Gotovo pa svaki šesti stanovnik u Hrvatskoj ima neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. U kojim su postotcima ti ljudi zastupljeni na našim televizijskim mrežama? Apsurdno je govoriti o postotcima, bolje je to izraziti u promilima
Ponekad se čini da na našim vodećim TV mrežama osobe s invaliditetom gotovo da i ne postoje. Televizijska raznolikost, a to se odnosi i na angažman glumaca s tjelesnim ograničenjima, očito nije predmetom interesa uređivačke politike TV kuća u Hrvatskoj.
Pretjerano bolja situacija nije ni u zemljama Europske unije, no s druge strane Atlantika podzastupljenost likova s invaliditetom na tamošnjim televizijskim mrežama naprosto je skandalozna. Zaključak je to novog godišnjeg izvješća o TV raznolikosti koji je provelo Državno sveučilište u Los Angelesu (UCLA), a koje navodi da su u posljednje dvije godine žene i ljudi nebjelačkih rasa napredovali, postali su medijski vidljiviji. Osobe s invaliditetom i dalje čvrsto drže zadnje mjesto na ljestvici zastupljenosti.
Ovo je prva godina u kojoj je UCLA pratio status glumaca s tjelesnim ili intelektualnim ograničenjima, nakon žestokih kritika zbog neuključivanja zastupljenosti invaliditeta u prethodnim izvješćima. Dok osobe s invaliditetom čine gotovo 30 posto odrasle populacije SAD-a, njima je dodijeljeno sramotno niskih 12,2 posto scenarističkih uloga. Taj se postotak smanjuje na 9,9 posto za kabelsku televiziju i samo 5,6 posto za digitalne ili streaming platforme.
Među ljudima koji su dolazili na audicije za uloge, a koji su imali invaliditet, većina je prijavila mentalna ograničenja, disleksiju ili neurološke teškoće. Samo su dva glumca imala fizički ili slušni invaliditet dok su tumačili glavne uloge na kabelskoj ili digitalnoj televiziji.
Na kablovskoj se televiziji to proširilo na četiri glumca. Na digitalnim ili streaming servisima samo jedanaest glumaca imalo je vidljivo tjelesno ograničenje ili oštećenje sluha ili vida.
Zapravo, 67,3 posto emitiranih emisija nije uključivalo niti jednog glumca s invaliditetom po scenariju, a čije bi se ime našlo na uvodnoj špici. Podatak bi bio smiješan da nije bolno tužan, no tek 4 posto serija imalo je casting s angažmanom glumaca s invaliditetom koji se približio udjelu sveukupne odrasle populacije u Sjedinjenim Državama.
Usporedbe radi, prema analizi UCLA-e, ljudi koji nemaju bijelu boju kože ostali su nedovoljno zastupljeni u svim sektorima zapošljavanja, osim u glavnim ulogama u televizijskim serijama i pisanju scenarija za kabelske emisije, gdje su dosegnuli razmjernu zastupljenost.
U Hrvatskoj se nikada nije provelo slično istraživanje. Valjda nije ni potrebno, sve je kristalno jasno. Tek da podsjetimo, u Lijepoj našoj živi oko pola milijuna ljudi s invaliditetom. Dakle, gotovo pa svaki šesti stanovnik ima neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. U kojim su postotcima ti ljudi zastupljeni na našim televizijskim mrežama? Apsurdno je govoriti o postotcima, bolje je to izraziti u promilima…
