Ovaj tekst posvetit ću jednom važnom životnom problemu, a to je kako će osobe s invaliditetom nastaviti život kada njihovi roditelji ili skrbnici više neće moći brinuti o njima

Poslušaj članak

Ovaj problem se javlja kada se roditelj ili skrbnik osobe s invaliditetom razboli, a ne može otići na pregled jer nema kome ostaviti osobu s invaliditetom dok se vrati iz bolnice, a pogotovo ako mora ići na neki operativni zahvat i nakon njega odmah mora preuzeti brigu o osobi s invaliditetom.

Ono što je potrebno ovdje naglasiti jest da se ne može očekivati da brigu o osobi s invaliditetom preuzme drugi član obitelji (brat, sestra) bez obzira što i braća i sestre pružaju neprocjenjivu ljubav prema osobi s invaliditetom.

Problem nastavka života osobe s invaliditetom nakon što roditelj ili skrbnik više ne bude u mogućnosti brinuti o osobi s invaliditetom ne smije biti problem samo određene obitelji, nego i odgovornost zajednice u cjelini. Potrebno je otvoriti više stambenih zajednica i sličnih ustanova na razini cijele Republike Hrvatske i da svaka županija ima ustanovu koja bi bila prilagođena prema svakoj vrsti invaliditeta zasebno, da svaka skupina invaliditeta, pa tako i osoba s određenom vrstom invaliditeta, pripada u svoju ustanovu, a ne da u jednoj ustanovi budu smještene sve osobe s invaliditetom na jednom mjestu.

Isto tako, te ustanove koje bi brinule o osobama s invaliditetom zasebnih skupina trebaju imati kvalitetan stručan tim (koji bi trebao biti sastavljen od liječnika, psihologa i drugog stručnog osoblja) koje će sudjelovati u nastavku života osoba s invaliditetom, a ne da roditelji ili skrbnici moraju razmišljati jesu li osobu s invaliditetom povjerili u prave ruke i da li će sve biti u redu s istom.

Ne smijemo zanemariti činjenicu da, i ako je osoba s invaliditetom u lošem okruženju ili ako ne uspije prihvatiti okolinu, može dovesti do lošeg psihičkog stanja osobe s invaliditetom s obzirom da svi znamo da se osobe s invaliditetom ubrajaju u ranjive, odnosno osjetljive skupine društva.

Upravo iz tog razloga je potrebno da osobe s invaliditetom imaju dostojanstvene uvjete za kvalitetan nastavak života nakon što njihovi roditelji ili skrbnici više ne budu mogli brinuti o njima, jer samo na taj način možemo imati integrativno, a ne ekskluzivno društvo, odnosno društvo koje uključuje osobe s invaliditetom u sve aspekte društvenog života.

Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu

Poslušaj članak

Pokušavam se probuditi, otvoriti oči, pomaknuti glavu, ali ne mogu. Glava mi ima tonu, a unutar nje kao da vojska stupa, kao da imam upalu mozga.

Ustajem uz pomoć svojih, a svaki pokret mi dodatno pogoršava bol, pogotovo fizički napor. Na trenutke imam osjećaj da nestajem, da neću izdržati, da će mi se glava raspuknuti, oblijeva me hladni znoj, dođe mi da iz sebe iskočim…

Ovako godinama izgledaju moje glavobolje, ni ne znam kad sam zadnji put živjela bez njih. Sve je počelo negdje još u pubertetu, obično pred menstruaciju. Progutaš Brufen, dva i tri, osjećaš se otrovano, ali dan prođe, preživiš.

S godinama je postojalo sve gore, sve dok nisam došla do toga da na tablete koje mi daje liječnik obiteljske medicine više uopće nisam reagirala i nalazila se u gotovo besvjesnim stanjima. Doslovno ‘umro sam, al’ sam živ’.

Došla sam u bolnicu Dubrava, ambulanta za glavobolju, gdje me dočekala divna doktorica. Zaključak je bio migrena bez aure i tzv. menstrualna migrena. Prepisala mi je Relpax, dala upute kako da ga pijem i napisala mi dodatne pretrage nakon kojih se vraćam na kontrolu.

Ako uspijem navrebati napad glavobolje što ranije i odmah popiti Relpax, ishod je bolji i glava relativno brzo stane. Ono što uvijek ostaje je osjećaj nekakvog tupila, nemoći.

Ako se s migrenom probudim, onda mi ni najviše dopuštene dvije tablete ne pomognu i cijeli dan sam neupotrebljiva i u muci, smetaju mi glasovi i jača svjetlost.

Svaku migrenu do sad sam odradila, ni sama ne znam kako… kao, radim od doma pa mogu i moram odraditi kad već imam privilegiju da većinski radim od doma.

Ali znate što? Migreni se živo fućka od kud vi radite i u konačnici naprežete se od kud god da radite.

Vratila sam se doktorici na kontrolu, s nalazima koji su uredni, ali i s puno većim brojem napadaja migrene. Plus-minus 8 mjesečno, a počelo je s oko dva napada mjesečno.
Nisam još rekla da je sve praćeno i povraćanjem, suze mi cure od muke, ali mi nakon toga krene na bolje.

Uglavnom, Relpax kao terapija ostaje, a dobila sam i injekcije koje će mi netko od ukućana davati jednom mjesečno. Prema riječima moje neurologice, napadi neće nestati, ali bi se trebali prorijediti i neizmjerno se veselim tome jer vas migrena pauzira, a vrlo često nitko iz vaše životne i radne okoline nema razumijevanja za pauzu.

Nisam simulant i poštedu ću koristiti samo onda kad stvarno neću moći. Na kraju krajeva, ne trebaju mene šefovi goniti, imam kredit u banci i kćer koja još puno treba moju plaću.

Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu.

Važno je govoriti o migreni, educirati druge i podržavati one koji se svakodnevno bore s njom. Razumijevanje i podrška može značiti veliku razliku.

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom

Naslov je to priručnika – stručne brošure autora Darka Sobote koja je, u nakladi Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, u elektronskom obliku objavljena na njihovim stranicama, očekujući i svoje tiskano izdanje.

Znakovitog naslova ‘Nije kraj’, kojemu bi prema često korištenoj uzrečici trebalo još samo dodati riječcu ‘svijeta’, već samim svojim nazivom unosi optimizam, motivaciju i pozitivnu energiju i poruku u nerijetko nimalo ružičasti svijet osoba s invaliditetom.

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom, ali ništa manje važno i iz svakodnevice njihovog zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

U snalaženju u labirintu propisa, pri čemu se počesto „od drveća ne vidi šuma“, ovaj će priručnik uvelike pomoći.

Uz čestitke Udruzi osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije na inicijativi za izdavanje ove stručne brošure, dozvolite mi, uz ganutljivu suzu, napisati i ovo:

‘Bravo, Darko! Ponosna sam na tebe – do neba i još dalje. Jer – nije bilo uzalud…’

Priručnik ‘Nije kraj’, kako smo već pisali, možete naći ovdje.