S ciljem upoznavanja javnosti s utjecajem psa na svakodnevno funkcioniranje i prednostima držanja psa, Centar za rehabilitaciju Silver organizirao je radionicu ‘Kako pas utječe na čovjeka
Poslušaj članak
Jedinstveni odnos čovjeka i psa razvijao se kroz povijest. Danas je pas često ravnopravan član obitelji koji pozitivno utječe na život čovjeka. S ciljem upoznavanja šire javnosti s utjecajem psa na svakodnevno funkcioniranje i prednostima držanja psa, Centar za rehabilitaciju Silver organizirao je u srijedu radionicu pod nazivom ‘Kako pas utječe na čovjeka’.
Radionicu su vodili instruktorica pasa pomagača i voditeljica Odjela za školovanje i dodjelu pasa pomagača korisnicima Jennifer Ceia te psiholog Dario Antić. Osim predavanja, održana je i vježba sa psima tijekom koje su sudionici radionice pokazali svoje reakcije u prisutnosti pasa i bez njih.
– Razni su benefiti držanja pasa. Osoba postaje veselija i spontanija, lakše ulazi u interakciju s drugim ljudima te širi krug poznanstava – rekao je Antić. Istaknuo je kako pas pomagač ima ključnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima osoba s invaliditetom.
– Pas može biti motivator koji potiče djecu s određenim teškoćama u razvoju da prije izvrše zadatak koji se od njih očekuje. U terapijama Centra Silver vidljivo je da su djeca motiviranija kada je pas prisutan. Kod osoba i djece s teškoćama pas može biti suputnik koji potiče napredak u terapijskom procesu. Koliko će vremena biti potrebno da se dijete s teškoćama poveže sa psom, ovisi o vrsti teškoće – objasnio je Antić.
Voditeljica Odjela za psihosocijalnu rehabilitaciju i ranu intervenciju u Centru Silver, Tatjana Ličina, rekla je da psi pozitivno utječu na mentalno zdravlje djece s teškoćama u razvoju, smiruju ih i potiču na socijalne kontakte.
– U Silveru provodimo terapiju sa psima individualno, ovisno o potrebama djeteta. Ako dijete ima strah od psa ili određenu zadršku, prvo se radi na tome. Dolaze nam djeca s različitim teškoćama – od poremećaja iz spektra autizma, preko cerebralne paralize do raznih sindroma. Djeca najčešće vrlo dobro prihvate psa – rekla je Ličina. Centar Silver provodi i program socijalizacije budućih pasa pomagača.
– Godišnje se javi oko 60-ak novih osoba za ulogu socijalizatora pasa pomagača. Pas boravi kod socijalizatora do 16. mjeseca starosti. Kolege koji vode program socijalizacije pružaju im podršku, a Centar pokriva troškove prehrane i veterinarske skrbi. Socijalizatori su obvezni dolaziti na satove učenja u grupi, a po potrebi se radi i individualno s njima i psima, ovisno o fazi odrastanja – pojasnila je Ličina.
Svoja iskustva u radu sa psima vodičima za slijepe podijelila je Jennifer Ceia.
– U Kaliforniji sam 15 godina radila kao instruktorica pasa vodiča i s korisnicima. Tri godine sam se školovala kako bih stekla certifikat za instruktora pasa vodiča. Ono što sam primijetila u svom radu jest da psi vodiči omogućuju slijepim osobama veću mobilnost, samostalnije i sigurnije kretanje, no potrebno je međusobno privikavanje koje traje oko godinu dana. Odnos sa psom pozitivno utječe i na mentalno zdravlje korisnika. Također, pas vodič otvara mogućnosti socijalnih kontakata, što dodatno doprinosi psihološkom zdravlju korisnika – ispričala je Ceia.
Što se tiče terapijskih pasa, Ceia je pojasnila da se u Hrvatskoj oni dodjeljuju stručnjacima koji ih uključuju u svoje područje rada.
– Pas je pomagač u aktivnostima koje stručnjak provodi s korisnicima. Svaki pas je treniran za određenog stručnjaka i ima jasno definirane zadatke. U Americi, čak i kućni ljubimci mogu postati terapijski psi ako polože ispite iz socijalizacije i poslušnosti. S vlasnicima odlaze u posjete bolnicama i školama gdje provode različite aktivnosti – rekla je Ceia.
Natalija Rusan, majka dječaka Gabrijela koji ima teškoće govora i poremećaj senzorne integracije, podijelila je svoje iskustvo. Rekla je da se njezin sin u početku bojao pasa, no nakon susreta s terapijskim psima u Centru Silver strah je nestao.
– Gabrijel pohađa drugi razred osnovne škole Suvag. Tamo se susreo s terapijskim psom, popularnom Gabicom, koja je pozitivno utjecala na njegovo raspoloženje. Razmišljamo kao obitelj o mogućnosti da uzmemo školovanog terapijskog psa za Gabrijela. Sin je napredovao emocionalno, a uz pomoć psa mogao bi postići još mnogo jer terapijski psi djeluju umirujuće na djecu s teškoćama – rekla je Rusan.
