Connect with us

Kutak za stručnjake

U Hrvatskoj je niska osviještenost o šećernoj bolesti, koja je treći vodeći uzrok smrti

Objavljeno

/

Fotografija tri žene koje sjede za bijelim stolom u konferencijskoj sobi. Iza njih je bijeli projektorski ekran. Lijevo sjedi starija žena s naočalama koja drži kemijsku olovku, u sredini je mlađa žena u plavoj bluzi, a desno je žena u bijeloj kuti s crvenim srcem, što sugerira medicinski kontekst. Na stolu su vrč s vodom, čaše i papiri.
Foto: Ivana Vranješ

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća

Šećerna bolest je globalni javnozdravstveni problem. Zbog manjka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života te loših prehrambenih navika ubrzano raste broj oboljelih od šećerne bolesti.

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća, s obzirom na to da više od 28 posto oboljelih nema postavljenu dijagnozu.

Šećerna bolest treći je vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, s udjelom od 7,7 posto. Čak 40 posto smrti od šećerne bolesti i njenih komplikacija događa se kod radno aktivne populacije, a više od trećine odraslih osoba sa šećernom bolešću nije dijagnosticirano niti liječeno.

Na važnost prevencije, rane dijagnostike, zdravstvene skrbi i podrške u zajednici ukazali su zdravstveni stručnjaci na okruglom stolu ‘Zdravlje počinje u zajednici’, koji su u srijedu organizirali Dom zdravlja Zagreb – Istok i Hrvatsko društvo za kronične bolesti povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti. Okrugli stol moderirala je predsjednica Hrvatskog društva za kronične bolesti Zrinka Mach.

Liječnica obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Maja Jovičić-Sulje, istaknula je da obiteljski liječnik prati svoje pacijente već od najranije dobi te zna imaju li genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. No pacijenti se mogu javiti i s određenim simptomima, na temelju kojih ih obiteljski liječnik upućuje na dijagnostički pregled. Najčešći simptomi koji ukazuju na šećernu bolest su pretjerana žeđ, pretjerana glad uz gubitak na težini, zamagljen vid, sporo zacjeljivanje rana, učestalo mokrenje te učestale infekcije mokraćnih puteva.

– Dosta je niska osviještenost pacijenata o šećernoj bolesti i njihovo znanje o njoj. Osoba ne osjeti da ima šećernu bolest, sve dok se ne jave neke uznapredovale komplikacije. Često puta pacijenti nisu niti motivirani za liječenje ako nemaju simptome – rekla je Jovičić-Sulje. Naglasila je da je u liječenju šećerne bolesti važna podrška obitelji, jer liječenje neće dati dobre rezultate ako ta podrška izostane. Spomenula je i da, nažalost, obiteljski liječnik zbog obujma posla ne može pacijenta sa šećernom bolešću provesti kroz plan ishrane i tjelovježbe.

Endokrinologinja i dijabetologinja KB Dubrava, Katica Letinić-Kravaščan, istaknula je da je kod svake osobe bitan personalizirani pristup. Od komplikacija kod šećerne bolesti spomenula je mikro i makrovaskularne komplikacije, srčani i moždani udar, perifernu arterijsku bolest koja može rezultirati amputacijom prstiju i udova, kroničnu bubrežnu bolest koja može dovesti do dijalize te sljepoću ako se problem s vidom ne liječi.

– Važno mi je porazgovarati s pacijentima jer imaju komorbiditete. Često su prisutne druge dijagnoze kao što je arterijska hipertenzija, a veliki je problem i debljina, pogotovo kod dijabetesa tipa 2. Tako da je personalizirani pristup bitan u odluci o uvođenju lijekova – rekla je Letinić-Kravaščan. Naglasila je da je šećerna bolest kompleksna te je nužna multidisciplinarna suradnja. Međutim, uz adekvatnu terapiju, važno je da se osoba s dijabetesom pridržava zdravih životnih navika.

