Neka su istraživanja slikovito pokazala da usamljenost može skratiti život poput pušenja kutije cigareta dnevno
‘Čovjek je društveno biće’, rečenica je koju je davno skovao slavni grčki filozof Aristotel. Njegov ‘zoon politikon’ od antičkih vremena naovamo određen je vlastitom društvenošću i upućen na druge ljude. No od nedavnoga ‘kovid doba’ ova se Aristotelova definicija počela ozbiljno ljuljati, a čovjek sve više udaljavati ne samo od drugih, već i od samoga sebe.
Posljednjih se godina tako sve više govori o novoj epidemiji, ovaj puta epidemiji usamljenosti. Zato je, ne bez razloga, Svjetska zdravstvena organizacija usamljenost proglasila globalnim zdravstvenim problemom koji sveprisutno nagriza mentalno zdravlje Zemljanina.
Usamljenost, ta negativno obojana emocija puna anksioznosti, tuge, duboke praznine, osjećaja nepoželjnosti, bezvrijednosti i izoliranosti ‘od svijeta i vijeka’, uvodi čovjeka u začarani krug potencijalno ozbiljnih zdravstvenih poteškoća: od kardiovaskularnih i neuroloških, do pada imuniteta i ugroženosti kognitivnih funkcija pa sve do pojave karcinoma. Neka su istraživanja slikovito pokazala da usamljenost može skratiti život poput pušenja 15 cigareta dnevno.
Ali riječ ‘sȃm’ nosi i ono pozitivno u sebi za što se pobrinula dobra ‘sestra usamljenosti’, zvana ‘samoća’. Pozitivno je to stanje u kojem ‘osoba uspijeva izdržati tišinu drugoga te pronaći ljepotu u tišini samoga sebe’, kako je to slikovito rekao poznati engleski pedijatar i psihoanalitičar Donald Winnicott, smatrajući da je samoća jedan od najvažnijih znakova emocionalne zrelosti. Zato ne bez razloga kineska poslovica kaže da ‘palača vodi k slavi, tržnica bogatstvu, a samoća k mudrosti.’
Kaže se da ‘samoća ne postavlja puno pitanja, ali daje puno odgovora’ i zato, u osami susreta sa samima sobom postavljajte pitanja i tražite odgovore, ne udaljavajte se niti od sebe, niti od drugih jer čovjek treba biti i društveno biće, ali i ‘biti svoj’.
Čekajući izranjanje sunca iz morskih dubina, u mojim otplutalim mislima nastajali su stihovi:
Samoća odmiče, ali i zbližava.
Ona i bježi pa se vraća.
Samoća oslobađa.
Biti sam, a ne biti usamljen,
s mislima, a i bez njih,
u potrazi ni za čim.
Sresti sebe …
Biti sa sobom …
Zadovoljan, a i ne …
