Connect with us

Iz Svijeta

TV DISKRIMINACIJA Sramotna podzastupljenost glumaca s invaliditetom na malim ekranima

Objavljeno

/

Gotovo pa svaki šesti stanovnik u Hrvatskoj ima neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. U kojim su postotcima ti ljudi zastupljeni na našim televizijskim mrežama? Apsurdno je govoriti o postotcima, bolje je to izraziti u promilima

Ponekad se čini da na našim vodećim TV mrežama osobe s invaliditetom gotovo da i ne postoje. Televizijska raznolikost, a to se odnosi i na angažman glumaca s tjelesnim ograničenjima, očito nije predmetom interesa uređivačke politike TV kuća u Hrvatskoj.

Pretjerano bolja situacija nije ni u zemljama Europske unije, no s druge strane Atlantika podzastupljenost likova s invaliditetom na tamošnjim televizijskim mrežama naprosto je skandalozna. Zaključak je to novog godišnjeg izvješća o TV raznolikosti koji je provelo Državno sveučilište u Los Angelesu (UCLA), a koje navodi da su u posljednje dvije godine žene i ljudi nebjelačkih rasa napredovali, postali su medijski vidljiviji. Osobe s invaliditetom i dalje čvrsto drže zadnje mjesto na ljestvici zastupljenosti.

Ovo je prva godina u kojoj je UCLA pratio status glumaca s tjelesnim ili intelektualnim ograničenjima, nakon žestokih kritika zbog neuključivanja zastupljenosti invaliditeta u prethodnim izvješćima. Dok osobe s invaliditetom čine gotovo 30 posto odrasle populacije SAD-a, njima je dodijeljeno sramotno niskih 12,2 posto scenarističkih uloga. Taj se postotak smanjuje na 9,9 posto za kabelsku televiziju i samo 5,6 posto za digitalne ili streaming platforme.

Među ljudima koji su dolazili na audicije za uloge, a koji su imali invaliditet, većina je prijavila mentalna ograničenja, disleksiju ili neurološke teškoće. Samo su dva glumca imala fizički ili slušni invaliditet dok su tumačili glavne uloge na kabelskoj ili digitalnoj televiziji.

Na kablovskoj se televiziji to proširilo na četiri glumca. Na digitalnim ili streaming servisima samo jedanaest glumaca imalo je vidljivo tjelesno ograničenje ili oštećenje sluha ili vida.

Zapravo, 67,3 posto emitiranih emisija nije uključivalo niti jednog glumca s invaliditetom po scenariju, a čije bi se ime našlo na uvodnoj špici. Podatak bi bio smiješan da nije bolno tužan, no tek 4 posto serija imalo je casting s angažmanom glumaca s invaliditetom koji se približio udjelu sveukupne odrasle populacije u Sjedinjenim Državama.

Usporedbe radi, prema analizi UCLA-e, ljudi koji nemaju bijelu boju kože ostali su nedovoljno zastupljeni u svim sektorima zapošljavanja, osim u glavnim ulogama u televizijskim serijama i pisanju scenarija za kabelske emisije, gdje su dosegnuli razmjernu zastupljenost.

U Hrvatskoj se nikada nije provelo slično istraživanje. Valjda nije ni potrebno, sve je kristalno jasno. Tek da podsjetimo, u Lijepoj našoj živi oko pola milijuna ljudi s invaliditetom. Dakle, gotovo pa svaki šesti stanovnik ima neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. U kojim su postotcima ti ljudi zastupljeni na našim televizijskim mrežama? Apsurdno je govoriti o postotcima, bolje je to izraziti u promilima…

Iz Svijeta

Na Madagaskaru je opasno biti albino?

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana tema vezana uz albinizam. Albinizam je genetski uvjet koji rezultira nedostatkom pigmenta u koži, kosi i očima.
Foto: arhiva

Kroz likvidaciju osoba s albinizmom dio ljudi na otoku pokušava se izvući iz siromaštva i gladi s kojima se bore

Poslušaj članak

Čak i u 21. stoljeću osobe s različitim vrstama invaliditeta još uvijek nailaze na predrasude. Nažalost, to nije najgore što im se događa. U nekim dijelovima svijeta osobe s različitim vrstama invaliditeta čak i ubijaju.

Primjerice, na Madagaskaru samo u zadnjih nekoliko godina enormno je narastao broj smrtnih slučajeva osoba s albinizmom, prenosi The Guardian.

