Na ovom je događanju URIHO predstavio i svoje inkluzivne proizvode koji su ugled stekli i izvan granica Lijepe Naše
Poslušaj članak
Na prvi dan jeseni, 22. rujna, zagrebački park Zrinjevac bio je središnje mjesto obilježavanja Dana bez automobila, dan koji je ustanova URIHO iskoristila kako bi javnosti, kroz dvije radionice, predstavila nešto od svoje vizije o inkluzivnosti i uključivom dizajnu.
Inkluzivna art radionica, koju je vodila Irena Rački, glavna dizajnerica ustanove URIHO, okupila je zainteresirane Zagrepčan(k)e koji su kroz crtanje i slikanje izrazili svoj doživljaj svakodnevice osoba s invaliditetom. Na ovom je događanju, također, URIHO predstavio i svoje inkluzivne proizvode, uglavnom nastale na lanjskoj indoo radionici.
– Riječ je o našim torbama i pregačama koje su, među ostalim, bile nominirane i za nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva. Te smo inkluzivne proizvode stvorili s idejom da, s obzirom da zapošljavamo osobe s invaliditetom, tržištu ponudimo nešto što je namijenjeno svim ljudima, bez obzira na oblik invaliditeta, ali i svima nama ostalima da nam olakša upotrebu u svakodnevnom životu. To je, ukratko, bila naša ideja o inkluzivnom dizajnu. Tako je nastala naša multifunkcionalna pregača te torba koja se može instalirati na invalidska i dječja kolica, ali i na bicikl. Tu je i torba trokut, koja je također multifunkcionalna, a može se nositi i kao ruksak – kaže Irena Rački.
Edukacijska rehabilitatorica Iva Baričević vodila je drugu Urihovu radionicu, pod egidom ‘Gledam te – slušam te’, na kojoj je zainteresirane prolaznike na Zrinjevcu poučila kako treba komunicirati s gluhim i nagluhim osobama. Sudionicima radionice Iva je dala brze lekcije o bontonu u komunikaciji s ljudima oštećena sluha, a usto ih naučila i neke fraze iz hrvatskog znakovnog jezika.
Iva Šušak socijalna je pedagoginja u Urihu i ovu je prigodu iskoristila kako bi progovorila o pristupačnom kretanju u metropoli i inkluzivnoj filozofiji ustanove u kojoj radi.
– Glavno poslanje ustanove URIHO zapravo je osiguravanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Mi se ponajprije fokusiramo na stvaranje pristupačnog radnog okruženja, ali kako bi osobe s invaliditetom uopće mogle doći na svoja radna mjesta to podrazumijeva da se neometano i sigurno mogu kretati gradom u kojemu žive – veli Iva Šušak.
Ivu pitamo kako bi ocijenila napore Grada Zagreba da od metropole napravi primjer prometne inkluzivnosti i, ne manje važno, osigura pristupačnost javnim objektima građanima s invaliditetom. Dolazi li ona ‘neometano i sigurno’ na svoj posao u ustanovi URIHO?
– Zagreb je bez sumnje najinkluzivniji grad u Lijepoj Našoj, ali ja sam svejedno ponekad čangrizava po tom pitanju. Jer kad imaš puno, želiš još više. No moram istaknuti da je Grad otvoren za prijedloge i ideje, zapravo sve što se u metropoli događa u području mobilnosti i pristupačnosti odrađuje se u suradnji s osobama s invaliditetom. Pozvala bih sve Zagrepčan(k)e da i oni budu alat kojim ćemo osigurati inkluziju i pristupačnost, da ponude svoju pomoć kada se za to ukaže potreba, isto tako i da ne devastiraju semafore sa zvučnim signalima za slijepe i slabovidne osobe. Inkluzija je živo tijelo i preporučila bih gradskim vlastima da nastave razvijati aktivni dijalog s konzumentima inkluzivnih usluga. Kvaliteta života s inkluzijom raste, ali ne samo jedne vrste građana, onih s invaliditetom, nego i svih ostalih – zaključila je Iva Šušak.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe naše, a riječ je o projektu Klub aktiv
Poslušaj članak
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP) nastavlja djelovati na promicanju uključivog društva, jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života.
