in MREŽA
Asistivnom tehnologijom do zaposlenja slijepih osoba
Objavljeno
prije 6 mjeseci/
Priručnik o zapošljavanju osoba oštećena vida će biti objavljen u pdf, epub formatu te kao audio knjiga na hrvatskom, engleskom, slovenskom i španjolskom jeziku
Poslušaj ovaj članak
U doba tehnologije, ona asistivna prolazi ispod radara. Tom izazovu Erasmus+ projekt ‘KISS: intro 2 AT 4 VIPs’ doskače putem novih digitalnih alata koji će osobe oštećena vida učiniti boljim i vidljivijim konkurentnima na tržištu rada. U nastavku teksta pogledajte konkretne video primjere odgovora na pitanja ‘kako’, kada je riječ o tehnologiji i umjetnoj inteligenciji te osobama koje ne vide.
Napredak tehnologije i masovna pojava raznih oblika umjetne inteligencije, neke su od nas zastrašili, dok su drugima dali dobar vjetar u leđa. I premda bismo mogli do sutra raspredati o opasnostima tehnološke pošasti, ovog ćemo se puta zaustaviti na dobrobitima, i to ne bilo koje, već asistivne tehnologije.
Upravo asistivnom tehnologijom bavi se Erasmus+ projekt ‘KISS: intro 2 AT 4 VIPs’, čiji akronim, ako ste nestrpljivi, možete istražiti na EPALE platformi. Ovaj projekt Županijska udruga slijepih Split, u partnerstvu s organizacijom La Brújula, Formación inclusiva iz Španjolske te Medobčinskim društvom slepih in slabovidnih Kranj iz Slovenije provodi u razdoblju od listopada prošle godine do konca rujna 2025.
Malo je poznato da asistivna tehnologija uvelike olakšava, ali i nedvojbeno osigurava veću samostalnost i kvalitetu života osobama oštećena vida.
– Dapače, za mnoge osobe s invaliditetom, asistivna tehnologija je postala prijateljem, članom obitelji, još jednim važnim i vjernim suputnikom kroz sve životne etape, od obrazovanja, preko zapošljavanja, do društvenih aktivnosti i provođenja slobodnog vremena – rekla nam je Ines Hlevnjak, voditeljica projekta.
Asistivna tehnologija podrazumijeva svaki proizvod, dio opreme ili sustav, bez obzira upotrebljava li se u izvornom ili prilagođenom obliku, koji se koristi da bi se povećale, održale ili poboljšale funkcionalne mogućnosti osoba s invaliditetom. U slučaju osoba oštećena vida, asistivna tehnologija omogućava im pristup sadržajima koji bi im u suprotnom bili potpuno nedostupni ili teško dostupni bez upotrebe takvih pomagala. Ines nam je navela samo nekoliko ključnih primjera.
Recimo, za većinu članova čitač ekrana s govornom jedinicom jedini je oblik asistivne tehnologije pomoću koje mogu pročitati vijesti, sudjelovati na društvenim mrežama, koristiti pametni telefon ili raditi na računalu.
Zato Erasmus+ projekt ‘Neka bude kratko i jasno: uvod u asistivnu tehnologiju za osobe oštećena vida’ ima za cilj povećati znanja i sposobnosti osoba oštećena vida u svrhu lakšeg pristupa tržištu rada, ali i povećati svijest drugih dionika i šire javnosti o mogućnostima korištenja asistivne tehnologije na radnom mjestu, kao i osnažiti kapacitete za provođenje Erasmus+ projekata organizacija uključenih u projekt.
– Upravo privodimo kraju naš zajednički rad na prvom rezultatu projekta, a riječ je o digitalnom Priručniku o zapošljavanju osoba oštećena vida. Priručnik će biti objavljen u pdf, epub formatu te kao audio knjiga na hrvatskom, engleskom, slovenskom i španjolskom jeziku – podijelila je s nama Ines.
Međutim, najvažniji rezultat projekta tek je u pripremi. Naime, u okviru projekta predviđena je izrada kratkih video lekcija o korištenju asistivnih uređaja čiji će glavni protagonisti biti same osobe oštećena vida budući da one najbolje mogu prenijeti ovakva specifična znanja manje vještima od sebe.
Predsjednik Županijske udruge slijepih Split Ivan Tokić na svom je Facebook profilu za svoje virtualne videće prijatelje već podijelio nekoliko informativnih videa o tome kako osobe oštećena vida koriste tehnologiju, ali i pokazao blagodati umjetne inteligencije za svoju ciljanu skupinu.
Budite i vi dio onih koji više pitaju ‘kako’, a manje zaključuju ‘nikako’.
– S obzirom da me često pitate kako koristim mobitel, najlakši način da vam objasnim je s kratkim videom – kaže Ivan Tokić.
Pogledajte kako se umjetna inteligencija pokazala na strani osoba oštećena vida ovdje.
U ovom videu pogledajte kako dokument učiniti pristupačnim i kako ga glasovno pretraživati.
Mrežna stranica projekta nalazi se ovdje, a kontakt osoba za sve dodatne informacije je Ivan Tokić, predsjednik ŽUSS. Kontaktirati ga možete na i.tokic1983@gmail.com i na broj mobitela 095/3615-167.
Možda će vam se svidjeti
-
UDRUGA ZA SINDROM DOWN Zahvalnica Gradu Zagrebu na dugogodišnjoj suradnji
-
INTERVJU, MARINKA BAKULA-ANĐELIĆ Moj posao nije bio obveza, bio je poziv
-
MUZEJ GRADA ZAGREBA Svečano otvorena izložba ‘U zagrljaju gluhosljepoće’
-
MOJA PRIČA Matea Videk, predsjednica Udruge Spektar
-
SOIH traži vraćanje njegovatelja u Studentski dom Stjepan Radić
-
U Udruzi ‘Budi mi prijatelj’ živi se život punim plućima
in MREŽA
INTERVJU, MARINKA BAKULA-ANĐELIĆ Moj posao nije bio obveza, bio je poziv
Objavljeno
prije 2 dana/
31/10/2024Nakon 24 godine rada u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Marinka Bakula-Anđelić otišla je u itekako zasluženu mirovinu, i to nakon vrlo simbolične proslave u URIHO-vom inkluzivnom restoranu. A mi smo uhvatili povod i priliku za razgovor s jednom od najvećih zagovornica prava osoba s invaliditetom i drugih podzastupljenih skupina u Zagrebu i Hrvatskoj
Za početak, recite nam kako je u mirovini?
– Još uvijek se nisam potpuno ‘probudila’ jer rješavam mnogo zaostalih administrativnih stvari, raznih obaveza, zdravstvenih pregleda, i slično, tako da zapravo još ne znam kako je to u mirovini. Mislim da ću to tek osjetiti kad dobijem prvu mirovinu. Još uvijek nisam dobila ni izračun, ništa, čekam da se sve posloži, pa ću onda imati jasniju sliku o tome kako je u mirovini.
Mogu reći da mi je, recimo, u nedjelju prošla kroz glavu neka panika – hoću li sutra imati neki sastanak, jesam li nešto zaboravila? Onda se sjetim – nemaš više kolegija.
Posao je bio jako stresan, nije to više bilo klasično radno vrijeme od 8 do 4, već je postao misija, poziv. Više od samog radnog odnosa, iskreno. Bila sam u tome cijelim bićem, i popodne, i prijepodne, i subotom, i nedjeljom. Takva mi je bila karma.
Zašto ste odlučili proslaviti umirovljenje baš u URIHO-vom restoranu?
– Ponosna sam na taj restoran; mislim da je to vrlo dobro odrađen posao, ima veliku perspektivu, a rezultati cijelog tog europskog natječaja pokazali su da je imao svrhu i smisao. Kad je bilo otvorenje, rekla sam tada da ću upravo tu slaviti odlazak u mirovinu.
I tako je došao taj dan. Napravila sam stvarno minimalan popis od nekih 130 ljudi, koji su bili moja socijalna mreža, naš socijalni kapital. Kroz život sam uvijek povezivala ljude i razmišljala o takvim stvarima, i tako sam radila dok sam bila u uredu. Zato mi je URIHO bio baš to mjesto na kojem ljudima treba pokazati: ‘Evo, ovo je inkluzivni restoran, ovdje se događaju ovakve stvari’, pogotovo za naš krug ljudi koji je usko povezan s URIHO-m.
URIHO nije samo restoran, on je mjesto gdje se susreću različiti svjetovi. To je prostor inkluzije i mjesto gdje osobe s invaliditetom mogu ostvariti radne i životne ciljeve. Proslava nije bila samo za mene, nego i za sve moje dugogodišnje suradnike i prijatelje. URIHO predstavlja ono za što smo se borili – integraciju i podršku osobama s invaliditetom. Smatrala sam da je važno proslaviti u tom okruženju, među ljudima koji su me podržavali i koji su, na kraju, moj socijalni kapital.
Možete li nam opisati svoj profesionalni put i prijelaz u mirovinu?
– Nakon više od 20 godina rada u socijalnim službama, odlučila sam otići u mirovinu. Počela sam kao socijalna radnica u Centru za socijalni rad, gdje sam radila s pojedincima, obiteljima i zajednicom, i naučila mnogo o potrebama korisnika. Nakon toga, radila sam u zatvorskom sustavu, gdje sam sudjelovala u osnivanju Centra za psihosocijalnu dijagnostiku. Ondje smo se bavili dijagnostikom osuđenih osoba i razradom postpenalnog prihvata, što mi je dalo priliku da se upoznam s društvenim problemima na dubljoj razini. Taj rad me na kraju doveo do pozicije u gradskoj upravi, u sadašnjem Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, gdje smo radili na sustavnom razvoju politika za osobe s invaliditetom i druge osjetljive skupine.
Što smatrate najvažnijim promjenama u sustavu socijalne skrbi u Zagrebu tijekom Vašeg radnog vijeka?
– Promjene su brojne, no svakako bih istaknula veći naglasak na zajedničkom radu s korisnicima. Socijalni rad nije samo pomoć, već i suradnja s ljudima, pogotovo s osobama koje same znaju što im treba.
Kad sam došla, bio je to jedan nesređeni sustav, pa sam odlučila, kad sam već tu, napraviti sustav. Tako je krenula prva strategija. Isprva nismo znali kako to nazvati; neki su pravnici predlagali da se zove deklaracija, ali rekla sam: ‘Ne, deklaracija ne može biti, jer deklaracija ne obvezuje – mora biti nešto što obvezuje.’ Tako je nastala prva Strategija (Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, op. a.). Uključila se grupa ljudi iz udruga, i s vremenom je to postala obvezujuća literatura i važan dokument.
Mislim da smo u gradu Zagrebu uspjeli postići dosta toga; naravno, nije idealno, ali model se pokazao uspješnim. Kad pogledamo rezultate, jasno je da to nije nešto što može ostvariti samo jedna osoba – svi moraju biti uključeni. Potreban je široki krug ljudi koji su spremni raditi na tome, a korisnici su tu da prate što je ostvareno, a što nije, i odmah krenu djelovati.
Dobro je što grad Zagreb ima taj kombinirani model, koji primjenjuje i Hrvatska, kroz Povjerenstvo za osobe s invaliditetom. Od 2003. godine, otkad je Strategija na snazi, bila sam predsjednica povjerenstva grada Zagreba.
Povjerenstvo uključuje predstavnike različitih ureda, posebno onih koji najviše rade s osobama s invaliditetom. Ti uredi imaju pomoćnike i zamjenike, dakle, ljude koji mogu operativno donositi odluke. Cilj je bio da se osigura kontinuitet i uključe sve vrste udruga za osobe s različitim vrstama i stupnjevima invaliditeta. U zadnjih nekoliko godina, radili smo na tome da se aktiviraju radne skupine, posebno za kreiranje i evaluaciju strategije.
Te radne skupine omogućuju širi krug sudionika jer nije moguće sve uključiti u povjerenstvo niti pokriti sve segmente. Na primjer, radna skupina za promet i mobilnost okuplja sve koji rade na tom području i žele pridonijeti, a mogu iz različitih sektora davati prijedloge i provjeravati napredak.
Ključni moment u socijalnim službama je perspektiva korisnika; uključivanjem korisnika u planiranje i provođenje programa stvaramo održive promjene.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom rada?
– Jedan od najvećih izazova je centralizacija. Većina odluka i resursa dolazi od vrha, često bez prilagođavanja lokalnim uvjetima. Kada su u pitanju, primjerice, zakoni o socijalnoj skrbi, zapošljavanju osoba s invaliditetom i inkluzivnim dodacima, mišljenje gradova i lokalnih zajednica rijetko se uzima u obzir. Taj sustav visoke centralizacije usporava donošenje odluka i ne odgovara stvarnim potrebama na terenu, gdje se svakodnevno odvija život. Osim toga, često se događa da zakoni ne prate dovoljno brzo nove potrebe i zahtjeve građana, a to može biti veliki kamen spoticanja.
Što biste savjetovali osobama koje danas rade u socijalnim službama ili javnom sektoru?
– Neophodno je stalno usavršavanje. Socijalni rad, kao i javne službe, područja su u kojima se stvari brzo mijenjaju, i potrebno je pratiti najnovije trendove i potrebe korisnika. Važno je i zadržati inkluzivan, na ljude usmjeren pristup, jer su ljudska prava i socijalne promjene u središtu naše struke. Kroz svoj rad naučila sam da treba biti otvoren za suradnju s različitim akterima i raditi na povezivanju lokalne zajednice. To nije samo naš posao, to je poziv.
Kako ocjenjujete današnje stanje socijalnih usluga i socijalne politike u Hrvatskoj? Što još treba poboljšati?
– Na lokalnoj razini vidim mnoge pozitivne pomake, no problem ostaje na razini centralizacije, kao što sam već spomenula. Zakonodavstvo se donosi bez dovoljno konzultacija s lokalnim vlastima, koje su najbliže potrebama građana. Zbog toga imamo situaciju da zakonodavni okvir ne odgovara uvijek stvarnim potrebama na terenu. Mislim da bi proces donošenja zakona trebao više uključivati lokalne dionike, jer se pravi život odvija upravo u zajednici. Sve reforme trebale bi imati jaču poveznicu s lokalnim razinama kako bi bile učinkovite. Također, potrebno je stalno ulagati u proračune za socijalne usluge jer bez toga nema stvarnih mjera.
Koji je Vaš pogled na budućnost socijalnih politika u Hrvatskoj?
– Optimistična sam i vjerujem da će sustav s vremenom postati fleksibilniji i inkluzivniji, uz veće uključivanje korisnika i lokalnih vlasti u proces donošenja odluka. Vjerujem u snagu malih koraka i smatram da će se stvari nastaviti poboljšavati, no važno je da ljudi na terenu budu aktivni i stalno preispituju postojeće mjere. Sve promjene koje smo uveli kroz godine rezultat su suradnje i konstantnog dijaloga, i mislim da je to jedini ispravan put naprijed.
Rekli ste mi da ne planirate stati. Što Vas motivira da nastavite biti aktivni, čak i nakon umirovljenja?
– Kao socijalna radnica, oduvijek sam osjećala potrebu za promicanjem društvenih promjena i ljudskih prava. U mirovini možda nemam formalnu ulogu, ali to ne znači da se neću nastaviti baviti društvenim pitanjima. Pratit ću i dalje što se događa, sudjelovati u radu udruga i nastojati podržavati inicijative koje su važne za kvalitetu života građana. Mislim da je važno biti angažiran i podržavati promjene koje smatramo nužnima, bez obzira na to gdje smo trenutno.
in MREŽA
MUZEJ GRADA ZAGREBA Svečano otvorena izložba ‘U zagrljaju gluhosljepoće’
Objavljeno
prije 2 dana/
31/10/2024U povodu obilježavanja 30. godišnjice Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba ‘Dodir’, u Muzeju grada Zagreba svečano je otvorena u utorak, 29. listopada 2024., s početkom u 17 sati, inkluzivna i multimedijalna izložba ‘U zagrljaju gluhosljepoće’
Organizatori izložbe su Muzej grada Zagreba, Hrvatski savez gluhoslijepih osoba ‘Dodir’ i Zavod za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’.
Kratke govore održali su Aleksandra Berberih Slana – ravnateljica Muzeja grada Zagreba, Saša Bugar, također iz Muzeja grada Zagreba te Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba ‘Dodir’.
Događaj je prizvao brojnu publiku koja je došla dati potporu zajednici gluhoslijepih osoba, a svoj obol dali su svojom prisutnošću i Bruno Cvetković, zamjenik ravnatelja Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’; Marija Pletikosa, državna tajnica iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koja je svima čestitala u ime ministra Marina Piletića; zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet, u ime gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića; ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek, koja je sve pozdravila u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića te je imala čast otvoriti izložbu, zahvalivši se Savezu na velikom doprinosu u uključivanju osoba s gluhosljepoćom u sve aspekte društvenog života.
Autorice koncepcije izložbe su Aleksandra Bugar i Nives Zemba, dok su autorice tekstova Sanja Tarczay, Nives Zemba i Aleksandra Bugar. Stručne suradnice su Sanja Tarczay, Vesna Leiner, Tajana Tarczay Uzun i Dajana Batinić. Za postav izložbe zaslužne su Adriana Čulek – Plan C i Aleksandra Bugar.
Na izložbi posjetitelji mogu sudjelovati u ‘Ljudskoj knjižnici’, gdje se umjesto knjige ‘posuđuju’ gluhoslijepe osobe, te kroz osobne priče saznati o izazovima s kojima se suočavaju. Program također uključuje ‘Malu školu znakovnog jezika’ s radionicama koje približavaju svijet gluhih i gluhoslijepih osoba, njihove načine komunikacije i kulturu. Događaj nudi i iskustvenu radionicu ‘Budi ja’, gdje posjetitelji uz pomoć prevoditelja, poveza za oči, štapa i čepića za uši pokušavaju razumjeti svakodnevnicu gluhoslijepih osoba.
Uz izložbu, predstavljena je nova generacija udžbenika za učenje hrvatskog znakovnog jezika pod nazivom ‘Znakuj i ti!’ i online tečaj za početnu razinu znakovnog jezika.
U Muzeju tijekom izložbe također saznajemo da je Sanja Tarczay, kao predsjednica Svjetske organizacije gluhoslijepih osoba, bila inicijatorica da se rođendan Helen Keller 27. lipnja i službeno proglasi Međunarodnim danom gluhosljepoće. Ističemo ovom prilikom i da se predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković obratio 27. rujna 2024. Općoj raspravi 79. zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku, pri čemu je istaknuo važnost integracije osoba s invaliditetom i istaknuo predanost Republike Hrvatske u pružanju potpore inicijativi priznanja Međunarodnog dana gluhosljepoće.
Izložba će biti otvorena do 24. studenog, a održava pod visokim pokroviteljstvom Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Inkluzivnost nije samo integracija, ona je stvaranje prostora u kojem svi imaju priliku dati svoj maksimum. Zapošljavanje osoba iz spektra autizma korak je prema stvaranju zajednice u kojoj svi, bez obzira na razlike, imaju jednaku priliku za uspjeh i doprinos. Odluke koje danas donosimo oblikuju budućnost, a budućnost inkluzivnosti je ona koju vrijedi graditi, poručila je Matea Videk
Udruga Spektar osnovana je 2020. godine, iako je ideja o njoj rođena ranije. Mirna Carević, današnja potpredsjednica Spektra i Matea, radile su tada u drugim organizacijama civilnog društva u Splitu. Kao edukacijska rehabilitatorica i radna terapeutkinja radile su s brojnom djecom s različitim razvojnim teškoćama. Pritom su pored djece dobro upoznale i njihove roditelje, neke i vrlo blisko.
– U redovitom kontaktu s tim ljudima dobile smo uistinu važan uvid u probleme s kojima se susreću, ali i bolje upoznale zabrinutost i opterećenost s kojima žive zbog nedostatka sustavne podrške. Kako smo se upoznavali i gradili međusobno povjerenje, tako nam je sve više postajalo jasno kako tim ljudima treba podrška koliko i njihovoj djeci, a za koju u postojećem sustavu, nažalost nema resursa ni prostora. Na naše dobronamjerne savjete da moraju voditi računa i o svom zdravlju često su odmahivali rukom uz odgovor kako se zbog mnogobrojnih terapija koje žele osigurati svojoj djeci ionako nalaze u nezavidnoj financijskoj situaciji.
Tu se između Mirne i mene dogodio ‘klik’. Odlučile smo pokrenuti udrugu koja će osim skrbi za djecu ponuditi i podršku njihovim roditeljima. Iako je tada izgledalo naivno i neizvedivo, znale smo da terapije koje ćemo u našoj udruzi pružati nikada neće biti naplaćivane. I tu su stvari uzele zamaha i podrška je počela stizati sa svih strana. Podržali su nas zaista brojni, a roditelji djece s kojima smo radile posebno. Nimalo ne pretjerujem kada kažem da bez njih ne bi bilo Spektra i zato smo posebno ustrajne u nastojanju da izgradimo mjesto koje je prvenstveno njihovo, pa tek onda naše – priča Matea.
‘Spektar’ trenutno broji 200 članova, no taj broj kontinuirano raste, baš kao i broj zaposlenika. Stručni tim čine logopedinja, 3 radne terapeutkinje koje rade I senzornu terapiju te dvije edukacijske rehabilitatorice.
– Spektar prvenstveno djeluje u području socijalne djelatnosti u okviru koje pruža niz usluga. U prethodnoj godini u ovom su se polju dogodile velike promjene. Moram istaknuti kako smo se, zahvaljujući odgovornom pristupu kojeg njegujemo od početka i naglasku na poštivanje pravila i visokih standarda, u njima jako dobro snašli, pa smo bez većih poteškoća postali licencirani pružatelji socijalnih usluga namijenjenih različitim ciljanim skupinama. U tom je smislu prošla godina za nas bila jako uspješna jer smo nakon licenciranja s resornim ministarstvom ugovorili uslugu rane razvojne podrške te stručne procjene koje su namijenjene djeci, a naknadno i uslugu osobne asistencije koja je namijenjena osobama s najtežim invaliditetima. U narednom periodu nas isto tako očekuje naporan rad na ugovaranju drugih socijalnih usluga kako bismo svojim korisnicima mogli ponuditi što kompletniju uslugu.
Trenutno u provedbi imamo nekoliko projekata, a ovih dana zaprimamo i pozitivne ocjene projektnih prijedloga na kojima smo u zadnje vrijeme radili.
Iako se ne radi o projektu, posebno nas raduje što smo 1. srpnja započeli s institucionalnom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koja će značajno unaprijediti naš rad i omogućiti nam još bolju podršku našim korisnicima.
Jedan od ključnih je trogodišnji program Ministarstva zdravstva ‘Spektar zajedništva’. Ovaj program je od izuzetne važnosti jer podržava testiranje djece s teškoćama u razvoju, pruža psihosocijalnu podršku njima i njihovim obiteljima, te organizira niz predavanja za stručnjake i suradnike. Kroz ovaj program radimo na unaprjeđenju zaštite i razvoja djece s teškoćama, što je neprocjenjivo za njihove obitelji.
Što se tiče provedenih projekata, moram istaknuti inkluzivne sportske radionice, koje smo provodili u okviru projekta financiranog od Ministarstva turizma i sporta. Radionice su bile izuzetno uspješne i dobro prihvaćene, te su omogućile djeci s teškoćama da se aktivno uključe u sportske aktivnosti, što doprinosi njihovom fizičkom i emocionalnom razvoju. Već planiramo slične aktivnosti i veselimo se reći kako ćemo ih zasigurno opet ponuditi u budućnosti.
Zahvaljujući podršci korporativnog sektora, koju smo primili u okviru projekta ‘Spektar filantropije’, uspjeli smo osigurati plaće za dio naših djelatnika za naredne dvije godine, što nam omogućuje pružanje besplatnih terapija i usluga te smanjuje ekonomski stres roditelja. Suradnja s tvrtkama koje prepoznaju važnost filantropije u poslovanju pokazuje kako korporativni sektor može direktno doprinijeti zajednici i podržati naše ciljeve. Naš cilj je poticanje društveno odgovornog ponašanja koje koristi pojedincima i zajednici. Svakim projektom i suradnjom nastojimo mijenjati društvo na bolje i trudimo se da djeca s teškoćama i njihove obitelji dobiju podršku koja im je potrebna za što kvalitetniji život – pojasnila je Matea.
Kao predsjednica udruge, suočava se s raznim izazovima, no istovremeno je inspirira podrška koju primaju od brojnih donatora i partnera. Jedan od glavnih izazova od prvog je dana osiguranje stabilnog i dugotrajnog financiranja, jer se potrebe korisnika kontinuirano povećavaju, dok su resursi ograničeni. Unatoč tome, ovo je i prilika da budu kreativni i proaktivni u pronalaženju rješenja.
– Udruga ima sreću što je podržana zajednicom donatora koji prepoznaju i cijene naš rad. Ova podrška nam je ključna jer nam omogućava da se fokusiramo na dugoročnije strategije financiranja, što nam daje sigurnost i omogućava stabilnost poslovanja. Isto tako, ovakva podrška nije samo financijska injekcija; ona predstavlja i povjerenje koje su naši partneri ukazali udruzi, te tako dodatno motivirali naš tim da se s entuzijazmom suočava s izazovima.
Želim se posebno zahvaliti gospodinu Daliboru Dekoviću i njegovoj supruzi Ivani za nevjerojatnu podršku koju pružaju Spektru od samih početaka. Osim što su najzaslužniji za to što danas djelujemo u ovako adekvatnom prostoru opremljenom najnovijom opremom koja nam omogućava da našim članovima pružimo usluge na najvišoj razini, njihova pomoć je bila ključna u svim presudnim trenucima, posebno onda kada smo se suočavali s izazovima.
Njihova predanost našem radu ogleda se u različitim akcijama prikupljanja sredstava koje su proteklih godina organizirali. Nedavni primjer njihove inicijative uključuje akciju koju je gospodin Deković pokrenuo među svojim suradnicima. U manje od tri dana prikupili su sredstva za kupovinu skupocjenog digitalnog logopedskog seta.
U ime udruge, zaposlenika i svih naših članova, želim izraziti iskrenu zahvalnost obitelji Deković. Njihova kontinuirana podrška omogućava nam da nastavimo s našim radom, pružamo kvalitetne usluge i učinimo značajan utjecaj na živote onih kojima služimo. Bez njihove pomoći, ne bismo bili tu gdje smo danas, i to zaslužuje posebno priznanje.
S ovakvom podrškom imamo priliku nadvladati trenutne izazove i dodatno proširiti raspon i kvalitetu usluga koje pružamo našim korisnicima. Naš cilj ostaje jasan: osigurati što kvalitetniju podršku našim korisnicima i nastaviti graditi mrežu društvene solidarnosti koja će trajati – kategorična je Matea.
Jedan od najvećih problema s kojima se članovi u županiji suočavaju je manjak mogućnosti za odrasle osobe s invaliditetom koje, osim usluge osobne asistencije, imaju na raspolaganju vrlo malo usluga, aktivnosti ili poslova u kojima bi mogli sudjelovati. Također, pitanje boravka za odrasle osobe s invaliditetom predstavlja značajan izazov jer Grad Split trenutno nema adekvatno rješenje za tu potrebu.
– Osim izazova odraslih osoba s invaliditetom, veliki problem u našoj županiji je i nedostatak podrške za mlade koji nakon završetka školovanja u centrima za odgoj i obrazovanje ostaju bez daljnjih opcija. Takvi mladi često ne pronalaze daljnje aktivnosti, podršku, ili zapošljavanje, što otežava njihovu integraciju u društvo.
Ovi problemi, uz pitanje nedostatka boravka za odrasle osobe s invaliditetom, zahtijevaju dugoročna rješenja koja su uključiva i prilagođena različitim potrebama naših članova. Grad Split još uvijek nije ponudio sustavna rješenja za mnoge od tih izazova, no zajedno ulažemo napore kako bismo zajednički poboljšali situaciju. Trenutno smo posvećeni razvoju planova za stambeno zbrinjavanje osoba s invaliditetom koje ne mogu živjeti samostalno. Smatramo da je ovo pitanje ključno za unapređenje kvalitete života naših članova i osiguranje njihove stabilnosti i sigurnosti.
Pružanje podrške ovim grupama zahtijeva dugoročne strategije i značajna financijska sredstva. Srećom, već uživamo podršku brojnih donatora. Naš je cilj omogućiti našim članovima da ostvare sve svoje potencijale u okruženju koje ih podržava, uključuje i osnažuje – navodi Videk.
Nedavno su zaposlili mladu ženu s autizmom.
– Veseli me istaknuti kako je Marija s nama već nekoliko mjeseci. Njeno zapošljavanje je donijelo novu dimenziju našoj radnoj zajednici. Ona radi kao pomoćna administratorica i već je svojim trudom i sposobnostima pridonijela pozitivnoj atmosferi i povećanju učinkovitosti u našem timu. Ovaj korak odražava našu predanost socijalnoj inkluziji, uvažavanju različitosti i pružanju prilika osobama s invaliditetom.
Što se tiče budućih zapošljavanja, uvijek tražimo načine za proširenje našeg tima, uzimajući u obzir potrebe i resurse. Zbog velikodušne podrške donatora, nadamo se da ćemo uskoro imati priliku otvoriti nova radna mjesta. Naš je cilj dugoročno osigurati financiranje za sve pozicije kako bismo nastavili stvarati poticajno i raznoliko radno okruženje koje doprinosi kvaliteti usluga i rastu naše organizacije – kaže Matea.
– U narednom periodu, aktivnosti naše udruge bit će usmjerene na nekoliko ključnih područja s ciljem unapređenja usluga i podrške našim članovima. Prvo, trenutačno smo posebno fokusirani na povećanje broja djece koje možemo obuhvatiti našim uslugama, jer je broj onih koji su trenutno na čekanju zaista velik. Kako bismo ostvarili ovaj cilj, planiramo započeti pregovore s različitim dionicima našeg društva, uključujući Ministarstvo i lokalne samouprave. Vjerujem da ćemo uskoro moći povećati naše kapacitete i osigurati da više djece dobije potrebnu podršku.
Također, opet ću napomenuti kako smo svjesni izazova u vezi sa stambenim zbrinjavanjem osoba s invaliditetom, kao što sam navela u prethodnom pitanju. Radimo na razvoju planova koji će omogućiti dugoročna rješenja i podršku našim članovima i drugim osobama u nepovoljnom položaju koje nemaju daljnje opcije nakon školovanja – kaže predsjednica i ističe da je vizija stvoriti inkluzivno okruženje u kojem svaka osoba s teškoćama ima mogućnost sudjelovati u društvu, razvijati svoje potencijale i imati podršku koja joj je potrebna. Uz podršku kakvu su do sada imali i koja raste iz dana u dan, vjeruju da će ostvariti ove ciljeve i značajno unaprijediti kvalitetu života osoba s invaliditetom na širem splitskom području.
– Poruka za kraj je inspirirana našim iskustvom s Marijom, našom kolegicom koja, kao osoba s autizmom, donosi neprocjenjivu vrijednost našem timu. U današnjem svijetu rada, u kojem težimo izgradnji inkluzivnog i pravednog društva, ključno je prepoznati potencijal koji osobe s poremećajem iz spektra autizma mogu donijeti. Zapošljavanje ovih pojedinaca ne predstavlja samo moralnu odgovornost, već i priliku koja može obogatiti našu radnu sredinu.
Marija, poput mnogih drugih osoba s autizmom, posjeduje izvanredne vještine, uključujući iznimnu pažnju prema detaljima, preciznost i sposobnost fokusiranja na složene zadatke. Njen jedinstveni način razmišljanja donosi inovativne ideje i rješenja koja obogaćuju naše radno okruženje. Otvaranjem vrata zapošljavanju osoba iz spektra autizma, ne samo da potičemo raznolikost, već i jačamo timsku suradnju i kreativnost.
Inkluzivnost nije samo integracija, ona je stvaranje prostora u kojem svi imaju priliku dati svoj maksimum. Zapošljavanje osoba iz spektra autizma korak je prema stvaranju zajednice u kojoj svi, bez obzira na razlike, imaju jednaku priliku za uspjeh i doprinos. Odluke koje danas donosimo oblikuju budućnost, a budućnost inkluzivnosti je ona koju vrijedi graditi – poručila je Matea Videk.
Svjetski dan psorijaze podsjeća na razbijanje stigme
UDRUGA ZA SINDROM DOWN Zahvalnica Gradu Zagrebu na dugogodišnjoj suradnji
U Osijeku održan 3. Kongres palijativne skrbi
U trendu
-
Gastro kutakprije 11 mjeseci
Prhke kiflice s jogurtom
-
Gastro kutakprije 11 mjeseci
KINDER BUENO TORTA će zadiviti i najokorjelije sladokusce
-
Gastro kutakprije 8 mjeseci
Klasična musaka od krumpira i mljevenog mesa
-
Gastro kutakprije 3 mjeseca
JAFA KOCKE Neodoljivi kolač koji podsjeća na najdraži keks
-
Vijestiprije 10 mjeseci
U mirovinu nakon 36 godina staža, a penzija mora iznositi barem 75 posto plaće
-
Gastro kutakprije 8 mjeseci
Mlinci s piletinom: Najfinije jelo s hrvatskih stolova
-
Gastro kutakprije 8 mjeseci
Bajadera kolač
-
Gastro kutakprije 8 mjeseci
Zasladite ponedjeljak i probajte brzi desert u čaši