– Osobe oboljele od šećerne bolesti trebaju mijenjati životne navike i pridržavati se dijabetičke prehrane, o kojoj su u KB Dubrava educirani od strane nutricionista. Ako se pacijent ne pridržava dijabetičke prehrane, sve je uzalud, pa i najbolji lijekovi. Važnu ulogu ima i pojačana fizička aktivnost – objasnila je Letinić-Kravaščan.

Magistra sestrinstva iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Martina Dizdar, opisala je ulogu patronažne medicinske sestre kad je riječ o pacijentima oboljelima od šećerne bolesti.

– Patronažne sestre obilaze pacijente u njihovim domovima te ih educiraju o upotrebi glukometra i primjeni terapije. Osobama se pokaže kako da mjere šećer, a potom to čine samostalno uz nadzor patronažne sestre -, pojasnila je Dizdar. Naglasila je da su patronažne sestre važan most između zdravstvenog sustava i zajednice, jer često na terenu održavaju preventivne akcije mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi, a pacijenti često upravo patronažnim sestrama prvi put prijavljuju simptome.

Na način prehrane osvrnuo se nutricionist KBC-a Zagreb, Nikola Mesarić. Naglasio je da su prehrambene navike prosječnog Hrvata prilično loše.

– Po pretilosti Hrvati su vodeći u Europi, a poražavajuća je činjenica da je pretilost prisutna kod velikog broja djece. Nažalost, ljudi ne jedu redovito, obroci se preskaču, a to dovodi do loših prehrambenih izbora – poseže se za hranom bogatom ugljikohidratima. Količina konzumirane hrane se ne kontrolira i to rezultira povećanjem tjelesne mase te razvojem šećerne bolesti. Među šest najdebljih nacija u Europi – svih šest su iz mediteranskih zemalja – rekao je Mesarić. Spomenuo je da KBC Zagreb ima nutricionističko savjetovalište, kao i KBC Dubrava, ali nažalost sve zdravstvene ustanove nemaju nutricionistički tim te je istaknuo kako je nužno da nutricionisti budu dio zdravstvenog tima.

– Ne mora se svaki dan jesti mediteranska hrana, važno je ograničiti unos pekarskih proizvoda, sokova, slatkiša i grickalica. Hranu često doživljavamo kao emocionalnu potrebu, te su neke preporuke i zabrane vezane uz prehranu teške. Stoga je potrebna i suradnja s psihologom – poručio je Mesarić.

Kutak za stručnjake

Bipolarni poremećaj ili život između krajnosti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su četiri osobe koje nose bijele košulje i izražavaju različite geste rukama. Prva osoba s lijeva drži stisnutu šaku, dok druga i treća osoba pokazuju palac gore s obje ruke. Četvrta osoba ima otvorene dlanove s raširenim prstima. Izgleda kao da svi komuniciraju neverbalno, možda izražavaju podršku, radost ili pozitivnu energiju.
Foto: Pixabay

Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Bipolarni poremećaj je mentalni poremećaj koji karakteriziraju nagle i ekstremne promjene raspoloženja – od maničnih epizoda, kada osoba osjeća pojačanu energiju, euforiju i smanjenu potrebu za snom, do depresivnih epizoda koje donose duboku tugu, bezvoljnost i osjećaj beznađa.

Te promjene ne odnose se na uobičajene oscilacije raspoloženja koje svi ponekad doživimo, već su intenzivne, dugotrajne i značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje.

Bipolarni poremećaj obično se javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, no može se razviti i kasnije.

Postoje različiti oblici poremećaja, a najpoznatiji su bipolarni poremećaj tipa I i tipa II. Tip I uključuje barem jednu maničnu epizodu, dok tip II uključuje blaže manične epizode, poznate kao hipomanija, u kombinaciji s težim depresivnim fazama.

Pravovremena dijagnoza i liječenje, koje najčešće uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije, omogućuju mnogim osobama da vode ispunjen i produktivan život.

Unatoč stigmi koja često prati mentalne poremećaje, mnoge slavne osobe odlučile su javno govoriti o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem, doprinoseći tako razumijevanju i prihvaćanju ove dijagnoze.

