Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja, veli Trevon Jenifer
Trevon Jenifer duboko je zakoračio u četvrto desetljeće života, a za to se vrijeme okušao u različitim paraolimpijskim sportovima, sve dok mu sudbina nije dodijelila košarku u kolicima.
I karma ga je pomazila, itekako, jer je Trevon postao jedna od ikona američkog paraolimpijskog sporta. Do danas je osvojio tri medalje – po jedno zlato u Rio de Janeiru i Tokiju te broncu u Londonu – a za ovogodišnje se Paraolimpijske igre pripremao s posebnim trenažnim procesom jer, kako sam kaže, iz Pariza se doma ne namjerava vratiti samo sa suvenirima. Zlato je svakako opcija.
Ali on je otac dvoje djece i treninge odrađuje prilagođavajući se njihovu rasporedu. To znači da će obično ići u teretanu kada njegova 8-godišnja kći i 4-godišnji sin odrade svoje vanškolske programe. Trevon je, dakle, ponajprije otac, a tek potom trofejni sportaš.
Danas 35-godišnjak, Trevon se počeo natjecati u atletici i košarci kada je imao tek četiri godine. Od tada je pozitivna snaga inkluzivnosti u sportu i živi dokaz da invaliditet nije nužno hendikep, nego mogućnost za postizanje rezultata kakve brojni sportaši bez tjelesnih ograničenja mogu samo sanjati. Rođen je bez nogu, u provincijalnom gradiću u državi Maryland, pa mu je, kaže, odrastanje s invaliditetom često izazivalo neželjenu pozornost.
– Tijekom mojih godina suočavanja s buljenjem, smijanjem i pokazivanjem kažiprstom, ili samo znatiželjnim pogledima koje mi ljudi upućuju, naučio sam neke korisne stvari. Uz sve ostalo, naučio sam kako komunicirati s djecom i uvjeriti ih da nema ništa loše u tome biti drugačiji – kaže Trevon.
Svojom predanošću i marljivim radom s djecom zavrijedio je duboko poštovanje u svojoj lokalnoj zajednici. Klince i klinceze, naime, neumorno poučava kako mogu nadvladati vlastita ograničenja, unatoč bilo kojoj vrsti invaliditeta.
– Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja. To daje poticaj ljudima da shvate kako invaliditet, uz sva ograničenja koja sa sobom nosi, može biti i odskočna daska za ostvarenje najluđih snova – zaključuje Trevon.