Poruka je to jučerašnjih Dana otvorenih vrata, događanja koje je Savez upriličio na svojoj zagrebačkoj adresi.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe Naše, a riječ je o projektu Klub aktiv.
Usto, naglasila je važnost projekta Eduka – edukacijom protiv nasilja, koji je Savez proveo među učenicima osnovnih škola s područja Zagreb. Rečeni je projekt proveden uz financijsku podršku Grada Zagreba, koji je također novčano podržao i projekt ‘4 kampanje za cerebralnu i dječju paralizu’.
Kroz petnaest godina djelovanja, naglasila je Ana Kanjera, Savez je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava osoba s invaliditetom, pružanju podrške članicama te unapređenju kvalitete života osoba s cerebralnom i dječjom paralizom i njihovih obitelji.
Poseban dio programa bio je namijenjen učenicima trećeg razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina, koji su sudjelovali u edukativnim aktivnostima o ulozi udruga i saveza u hrvatskom društvu, s naglaskom na organizacije koje djeluju u području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom.
Na događanju su sudjelovali predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb CeDePe, Saveza društava distrofičara Hrvatske, Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čime je dodatno potvrđena važnost međusektorske suradnje u području podrške osobama s invaliditetom.
Imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima, kaže nagrađivani književnik
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe ponovno je na svojoj književnoj tribini ugostila plodnog i nagrađivanog autora. Ovog puta riječ je o Ivici Prtenjači, pjesniku, piscu i radijskom uredniku koji iza sebe ima sedam romana i tko zna koliko zbirki poezije i kratkih priča.
Na ovoj tribini bila je i ekipa In Portala koja je kratki razgovor s Prtenjačom – uzgred, dvostrukim laureatom VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman – započela s ovim pitanjem: može li književnost u ovo digitalno doba, kad je čovjek dušu prodao tehnologiji, i dalje biti tumač stvarnosti u kojoj živimo?
– Može i mora! Život bez književnosti, bez umjetnosti, nije ljudski život – kategoričan je Prtenjača.
– Meni je apsolutno nezamisliv svijet bez književnosti i mislim da postoji jako mnogo ljudi koji možda nisu svjesni koliko bi ljudski život bez pisane riječi bio isprazan. Dakle, bez književnog teksta koji mijenja naš odnos spram stvarnosti, naše osjećaje, koji nas nakratko spašava od besmisla života.
No, pitamo Prtenjaču, koliko vrijedi književni tekst ukoliko autor kao alat koristi umjetnu inteligenciju, antitezu kreativnosti i mašte. Tvrdi se naime da je među književnicima sve više onih koji kreativne blokade rješavaju oslanjajući se na Chat GPT ili neke slične oblike digitalnih pomagala.
– Ne poznajem nikoga takoga, ili bari meni nisu ljudi priznali. Ja, recimo, ne znam koristiti umjetnu inteligenciju ni zašto. No svijet se jako brzo mijenja, svakodnevno se događa neka mala apokalipsa, a kako će u svemu tome proći književnost to ne mogu projicirati – kaže Prtenjača.
Može li književnost, umjetnost općenito, odigrati značajnu ulogu u integraciji osoba s invaliditetom u svekolike društvene procese te, možda, biti jedna od grlatijih zagovornica društva jednakih mogućnosti?
– Apsolutno može! Mislim da su u tom smislu ljudi s invaliditetom u istoj pozici kao i oni bez invaliditeta, isto mogu čitati, mogu slušati audio knjige, mogu doći na ovakvu književnu tribinu – veli Prtenjača.
– Ljudska imaginacija nije ograničena na invaliditet bilo koje vrste. Ja kada pišem, recimo, uvijek razmišljam o tom svom čitatelju koji je dobronamjeran, koji je zainteresiran, koji će mi dopustiti da ga začaram svojim tekstom. A tu nema razlike između invalidne osobe ili čitatelja koji nema te tegobe. Dapače, imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima. Jer čovjek je prilagodljiv i čovjek se razvija, a upravo u tom smislu književnost može imati važnu i plemenitu ulogu u životu osoba s invaliditetom – zaključuje Prtenjača.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.