Catherine Zeta-Jones, poznata glumica i dobitnica Oscara, otvoreno je govorila o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem tipa II. Nakon što se suočila s velikim stresom zbog suprugove borbe s rakom, potražila je pomoć i danas se aktivno zalaže za destigmatizaciju mentalnih bolesti.

Demi Lovato, pjevačica i glumica, dijagnosticirana je s bipolarnim poremećajem nakon što je potražila stručnu pomoć zbog problema s ovisnostima i emocionalnim nestabilnostima. Svojim javnim nastupima i dokumentarcima koristi svoju platformu kako bi pomogla drugima da se ne osjećaju sami.

Kanye West, kontroverzni reper i producent, također je govorio o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem. Iako njegove izjave i ponašanje ponekad izazivaju podijeljene reakcije, njegova javna priznanja potaknula su mnoge da se zainteresiraju za dublje razumijevanje poremećaja.

Carrie Fisher, legendarna glumica poznata po ulozi princeze Leie u ‘Ratovima zvijezda’, bila je jedna od prvih javnih osoba koja je otvoreno govorila o svom bipolarnom poremećaju, još u vrijeme kad su mentalne bolesti bile snažno stigmatizirane. Njezina iskrenost i humor inspirirali su mnoge, a njezina knjiga ‘Wishful Drinking’ i dalje je relevantna u borbi za mentalno zdravlje.

Na popisu su i Selena Gomez, Mariah Carey, Jean-Claude Van Damme, Mel Gibson, Russell Brand, Kurt Cobain, Amy Winehouse, Marilyn Monroe, Frank Sinatra, Sinead O’Connor, David Harbour, Mike Tyson.

Iskustva poznatih osoba pokazuju da bipolarni poremećaj ne bira prema statusu, uspjehu ili slavi. Upravo suprotno – njihova priča podsjeća nas da se mentalne poteškoće mogu dogoditi svakome i da je ključno pružiti podršku, razumijevanje i prihvaćanje.

Otvoreni razgovori o mentalnom zdravlju pomažu u rušenju predrasuda i ohrabruju ljude da potraže pomoć bez srama. Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Kad ljubav prelazi granicu manipulacije dobijemo love bombing

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su prikazani mladić i djevojka koji vode ozbiljan razgovor u zatvorenom prostoru ispred zavjesa neutralnih tonova. Djevojka, svijetle kose i s naočalama, odjevena je u svijetli komplet s crnom majicom, dok mladić nosi sivu sportsku majicu. Oboje izgledaju emocionalno angažirano – djevojka djeluje zbunjeno ili pomalo frustrirano, dok mladić gestikulira rukama kao da nešto objašnjava ili pokušava opravdati. Njihov govor tijela i izrazi lica upućuju na nesuglasice ili raspravu, a atmosfera fotografije prenosi osjećaj napetosti i nerazumijevanja.
Foto: Pexels

Prepoznavanje ovog obrasca ponašanja ključno je za postavljanje zdravih granica i očuvanje osobne autonomije. Istinska ljubav i bliskost razvijaju se postupno, kroz međusobno poštovanje, slobodu i autentičnu povezanost – bez pritiska, bez žurbe i bez emocionalne ovisnosti

Love bombing je pojam koji opisuje oblik emocionalne manipulacije u kojem jedna osoba drugu zatrpava pretjeranim iskazima pažnje, ljubavi, darovima i komplimentima, najčešće s ciljem da je što brže emocionalno veže za sebe.

Iako na prvi pogled može djelovati kao iskren izraz ljubavi i privrženosti, riječ je o obrascu ponašanja koji iza svoje privlačne fasade često skriva potrebu za kontrolom, dominacijom i emocionalnom moći nad drugom osobom.

Najčešće se love bombing pojavljuje u ljubavnim odnosima, posebice u njihovim počecima. Osoba koja koristi ovu taktiku vrlo brzo stvara osjećaj snažne povezanosti, govori o zajedničkoj budućnosti, neprestano se javlja, šalje poruke i komplimente te djeluje kao idealan partner.

