaštitnih radionica (prvi Zakon o organizacijama udruženog rada za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida 1977.), prijevodi niza stranih stručnih knjiga iz područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, uvođenje profesionalne orijentacije kao obaveznog dijela procjene radne sposobnosti s ciljem profesionalne rehabilitacije (1970.), programi osposobljavanja dvaju profila instruktorskog kadra u zaštitnim radionicama – instruktora i radnika – instruktora (1970.), pokretanje časopisa Profesionalna rehabilitacija invalida (1981.), tiskanje prvog Priručnika za instruktore i organizatore profesionalne rehabilitacije i obrazovne djelatnosti, koji je najsveobuhvatniji priručnik u ovom području do sada (1982.) i još puno toga nepobrojanog, a do danas vrlo korisnog.

Godine 1971. Poslovna zajednica obuhvaća 14 zaštitnih radionica, dok se 1980. taj broj popeo na 25.

Nakon Domovinskog rata aktivnosti Poslovne zajednice zaštitnih radionica Hrvatske su utihnule, sve do 2001. godine kada se osniva znana nam Udruga OSVIT.

Za usporedbu s razvikanim zapadom, koji mjerila i pravila, a nerijetko i komplekse nabacuje, njemačko Savezno udruženje zaštitnih radionica za osobe s invaliditetom (BAG WfbM) osnovano je 18. lipnja 1975. godine, dakle u vrijeme kada poslovno-koordinativno udruženje hrvatskih zaštitnih radionica već desetak godina djeluje.

A možda je problem zapravo u nama jer prečesto se, a nažalost i svjesno, i u ovom području zaboravlja, ignorira i podcjenjuje puno toga dobrog i korisnog što se u prošlosti u nas stvaralo, a čime bismo se trebali ponositi, javno spominjati i kontinuitet nastaviti, kako bismo i ovdje odagnali prizvuk one gorke hrvatske šutnje, bez straha da će bilo tko i bilo što biti ugroženo.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

in MREŽA

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Obiteljsko srebro

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje nož i vilicu vezane zeleno-žutom kariranom trakom na drvenoj površini. Traka je zavezana u mašnu, dajući postavci dekorativan ili svečani izgled. Postavljeni su na drvenu površinu koja ima vidljive žitke i teksture.
Foto: Pixabay

U vremenima između dva svjetska rata, a i puno prije, imućnije građanstvo kupovalo za sebe, al’ još više za generacije koje dolaze, pribore za jelo, ‘beštek’ zvane, pladnjeve i još koješta drugo od srebra izrađeno

Na selu zemlja i dukati puno važniji bili. Kupovalo se i dokupljivalo, a onda s oca i majke na potomke išlo.

Poslije drugoga rata u Zagrebu, na Heinzelovoj ulici preko puta Veterinarskog fakulteta, stajali u ono vrijeme ‘nepoćudni’ kojima imovinu oduzeli. Prodavali srebrninu i što je još od vrijednosti ostalo, kako bi koji dinar namaknuli. A na selu zemlju u zadruge valjalo udruživati, što seljaku srce iz njedara otkidalo.

I jednima i drugima muka do grla bila jer ‘obiteljsko srebro’ svetinja je obitelji svake, pa bila to zemlja, dukati il’ posuđe srebrno, il’ nešto drugo što je u amanet i zalog na čuvanje generacijama ostavljeno, poput zavjeta danog precima svojim.

Tako se vremena čas gore, čas dolje obrću, a s njima i ljudi čas ‘poćudni’, čas ‘nepoćudni’ bivaju.

Al’ jedno bi za svagda trebalo ostati nepromijenjeno – sačuvati ‘obiteljsko srebro’ i predati ga generacijama koje dolaze.

Nastavi čitati

in MREŽA

Petar iz Slunja ima autizam i radi tjesteninu

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje Petra koji sjedi, obučenog u bijelu radnu odjeću, pokraj njega na bijelom stolu su paketi tjestenine i priznanja koja je dobio za svoj rad. Petar na obje ruke drži palac gore.
Foto: Facebook tvrtke Slovin

Priča je kod nas mogla završiti i drugačije. Najčešće sve završi s nekim Petrom na burzi, nesposobnim za rad, ali majci ovog Petra to nije nikako bilo prihvatljivo

Petar Čop je osamnaestogodišnji mladić iz Slunja s dijagnozom iz spektra autizma, a njegova jedinstvena priča postala je inspiracija mnogima u lokalnoj zajednici.

Petar, naime, izrađuje domaću tjesteninu, a trenutno još uvijek pohađa i redovnu srednju školu u Karlovcu za vrtlara.

Njegova predanost vrtlarskim radovima potaknula je njegovu majku, Snježanu Čop, da razmišlja o tome kako proizvode plasirati na tržište i istovremeno produžiti vijek trajanja tog povrća i Petrovog rada. Rođena je  ideja – prerada povrća u tjestenini.

Ovaj proces omogućuje Petru rad na otvorenom prostoru, u vrtu, ali isto tako i rad unutar zatvorenog prostora tijekom izrade tjestenine. Petar tako ima priliku odmarati se uz proizvod svog rada kada se umori od vrtlarenja. Sve ove zamisli i inovacije su rezultat Petrove strasti koja je pretočena u tvrtku Slovin d.o.o. kojoj je samo formalno vlasnica Petrova majka Snježana.

Petar je prva generacija u Karlovačkoj županiji koja je integrirana u redovni obrazovni sustav s asistentom. Prije ovoga, djeca s dijagnozom iz spektra autizma često su bila izolirana u posebnim skupinama, daleko od tržišta rada.

Ovo nije samo priča o jednom mladiću s autizmom; to je primjer uspješne suradnje lokalne zajednice, odgojno-obrazovnih institucija i podrške u zajednici. Organizacije poput Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj i Udruge Zvončići igraju ključnu ulogu u ovom procesu.

Kao rezultat imamo prvu slunjsku tjesteninu, koja je simbol zapošljavanja mlade osobe s invaliditetom i doprinosa lokalnoj zajednici kroz gospodarstvo. Ova tjestenina nije samo lokalno prepoznata, već je i nagrađena s četiri zlata od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

Priča je kod nas mogla završiti i drugačije. Najčešće sve završi s nekim Petrom na burzi, nesposobnim za rad, ali majci ovog Petra to nije nikako bilo prihvatljivo. Na kredit su kupili sve potrebno za proizvodnju, Petar je sada na praksi, a u lipnju će i službeno biti zaposlen u firmi, što i je poanta cijele priče.

Petra je posjetila gradonačelnica Slunja i ponosi se podrškom koju je Grad pružio poduzetničkim pothvatima poput ovog, pružajući bespovratne potpore Petrovoj proizvodnji i OPG-u u 2023. godini.

Nastavi čitati

U trendu