Da pojasnimo, tu se ne radi o prirodnoj smrti oboljelih, nego o njihovim smaknućima. Samo do srpnja ove godine na Madagaskaru je života lišeno bar 13 osoba koje su imale ovaj rijetki genetski poremećaj.

Radi se o rijetkom genetskom poremećaju koji karakterizira nedostatak ili smanjena proizvodnja pigmenta melanina u koži, kosi i očima. To rezultira jako svijetlim tenom, bijelom ili žućkastom kosom, te plavom, sivom, a u nekim slučajevima i crvenom ili ružičastom bojom očiju.

Biti albino i biti stanovnik ovog otoka, gdje živi pretežno tamnoputo stanovništvo, nikada nije bilo lako, a u zadnjih desetak godina postalo je nepodnošljivo.

Iz udruge Albinos Madagascar navode kako je ovo najteža godina do sada kada su u pitanju ubojstva osoba s albinizmom.

– Situacija je vrlo kritična, vrlo okrutna. Suočavamo se s mnogo velikih problema i osjećamo se stvarno nesigurno – ističe predsjednik udruge Albinos Madagascar, Fulgence Ramiandrisoa Soja koji je i sam osoba s albinizmom.

Da stvar bude gora, zbog napučenosti stanovništva na Madagaskaru ljude se počelo poticati da ubijaju djecu s albinizmom, te im se plaća pozamašna svota novca.

S obzirom na to da se tamošnje stanovništvo bori s ekstremnim siromaštvom i nepovoljnim klimatskim uvjetima koji im često uništavaju usjeve, to dovodi do gladi i smrti.

Isto tako, budući da više od 80% stanovništva živi od 1,60 funti dnevno, vrlo je vjerojatno da se kroz likvidaciju osoba s albinizmom dio ljudi pokušava izvući iz siromaštva.

Sabina Lauber, viša savjetnica za ljudska prava pri UN-u na Madagaskaru smatra da je upravo to ono što ljude potiče da pribjegavaju takvoj praksi.

– Madagaskar je jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj su se svi pokazatelji razvoja i dobrobiti smanjili u posljednjih 10 godina. Istodobno, broj stanovnika se dramatično povećao i stoga postoji razina očaja za preživljavanjem. Ljudi se okreću lošim načinima kako bi riješili problem siromaštva – ističe Lauber.

Očajna vremena traže očajne poteze, a očito je granica do koje su ljudi spremni ići postala izuzetno visoka.

Nastavite čitati

Iz Svijeta

Vrtlar YouTuber s invaliditetom inspiracija drugima

Objavljeno

/

Na računalu se vidi ikonica YouTube
Foto: Pexels

John na kreativan način želi pomoći drugim osobama s invaliditetom da se socijaliziraju

Poslušaj članak

Osobe s invaliditetom često se zbog svog invaliditeta osjećaju izolirano. Razlog ne leži samo u društvu koje ne prihvaća osobe s invaliditetom, već i u mentalnom stanju osoba koje se suočavaju sa svojim invaliditetom.

Fizički invaliditet kod nekih osoba može izazvati depresiju te rezultirati slabijom interakcijom s vanjskim svijetom.

Međutim, to nije slučaj kod Johna Henryja, vrtlara, odnosno YouTubera s invaliditetom.

Kako piše BBC News, John Henry iz Guernseyja, otočja u Velikoj Britaniji, susreo se s gubitkom vida zbog oboljenja od Ramsay Huntova sindroma, neurološkog stanja koje utječe na živčani sustav, a kod Henryja je rezultiralo gubitkom vida na desno i slabovidnošću na lijevo oko, zbog čega je počeo izbjegavati interakciju s ljudima.

Međutim, John se odlučio suočiti sa svojim strahovima od komuniciranja s ljudima. Pokrenuvši YouTube kanal pod nazivom „John’s Patch“ na kojem se snimao kako okopava svoj vrt.

Na taj način htio je stupiti u kontakt s drugim osobama s invaliditetom koje se također suočavaju s problemima u komunikaciji sa svojom okolinom, odnosno osjećaju nelagodu u komunikaciji zbog svog invaliditeta, te ih potaknuti da nađu način da komuniciraju i počnu se baviti stvarima koje ih vesele.

– Pomislio sam da mora biti još ljudi, ne isključivo onih slabovidnih, ali da možda postoje i drugi ljudi koji se ne osjećaju ugodno družeći se, te imaju problema s anksioznošću. Zbog toga sam komfora i počeo raditi u vrtu te to stavljati na svoj YouTube kanal. To popunjava prazninu kao društvenoj osobi jer se ne osjećam samouvjereno ili ugodno, ali nemam problema biti svoj kroz malu videokameru – istaknuo je John.

