Znakovni.hr može biti iznimno koristan učiteljima, roditeljima, logopedima, ali i svima koji u profesionalnom ili obiteljskom okruženju komuniciraju s gluhim osobama
Poslušaj članak
U Gradskoj vijećnici Varaždina u ponedjeljak, 12. siječnja 2026. godine, javnosti je prvi put predstavljena Znakovni.hr – digitalna platforma namijenjena učenju i primjeni hrvatskog znakovnog jezika.
Prezentaciji su prisustvovali gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Danijela Vusić te Andreja Bobek, dok su projekt predstavili autor aplikacije i voditelj razvojnog tima Marin Juranko, članica razvojnog tima i predstavnica Udruge gluhoslijepih osoba Varaždinske županije Jelena Turk te Milan Lugarić, također član tima.
Riječ je o sveobuhvatnom digitalnom alatu koji omogućuje učenje hrvatskog znakovnog jezika, ali i pruža podršku gluhim i nagluhim osobama, članovima njihovih obitelji, prevoditeljima, učiteljima i obrazovnim ustanovama. Posebno je istaknuto da će aplikacija dugoročno ostati besplatna i dostupna svim korisnicima.
Nakon predstavljanja, gradonačelnik Bosilj potpisao je sporazum o suradnji s autorima projekta i udrugom, čime je Grad Varaždin postao pokrovitelj aplikacije. Sporazumom je predviđena suradnja na daljnjem razvoju, testiranju i promociji Znakovni.hr, s ciljem unapređenja komunikacije između gluhih i čujućih osoba te jačanja inkluzije u obrazovanju i društvu.
Autor aplikacije Marin Juranko istaknuo je kako je Znakovni.hr zamišljen kao jednostavan i pristupačan ulaz u svijet znakovnog jezika, namijenjen svima koji žele započeti s učenjem. Ideja za razvoj proizašla je iz njegova osobnog iskustva roditelja gluhog djeteta, a kao profesionalni programer želio je ponuditi konkretno rješenje za izazove s kojima se susreću obitelji gluhe djece. Aplikacija objedinjuje edukativne, informativne i zabavne sadržaje prilagođene gluhim korisnicima.
Korisnicima je na raspolaganju pregledan rječnik koji omogućuje brzo pronalaženje željenih riječi, a posebna vrijednost aplikacije jest mogućnost slaganja riječi u rečenice. Odabrani pojmovi pritom se automatski prikazuju kroz video-prezentaciju znakovne komunikacije, čime se učenje dodatno približava stvarnoj upotrebi jezika – opcija koja trenutačno ne postoji u sličnim rješenjima.
Daljnji razvoj aplikacije odvijat će se u suradnji s Udrugom gluhoslijepih osoba Varaždinske županije i uz potporu Grada Varaždina. Zbog mogućnosti budućih nadogradnji, projekt ima velik potencijal za daljnje unapređenje komunikacije između gluhih, nagluhih i čujućih osoba.
Znakovni.hr može biti iznimno koristan učiteljima, roditeljima, logopedima, ali i svima koji u profesionalnom ili obiteljskom okruženju komuniciraju s gluhim osobama. Grad Varaždin planira aktivno promovirati aplikaciju u gradskim institucijama kako bi se što veći broj građana potaknuo na učenje znakovnog jezika, osobito u kontekstu izraženog nedostatka prevoditelja.
Prevoditeljica za znakovni jezik i predstavnica udruge Jelena Turk naglasila je kako na tržištu postoje alati za učenje znakovnog jezika, no Znakovni.hr donosi važnu prednost jer omogućuje povezivanje pojedinačnih znakova u smislene rečenice. Istaknula je da aplikacija može biti jednako korisna djeci i odraslima, kao i roditeljima gluhe djece, dodavši da udruga u projektu ne sudjeluje radi financijske koristi, već isključivo zbog društvene vrijednosti i pomoći zajednici.
Milan Lugarić, koji u razvoju aplikacije sudjeluje iz perspektive gluhe osobe, istaknuo je kako je rođen u gluhoj obitelji i cijelo se školovao u okruženju gluhih osoba. Naglasio je važnost aplikacije za roditelje koji se po prvi put susreću s gluhoćom kod svoje djece te govorio o specifičnostima hrvatskog znakovnog jezika, ističući da jedan znak može imati više značenja ovisno o kontekstu.
Gradonačelnik Neven Bosilj zahvalio je cijelom razvojnom timu na uloženom trudu, a posebno Marinu Juranku koji je u projekt ugradio svoje profesionalno iskustvo. Istaknuo je kako Grad Varaždin želi biti poveznica između autora aplikacije i udruge te osigurati da Znakovni.hr ostane besplatan i dostupan svima. Grad će projekt financijski poduprijeti, aktivno ga promovirati i poticati njegovo korištenje u gradskim institucijama i obrazovnom sustavu, naglasivši da se snaga društva ogleda u odnosu prema najranjivijim skupinama te da će i ubuduće podupirati slične inicijative.
Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba
In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.
Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.
Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.
No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.
I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.
Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
To je suština Kvake 22.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Stolni tenisPrije 6 dana
Moderna vremenaPrije 2 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
EU kutakPrije 6 dana
in MREŽAPrije 7 dana
in MREŽAPrije 3 dana
KulturaPrije 7 dana