Kako bi se poboljšala motorika djece, roditelji i odgajatelji trebali bi poticati igru na otvorenom, sportske aktivnosti, crtanje, bojanje te druge kreativne i motoričke igre koje jačaju mišiće i razvijaju koordinaciju pokreta

U današnje vrijeme sve se više primjećuje da djeca imaju slabije razvijenu motoriku u usporedbi s prethodnim generacijama. Stručnjaci upozoravaju da je jedan od glavnih razloga za to smanjenje tjelesne aktivnosti te sve veća prisutnost digitalnih uređaja u svakodnevnom životu djece.

Fina i gruba motorika razvijaju se kroz igru, kretanje i praktične aktivnosti poput crtanja, pisanja, slaganja kockica, penjanja i trčanja. No, sve više djece provodi vrijeme ispred ekrana umjesto u aktivnoj igri, što rezultira slabijim mišićnim tonusom, sporijim razvojem koordinacije i otežanom preciznošću pokreta.

Kada se gleda bilo koji motorički obrazac kretanja, od desetero djece, troje njih ne može napraviti zadani pokret, njih šestero taj pokret izvodi loše, a svega jedno dijete odrađuje to zadovoljavajuće. Rezultati su to istraživanja koje je nedavno predstavljeno na prvom međunarodnom znanstvenom skupu ‘Djetinjstvo 360°’ s temom ‘Biološke varijacije u djetinjstvu – kineziološka perspektiva’ održanom u Rijeci.

U posljednjih 60 godina općenito su djeca u motoričkim sposobnostima nazadovala 52 posto. To znači da su današnje generacije djece u odnosu na 1960. godinu za 50 posto manje snažne, manje brze, koordinirane, manje precizne.

Posljedice loše razvijene motorike mogu se odraziti na cjelokupni razvoj djeteta, uključujući poteškoće u školi, sporiji razvoj fine motorike potrebne za pisanje te smanjenu izdržljivost i spretnost u svakodnevnim aktivnostima.

Kako bi se poboljšala motorika djece, roditelji i odgajatelji trebali bi poticati igru na otvorenom, sportske aktivnosti, crtanje, bojanje te druge kreativne i motoričke igre koje jačaju mišiće i razvijaju koordinaciju pokreta.

Povratak tradicionalnim igrama, poput skakanja gumi-gumija, penjanja po spravama i vožnje bicikla, može znatno doprinijeti boljem razvoju motorike kod djece.

Prevencija problema s motoričkim razvojem ključna je za zdrav rast i razvoj djece, stoga je važno pronaći ravnotežu između tehnologije i aktivnog načina života.

Visok krvni tlak, poznat i kao hipertenzija, može povećati rizik od ozbiljnih bolesti poput srčanog i moždanog udara, zbog čega je važno prepoznati što ga može uzrokovati

Krvni tlak je jedan od ključnih pokazatelja zdravlja srca i krvnih žila. Iako se prirodno mijenja tijekom dana, postoje brojni čimbenici koji ga mogu privremeno ili trajno povisiti. Neki od njih su povezani s načinom života, dok drugi ovise o zdravstvenom stanju pojedinca.

Visok krvni tlak, poznat i kao hipertenzija, može povećati rizik od ozbiljnih bolesti poput srčanog i moždanog udara, zbog čega je važno prepoznati što ga može uzrokovati.

Prvi je na popisu stres i emocije. Ljuti ste, nervozni ili pod stresom? To može trenutno povisiti tlak. Dugotrajni stres također može pridonijeti hipertenziji.

Zatim slana hrana koja zadržava tekućinu u tijelu što povećava tlak. Kofein iz kave, energetskih pića ili jakog čaja također može nakratko podići tlak.

Nikotin sužava krvne žile, što uzrokuje nagli porast tlaka. Alkohol, osobito u velikim količinama, također može pridonijeti visokom tlaku.

Sjedeći način života može uzrokovati povećanje krvnog tlaka jer srce i krvne žile postaju manje učinkoviti.

Bubrežne bolesti, problemi sa štitnjačom i određeni lijekovi (npr. dekongestivi i kontracepcijske pilule) mogu povećati krvni tlak.

Nedostatak sna, apneja ili loša kvaliteta sna mogu dugoročno utjecati na krvni tlak.

Akutna bol (npr. jaka zubobolja, udarac ili ozljeda) može uzrokovati privremeni skok tlaka.

Jako hladno vrijeme može uzrokovati sužavanje krvnih žila, što povisuje tlak.

Neki ljudi osjećaju stres prilikom posjeta liječniku, što uzrokuje privremeni porast krvnog tlaka.

Iako su neki uzroci privremeni, dugoročno visoki krvni tlak može imati ozbiljne posljedice za zdravlje. Stoga je važno prepoznati rizične čimbenike i poduzeti korake za njegovo kontroliranje, bilo promjenom životnih navika ili uz pomoć stručnog medicinskog savjeta. Prevencija i briga o zdravlju srca najbolji su put prema dugom i kvalitetnom životu.

Podrška obitelji, učitelja i šire zajednice ključna je za uspješno suočavanje s poremećajem čitanja. Rano prepoznavanje i intervencija značajno poboljšavaju ishode i omogućuju djeci i odraslima da razviju strategije za uspješno savladavanje izazova

Poremećaji čitanja spadaju u skupinu specifičnih teškoća u učenju i predstavljaju značajan izazov za djecu i odrasle. Oni se često manifestiraju kao teškoće u prepoznavanju riječi, razumijevanju pročitanog teksta te sporosti i netočnosti čitanja.

Najčešći poremećaj čitanja poznat je pod nazivom disleksija, ali postoje i drugi oblici koji utječu na sposobnost čitanja i razumijevanja pisanog jezika.

Poremećaji čitanja obično su neurološke prirode i često imaju genetsku osnovu. Studije su pokazale da su određene moždane regije odgovorne za obradu jezika manje aktivne kod osoba s disleksijom.

Uzroci mogu biti nasljedi pa djeca čiji roditelji imaju disleksiju često pokazuju slične teškoće.

Također, problemi tijekom trudnoće, poput prijevremenog poroda ili izloženosti nepovoljnim čimbenicima, mogu povećati rizik. Nedostatak podrške u ranom razvoju jezika i pismenosti može jednako tako pogoršati simptome.

Kod djece se poremećaji čitanja obično prepoznaju tijekom rane školske dobi. Najčešći simptomi uključuju teškoće u prepoznavanju slova i povezivanju slova s njihovim zvukovima, sporo i netočno čitanje, uz česta preskakanja riječi, poteškoće u razumijevanju pročitanog teksta, izbjegavanje zadataka vezanih uz čitanje i slabu koncentraciju tijekom čitanja.

Kod odraslih, poremećaji čitanja često ostaju prisutni ako nisu prepoznati i tretirani u djetinjstvu. Simptomi uključuju sporo čitanje s puno napora, teškoće s izgovaranjem složenijih riječi, probleme s razumijevanjem pisanih uputa ili tehničkih tekstova, frustraciju i anksioznost pri zadacima koji uključuju čitanje.

Dijagnozu poremećaja čitanja obično postavlja stručnjak, poput logopeda, psihologa ili specijalista za razvoj djeteta. Proces uključuje procjenu sposobnosti čitanja, pismenosti i razumijevanja jezika.

Liječenje uključuje logopedske terapije i individualni pristup prilagođen specifičnim potrebama djeteta ili odrasle osobe. Zatim korištenje asistivne tehnologije, primjerice, aplikacije za čitanje i pisanje mogu pomoći u prevladavanju poteškoća. Potrebna je i podrška u obrazovanju, odnosno, individualizirani obrazovni planovi i dodatne upute u školi. Kako bi se smanjila frustracija i povećalo samopouzdanje savjetuje se i psihološka podrška.

Podrška obitelji, učitelja i šire zajednice ključna je za uspješno suočavanje s poremećajem čitanja. Rano prepoznavanje i intervencija značajno poboljšavaju ishode i omogućuju djeci i odraslima da razviju strategije za uspješno savladavanje izazova.

Poremećaji čitanja nisu prepreka za uspješan život. S odgovarajućom pomoći i podrškom, osobe s ovim poteškoćama mogu postići svoje ciljeve i razviti puni potencijal.