Kako bi se poistovjetio s drugim slabovidnim osobama, ostavljao je greške u svojim videozapisima jer to, kako tvrdi, predstavlja teškoće s kojima se susreću druge slabovidne osobe u svojoj svakodnevici.

– Ako bi se to jednog dana moglo nazvati uspjehom, bilo bi to zato što je postojao netko poput mene, netko tko nije mogao izaći van i baviti se društvenim aktivnostima u kojima je nekoć uživao, a onda je pomislio: „Ako to može netko tko ne vidi baš najbolje, pokušat ću i ja“.

Dokaz je ovo da izlazak iz svoje zone komfora, odnosno suočavanje s vlastitim strahovima, može otvoriti vrata ljepšeg svijeta, kako za pojedinca tako i za cijelu zajednicu.

Nastavite čitati

Iz Svijeta

Sephora uvodi ‘Mirne sate’ kako bi kupnju učinila pristupačnijom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Police s ruževima i sjajilima za usne u različitim nijansama izložene u trgovini kozmetikom.
Foto: Pexels

Međunarodni lanac trgovina kozmetikom Sephora uveo je program ‘Mirni sati’ (Quiet Hours) u svojim trgovinama diljem svijeta, s ciljem stvaranja ugodnijeg i pristupačnijeg iskustva kupnje za neurodivergentne osobe i sve kupce kojima odgovara mirnije okruženje

Poslušaj članak

Riječ je o prvom globalnom programu takve vrste u sektoru prodaje kozmetike. Tijekom posebno određenih termina trgovine će smanjiti glasnoću glazbe, prilagoditi digitalne zaslone kako bi bilo manje vizualnih podražaja te, gdje je to moguće, ublažiti prisutnost intenzivnih mirisa. Na pojedinim lokacijama kupcima će biti dostupne i dodatne mogućnosti, poput mobilne naplate, kako bi cijeli proces kupnje bio što jednostavniji i manje stresan.

Program je razvijen u suradnji s organizacijama Open Inclusion i Purposeful Futures te uz sudjelovanje neurodivergentnih kupaca i zaposlenika, čija su iskustva poslužila kao temelj za osmišljavanje inicijative.

Prije globalnog uvođenja, Sephora je program testirala u 32 trgovine na osam tržišta. Rezultati pilot-projekta pokazali su da je većina neurodivergentnih kupaca ocijenila kako su Mirni sati značajno poboljšali njihovo iskustvo kupnje, dok je čak 90 posto svih ispitanih kupaca smatralo da takva praksa trgovine čini uključivijima i ugodnijima za sve.

Stručnjaci koji su sudjelovali u razvoju programa ističu kako osobe s autizmom, ADHD-om i drugim senzornim osjetljivostima često doživljavaju trgovačke centre kao izrazito zahtjevna okruženja zbog glasne glazbe, jakog osvjetljenja, intenzivnih mirisa i velikog broja ljudi. Čak i male prilagodbe mogu značajno smanjiti senzorno opterećenje i omogućiti samostalniju te ugodniju kupnju.

Pozitivne reakcije stigle su i od zaposlenika, koji navode da im mirnije okruženje omogućuje kvalitetniju komunikaciju s kupcima i manje stresa tijekom radnog dana.

Uvođenjem Mirnih sati Sephora se pridružuje sve većem broju velikih trgovačkih lanaca koji uvode senzorno prilagođene termine kupnje. Takve su inicijative posljednjih godina pokrenuli i pojedini supermarketi, robne kuće te kina, prepoznajući da pristupačnost ne podrazumijeva samo uklanjanje fizičkih prepreka, nego i stvaranje okruženja u kojem se osobe sa senzornim teškoćama mogu osjećati sigurno i ravnopravno.

Iz Sephore poručuju kako je ovo tek jedan od koraka prema inkluzivnijem iskustvu kupnje te najavljuju nastavak suradnje s neurodivergentnom zajednicom kako bi i ubuduće razvijali rješenja koja odgovaraju potrebama što šireg kruga kupaca.

Obratili smo se Sephori Hrvatska s upitom o tome hoće li se program Mirni sati provoditi i u hrvatskim trgovinama te kada bi mogao zaživjeti na našem tržištu. Iz tvrtke su odgovorili da je upit proslijeđen regionalnom menadžmentu i PR timu kako bi dostavili službene informacije, no do zaključenja ovog članka odgovor nismo zaprimili.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu