Danas se većini osoba s invaliditetom pruža potpora ‘putem subvencije plaće’. Ispada li da su ‘današnje osobe s invaliditetom manje učinkovite od onih prije’ ili su poticaji poljuljali kriterije? Poticajna neumjerenost je na djelu jer invaliditet ne znači uvijek smanjenu radnu učinkovitost
Prije mjeseca dana pisala sam kako je 1980. u DIOZ-u (sada URIHO) po prvi puta na prostorima bivše nam države u Pravilnik o radnim normama ugrađen institut tzv. dvojnih normi, za određivanje postotka nadoknađivanja nepostignutog radnog učinka (subvencije plaće) za osobe s invaliditetom (od 10% do 50% – ‘samo’, rekli bi danas).
Tijekom 1987. Služba za rehabilitaciju provela je prvo i za sada jedino istraživanje te vrste u nas pod nazivom ‘Rezultati šestomjesečnog praćenje radnog učinka i izostanaka s posla proizvodnih radnika Radne organizacije DIOZ’. Prezentirano je 1988. na savjetovanju ‘Društveno-ekonomski efekti razvoja profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja invalida i zaštitnih organizacija’, na kojem sudionici bili iz svih dijelova ‘nekadašnje one’, a objavljeno i u podebelom Zborniku radova.
Evo samo najslikovitijeg dijela rezultata ovog istraživanja koji u današnjim relacijama djeluju začudno i poprilično nadrealno:
- – 33% osoba s invaliditetom postizalo je radni učinak iznad 120%;
- – radni učinak u rasponu od 95% do 120% postizalo je 44% osoba s invaliditetom;
- – (samo) 41% osoba s intelektualnim teškoćama imalo je pravo na olakšicu norme (‘subvenciju plaće’) i to od 10% do 50% , jer ostatak su realizirali sami.
A danas se za većinu osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu i stupanj oštećenja, ‘utvrđuje potreba za potporom putem subvencije plaće’ (za osobe s intelektualnim oštećenjima gotovo u pravilu maksimalna). Ispada li tako da su ‘današnje osobe s invaliditetom manje učinkovite od onih prije’ ili su zapravo poticaji kriterije procjene ozbiljno poljuljali?! Neuravnotežena i nerazumna poticajna neumjerenost je na djelu jer invaliditet sam po sebi smanjenu radnu učinkovitost automatski ne znači.
I tako pjesma Lize Minnelli ‘Money, money’ nikad popularnija biva pa ‘kabarei poticajno novokomponirani’ k’o gljive posvuda niču, sve pod kapom velike ‘duševnosti’ i brige za osobe s invaliditetom.
Poznata latinska izreka ‘panem at circenses’ (doslovno ‘kruha i cirkusa’) u ovoj bi (ne)poticajnoj priči iz Lijepe naše zapravo ‘poticaja i cirkusa’ trebala glasiti.