Međutim, kada druga osoba počne emocionalno ovisiti o toj pažnji, dinamika odnosa se mijenja – dolazi do povlačenja, kritiziranja, kontrole i emocionalne ucjene. Osoba koja je prethodno bila obasipana ljubavlju sada se osjeća zbunjeno, krivom i nesigurnom, ali istovremeno još uvijek čezne za onom ‘verzijom’ partnera koju je upoznala na početku.

Osim u romantičnim vezama, love bombing se pojavljuje i u drugim područjima života. U obiteljskom kontekstu, roditelj ili drugi član obitelji može koristiti ovaj obrazac ponašanja kako bi nakon konflikta ili zlostavljanja ponovno uspostavio kontrolu kroz nagle izljeve nježnosti, darove ili pažnju. Takvo ponašanje često služi kao zamjena za iskreno suočavanje s problemima i stvara emocionalnu zbrku kod druge osobe, osobito djece.

U prijateljskim odnosima love bombing se očituje kao intenzivna potreba za bliskošću, gdje nova poznanstva prerastaju u posesivnost i emocionalnu ucjenu ako druga strana ne uzvraća jednakim intenzitetom. Prijatelj koji se čini kao netko tko vam stalno ugađa, poklanja stvari i stalno traži vašu pažnju, zapravo može imati skrivenu potrebu za kontrolom i emocionalnom ovisnošću.

Love bombing nije nepoznat ni u poslovnim odnosima. U toksičnim radnim okruženjima, nadređeni mogu koristiti ovakav pristup kako bi pridobili lojalnost zaposlenika. Novi zaposlenik se dočekuje s izrazima oduševljenja, pohvalama i lažnim prijateljstvom, ali nakon određenog vremena ta se dinamika mijenja u pritisak, očekivanja i emocionalno iscrpljivanje.

Posebno izražen oblik love bombinga prisutan je u sektama i kultovima, gdje se novi članovi dočekuju s pretjeranom toplinom, prihvaćanjem i pažnjom, stvarajući osjećaj zajedništva i sigurnosti. Takva atmosfera služi kao sredstvo manipulacije, jer kada se osoba emocionalno veže, lakše se izolira od vanjskog svijeta i prihvaća pravila zajednice bez kritičkog preispitivanja.

Love bombing je opasan jer u početku djeluje kao nešto pozitivno – svi želimo biti voljeni i cijenjeni. Međutim, kad intenzitet nije u skladu s vremenom i kontekstom, kad se osjećate preplavljeno i pod pritiskom da uzvratite istim intenzitetom, to može biti znak upozorenja.

Zdravi odnosi temelje se na međusobnom poštovanju, ravnoteži i vremenu koje je potrebno da se bliskost razvije prirodnim tijekom. Kad ljubav postane sredstvo kontrole, više nije ljubav – to je manipulacija.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Život s limfedemom – kako si pomoći prirodno i prehranom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazana osoba koja sjedi s obje ruke položene na tamnoplavu podlogu. Jasno je vidljiva značajna razlika između lijeve i desne ruke. Lijeva ruka je izrazito otečena — osobito u području šake, podlaktice i nadlaktice — što je karakterističan znak limfedema. Prsti na toj ruci djeluju zadebljano i natečeno, dok su prsti na drugoj ruci normalne veličine i oblika. Koža na otečenoj ruci izgleda zategnuto i glatko, što dodatno ukazuje na zadržavanje limfne tekućine. Desna ruka izgleda zdravo, što dodatno naglašava kontrast i jasno prikazuje kako limfedem može utjecati samo na jednu stranu tijela. Ova slika je dobar vizualni primjer za edukaciju o limfedemu i važnosti pravodobnog prepoznavanja simptoma.
Foto: Kreni Zdravo

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Limfedem je kronično stanje koje nastaje kada dolazi do nakupljanja limfne tekućine u mekim tkivima, najčešće u rukama ili nogama.

Ova pojava rezultat je oštećenja ili opstrukcije limfnog sustava, koji inače ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže tjelesnih tekućina i obrani organizma od infekcija. Kada sustav ne može pravilno odvoditi limfu, tekućina se zadržava u tkivu, uzrokujući oticanje, osjećaj težine, zategnutost kože, pa i bol.

