Poruka susreta bila je jasna – osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na ljubav, seksualnost i dostojanstven partnerski život, a društvo ima odgovornost stvarati prostor u kojem će to pravo biti u potpunosti priznato i poštovano
Poslušaj članak
Povodom Valentinova u prostorijama Udruge Puž održan je okrugli stol pod nazivom ‘Ljubav bez prepreka – je li moguće voljeti invaliditet?’, kao događaj u sklopu projekta ‘Centar podrške – Neovisan život’ koji provodi Udruga ZAMISLI u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, uz financijsku podršku Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Događaj koji je moderirala Ana Tomašković otvorio je prostor za razgovor o temi koja je i dalje opterećena predrasudama – pravu osoba s invaliditetom na ljubav, intimnost i seksualnost.
Osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s društvenim stavovima koji dovode u pitanje njihovu poželjnost i pravo na partnerske odnose. Upravo zato okrugli stol okupio je parove sa i bez invaliditeta koji su kroz osobna iskustva posvjedočili da su veze, brakovi i obitelji među osobama s invaliditetom ne samo mogući, nego i ispunjeni, stabilni i ravnopravni.
Važan stručni doprinos raspravi dao je Marko Buljevac iz Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je predstavio rezultate istraživanja o seksualnosti osoba s invaliditetom provedenog 2023. godine za Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Istraživanje potvrđuje da seksualnost i spolnost predstavljaju sastavni i normalan dio života osoba s invaliditetom, jednako kao i kod osoba bez invaliditeta. Sudionici su isticali kako seksualnost doživljavaju kroz emocionalnu povezanost, povjerenje i uzajamnost, a ne isključivo kroz sam čin.
Većina ispitanika izjavila je da ima privatnost i mogućnost ostvarivanja svoje seksualnosti, a velik dio njih ima ili je imao partnerski odnos. Unatoč tome, rezultati pokazuju kako društvo, uključujući dijelove obitelji i pojedine djelatnike sustava podrške, često njeguje stereotipe i negativne stavove o seksualnosti osoba s invaliditetom.
U nekim slučajevima pojavljuju se i zabrinjavajući stavovi da bi osobe s invaliditetom trebalo ‘zaštititi’ od seksualnosti, primjerice sterilizacijom, ili im se osporava pravo na njezino izražavanje. Zbog nedostatka otvorenog i stručnog prostora za razgovor, mnoge osobe informacije traže putem interneta ili literature, bez adekvatne podrške profesionalaca.
Sudionici istraživanja izrazili su potrebu za otvorenijim razgovorima s partnerima, prijateljima te zdravstvenim i stručnim osobama, poput seksologa, što jasno upućuje na važnost edukacije i senzibilizacije sustava i društva u cjelini. Preporuke istraživanja usmjerene su na destigmatizaciju seksualnosti osoba s invaliditetom te na širu edukaciju stručnjaka, obitelji i javnosti.
Posebnu snagu događaju dale su osobne priče parova koji svakodnevno žive ono o čemu se govorilo. Ana Bulut Križić i Tomislav Križić, bračni par u kojem je jedan partner osoba s invaliditetom, a drugi bez invaliditeta, zajedno su već deset godina. Njihova je priča započela spontano, u noćnom klubu, kroz druženje i razgovor, baš kao i kod mnogih drugih parova. Kroz iskren dijalog govorili su o partnerstvu, obitelji i zajedničkom životu izvan stereotipa, naglašavajući kako su međusobno poštovanje, podrška i komunikacija temelj svake veze.
Svoju priču podijelili su i Svjetlana i Denis Marijon. Denis je osoba s invaliditetom koja koristi kolica, dok je Svjetlana osoba bez invaliditeta. Zajedno su izgradili obitelj i ponosni su roditelji kćeri Eme, a gotovo četvrt stoljeća zajedničkog života donijelo im je bogato iskustvo ljubavi, uzajamne podrške i zajedničkog suočavanja s izazovima. Kroz osobno i aktivističko djelovanje svakodnevno promiču vrijednosti ravnopravnosti i partnerstva.
Okrugli stol održan uoči Valentinova još je jednom pokazao da invaliditet nije prepreka ljubavi, bliskosti i obiteljskom životu. Stvarna prepreka često su predrasude i nedostatak otvorenog dijaloga.
Poruka susreta bila je jasna – osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na ljubav, seksualnost i dostojanstven partnerski život, a društvo ima odgovornost stvarati prostor u kojem će to pravo biti u potpunosti priznato i poštovano.
Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ističe da Republika Hrvatska unatoč godinama upozoravanja, preporuka i različitih strateških dokumenata i dalje nema uspostavljen funkcionalan sustav skrbi za osobe s poremećajima iz spektra autizma. Priopćenje prenosimo u cijelosti
Poslušaj članak
‘Roditelji djece s autizmom prepušteni su samima sebi, osobito u najranijoj dobi djeteta, kada bi podrška sustava trebala biti najintenzivnija. Primjena Nacionalnog okvira za probir i dijagnostiku i rana intervencija ne provode se sustavno, čime se propušta ključna prilika za razvoj djeteta i dugoročno smanjuju njegovi životni izgledi.
U području odgoja i obrazovanja izostaju stvarne prilagodbe i inovativni modeli rada i kurikuluma, pri čemu se djecu pokušava uklopiti u sustav koji nije spreman za njih, umjesto da se sustav prilagodi njihovim potrebama. Istovremeno, proširenje kapaciteta i transformacija centara za autizam i dalje se odvija presporo i bez jasne vizije, iako bi upravo te specijalizirane ustanove, temeljem svojeg znanja i iskustva, trebale biti nositelji osiguravanja kontinuirane podrške osobama s autizmom i nakon završetka obrazovanja. Nakon završetka obrazovanja, osobe s autizmom gotovo u potpunosti nestaju iz sustava podrške. Socijalne usluge za odrasle su nedostatne, neadekvatne ili uopće ne postoje, zbog čega velik broj osoba ostaje u obiteljima bez ikakve stručne podrške ili završava u neprimjerenim oblicima skrbi.
Ovakvo stanje rezultat je nedostatka odlučnosti i odgovornosti u uspostavi cjelovitog i međuresorno usklađenog sustava. Umjesto toga, i dalje se nude parcijalna i kratkoročna rješenja koja ne rješavaju problem, već ga odgađaju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2025. godinu, u Hrvatskoj je evidentirano oko 6900 osoba s poremećajima iz spektra autizma, a procijenjena prevalencija iznosi približno 2 na 1000 stanovnika. U dječjoj populaciji (0–19) registrirano je nešto manje od 3700 djece s poremećajem iz spektra autizma. Prema službenim podatcima, riječ je o populaciji čije potrebe Republika Hrvatska objektivno može obuhvatiti, no izostanak sustavnog i pravodobnog djelovanja pokazuje da problem nije u brojevima, već u nedostatku organiziranog, odgovornog i obvezujućeg pristupa skrbi za osobe s autizmom.
Stoga Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ponovno poziva nadležna tijela da bez daljnjeg odgađanja osiguraju hitnu uspostavu nacionalnog okvira dijagnostike, dostupnu i pravovremenu ranu intervenciju u svim dijelovima Hrvatske, razviju fleksibilne i individualizirane modele odgoja i obrazovanja, uspostave kontinuitet podrške nakon završetka školovanja, osiguraju dostupne i prilagođene usluge za odrasle osobe s autizmom i donesu i provedu cjelovit, međuresorni model skrbi za osobe s autizmom.
Ovo je pitanje odgovornosti države prema jednoj od najranjivijih skupina građana. Vrijeme za deklarativnu podršku je prošlo, a daljnje odgađanje učinkovitih mjera nije prihvatljivo. Potrebne su konkretne, mjerljive i održive promjene koje će osobama s autizmom omogućiti dostojanstven život i stvarno uključivanje u zajednicu. Svako daljnje izostajanje konkretnih mjera znači nastavak prakse u kojoj se teret skrbi prebacuje na obitelji, a osobe s autizmom ostaju na marginama društva.+
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja
Poslušaj članak
U sklopu provedbe ITU projekta ‘Izgradnja četiri vanjska bazena’, na Gradskim bazenima ‘Marija Ružić’ u Čakovcu održana je prošli tjedan edukacija posvećena unapređenju komunikacije i odnosa prema osobama s invaliditetom, čime je još jednom potvrđena predanost Grada Čakovca stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve korisnike.
Iako su čakovečki bazeni već prepoznati na nacionalnoj razini kao primjer dobre prakse u skrbi o osobama s invaliditetom, Grad kao nositelj projekta, uz podršku gradskog poduzeća Ekom, nastavlja sustavno ulagati u dodatno podizanje kvalitete usluge, prateći pritom suvremene europske smjernice koje naglašavaju važnost univerzalnog dizajna i jednakog pristupa javnim sadržajima.
Za provedbu edukacije angažirane su iskusne stručnjakinje Tatjana Žižek i Jelena Lakuš Maček, koje kroz dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom donose vrijedno znanje i praktična iskustva. Edukaciji su, uz djelatnike GP Ekom, prisustvovali i spasitelji, zaposlenici tvrtke Petar Zrinski d.o.o. te predstavnici udruga osoba s invaliditetom, čime je osigurana razmjena iskustava između stručnjaka, zaposlenika i samih korisnika usluga.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje potreba osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba iz spektra autizma, slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba, pri čemu su sudionici upoznati s osnovnim principima inkluzivne komunikacije, poput prilagodbe načina obraćanja, poštivanja osobnog prostora i pružanja pomoći na način koji uvažava individualne potrebe svake osobe.
Dodatnu vrijednost edukaciji dale su predstavnice udruga osoba s invaliditetom, Marija Ciglar i Anica Jambrošić, koje su kroz vlastita iskustva ponudile konkretne savjete i prijedloge za daljnje unaprjeđenje usluga, naglašavajući koliko je važno uključiti same korisnike u proces oblikovanja pristupačnih rješenja.
Ovakav pristup u skladu je s modernim praksama upravljanja javnim prostorima, koje sve više ističu važnost socijalne uključenosti i aktivnog sudjelovanja svih građana u društvenom životu. Pristupačni sportski i rekreacijski sadržaji ne doprinose samo kvaliteti usluge, već i kvaliteti života osoba s invaliditetom, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Sljedeća edukacija planirana je za 9. travnja 2026. godine, čime se potvrđuje kontinuitet ulaganja u znanje i kompetencije zaposlenika, a cijeli projekt sufinanciran je putem ITU mehanizma u okviru Integriranog teritorijalnog programa, što dodatno naglašava njegov značaj u širem regionalnom i europskom kontekstu.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.
Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.
Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.
Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.
Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.
Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.
Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 1 dan
VijestiPrije 5 dana
In MetropolaPrije 7 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Košarka u kolicimaPrije 1 dan
VijestiPrije 7 dana
KulturaPrije 2 dana