Iako limfedem nije izlječiv, uz odgovarajuću njegu i način života moguće je znatno ublažiti simptome i spriječiti pogoršanje.

Uzrok limfedema može biti prirođen, što se naziva primarnim limfedemom, i on se najčešće javlja zbog genetskih poremećaja u razvoju limfnih žila. Međutim, češći je sekundarni limfedem, koji nastaje kao posljedica kirurških zahvata, zračenja, infekcija ili malignih bolesti.

Najčešće pogađa osobe koje su liječene od raka dojke, ginekoloških karcinoma ili melanoma, no može se pojaviti i nakon ozbiljnijih ozljeda.

Terapija limfedema temelji se na kombinaciji više metoda. Kompresijska terapija jedna je od osnovnih, pri čemu se koriste elastični zavoji, posebne čarape ili rukavi kako bi se potaknuo protok limfe prema srcu.

Osim toga, ručna limfna drenaža, koju provode educirani terapeuti, pomaže u usmjeravanju limfne tekućine kroz alternativne putove.

Važno je redovito vježbati, ali s oprezom – umjerene, kontrolirane vježbe koje uključuju pokrete mišića, kao što su hodanje, plivanje ili joga, mogu biti vrlo korisne jer pokreti mišića prirodno potiču cirkulaciju limfe. Treba izbjegavati naporne aktivnosti koje mogu pogoršati stanje, kao i izlaganje visokim temperaturama koje dodatno šire krvne žile.

Koža u području limfedema mora se redovito njegovati i pažljivo čistiti. Suha, ispucana ili ozlijeđena koža lako može postati ulazno mjesto za bakterije, što povećava rizik od infekcija poput celulitisa. Zato se preporučuje svakodnevna hidratacija kože, nožna ili ručna higijena i izbjegavanje manjih ozljeda, uključujući rezove pri brijanju ili ubode insekata.

Veliku ulogu u kontroli limfedema ima i prehrana. Stručnjaci preporučuju protuupalni način prehrane, temeljen na svježem voću, povrću, cjelovitim žitaricama, zdravim mastima poput maslinovog ulja te ograničenju unosa soli i prerađene hrane. Višak kilograma dodatno opterećuje limfni sustav, pa održavanje zdrave tjelesne težine značajno olakšava simptome.

Osobe s limfedemom trebaju konzumirati dovoljno tekućine – iako zvuči paradoksalno, dehidracija zapravo može potaknuti zadržavanje vode u tijelu.

Zanimljivo je da limfni sustav, za razliku od krvnog, nema vlastitu ‘pumpu’ poput srca. Limfa se kreće tijelom zahvaljujući kretanju mišića i disanju. To znači da je i najjednostavnije ustajanje sa stolice, istezanje, pa čak i duboko disanje, korisno za poticanje protoka limfe. Zbog toga je redovito kretanje – koliko god blago bilo – temeljna svakodnevna praksa u borbi protiv limfedema.

Upravo o toj svakodnevnoj borbi svjedoči pacijentica kojoj je limfedem dijagnosticiran nakon operacije raka dojke.

– Prvih nekoliko mjeseci nisam znala što me snašlo. Ruka mi je oticala, bila je tvrda i bolna, nisam mogla normalno spavati, oblačiti se… U početku sam osjećala sram i izolaciju, pogotovo ljeti. Ali s vremenom sam shvatila da nisam sama. Naučila sam kako masirati ruku, kako je omotati kompresijskim zavojem, ali najvažnije – počela sam se kretati i mijenjati prehranu. Danas jedem puno više povrća, pijem vodu, izbacila sam sol i šećer. I ono najvažnije, ne odustajem. Naučila sam slušati svoje tijelo i njegov ritam. Nije lako, ali može se živjeti normalno, samo treba strpljenja i upornosti – kazala je pacijentica.

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život. Rano prepoznavanje simptoma, pravodobna terapija i promjene u životnim navikama čine razliku – jer kada limfa ne može teći prirodno, naše tijelo traži našu pomoć.

Nastavite čitati

U trendu