Ministar Alen Ružić odbacio je usporedbu naknade za neiskorištene sate osobne asistencije s iznosom koji država plaća pružateljima usluge. Najavio je nova zapošljavanja, poziv za udruge i jesenske konzultacije, ali konkretni rokovi zasad nisu poznati
Poslušaj članak
Naknada od tri eura za svaki sat osobne asistencije koji korisnicima nije bio osiguran u prijelaznom razdoblju ostaje na snazi unatoč kritikama udruge Sjena. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić poručio je da izravna usporedba te naknade s iznosom od 11 eura, koji država plaća pružateljima usluge, stvara pogrešan dojam.
Vlada je 27. kolovoza odredila da vrijednost jednog neiskorištenog sata osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosi tri eura. Naknada je uvedena nakon što je Ustavni sud u prosincu 2025. ukinuo pojedine odredbe Zakona o osobnoj asistenciji.
Prijelazno razdoblje računa se od 19. prosinca 2025., kada su ukinute odredbe prestale važiti, do izvršnosti rješenja kojim je korisniku priznato pravo na osobnu asistenciju. Naknada je namijenjena osobama koje zbog dotadašnjih zakonskih ograničenja nisu mogle ostvariti pravo na uslugu, među kojima su djeca, osobe čiji roditelji ili članovi obitelji imaju status njegovatelja te korisnici pomoći u kući.
Pravo se ostvaruje na zahtjev korisnika, odnosno zakonskog zastupnika maloljetne osobe, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Naknada se ne smatra dohotkom i ne može biti predmetom ovrhe.
Udruga Sjena, koja je bila među pokretačima postupka pred Ustavnim sudom, zatražila je povlačenje Vladine odluke i određivanje primjerenijeg iznosa. Iz udruge su upozorili da država pružateljima za sat usluge osobne asistencije plaća 11 eura, dok korisnicima za sat koji im sustav nije osigurao priznaje tek tri eura.
Ružić je takvu usporedbu odbacio.
– Tri eura predstavljaju materijalno pravo korisnika za neizvršene sate osobne asistencije – rekao je ministar, naglasivši da taj iznos nije cijena rada roditelja ili drugog člana obitelji.
Prema njegovim riječima, ni 11 eura nije plaća osobnog asistenta, nego iznos koji dobiva udruga ili ustanova kao poslodavac. Njime se, osim plaće i doprinosa asistenta, pokrivaju troškovi prostora, režija, prijevoza i osiguranja.
Prema podacima koje je Ministarstvo objavilo krajem kolovoza, prosječan broj priznatih sati za nove korisnike iznosi 211 mjesečno. Budući da su prva nova rješenja donesena tijekom srpnja, procjenjuje se da će prosječna naknada za prijelazno razdoblje biti viša od 4000 eura po korisniku. Za provedbu odluke u državnom proračunu za 2026. osigurano je približno 7,17 milijuna eura.
Na dan 20. kolovoza bilo je podneseno 12.600 zahtjeva za osobnu asistenciju, od kojih je 1921 još bio u obradi. U sustavu su tada bila 254 licencirana pružatelja usluge te dodatnih 45 ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Ministar je istodobno najavio daljnje promjene, ali bez objave konkretnih dokumenata i rokova. Kazao je da su pripremljene izmjene i dopune zakona kojima bi se trebao unaprijediti status roditelja njegovatelja te da se osobni asistenti zapošljavaju u više od 50 ustanova.
Nakon provedenog prvog ciklusa zapošljavanja trebao bi uslijediti drugi, kao i novi poziv udrugama radi povećanja broja zaposlenih asistenata. Ružić je za jesen najavio i konzultacije s udrugama, roditeljima, pružateljima usluga i osobnim asistentima.
Međutim, zasad nisu objavljeni tekst zakonskih izmjena, datum njihova upućivanja u proceduru, rok novog poziva udrugama ni podaci o tome koliko je asistenata stvarno zaposleno u najavljenim ustanovama. Najavljene mjere stoga još ne predstavljaju provedene promjene sustava, dok je naknada od tri eura već određena i ostaje na snazi.
Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu, poručuju iz HAC-a
Poslušaj članak
Novinari In Portala razgovarali su s nekolicinom naših čitatelja s invaliditetom koji su izrazili zabrinutost zbog novog, beskontaktnog sustava naplate cestarina koji su nedavno najavile Hrvatske autoceste (HAC).
Prema njihovim tvrdnjama, u novom sustavu nazvanom Crolibertas navodno bi bila ukinuta povlastica besplatne cestarine za brojne osobe s invaliditetom. Na sreću, ta se tvrdnja pokazala posve neutemeljenom, što nam je potvrđeno u razgovoru s nadležnim uredom u HAC-u.
– Hrvatske autoceste d.o.o. već su dulje vrijeme u kontaktu s udrugama koje zastupaju osobe s invaliditetom, kako bi se razmijenile informacije, razumjele njihove potrebe i osiguralo da novi sustav naplate bude jednostavan, pristupačan i u potpunosti prilagođen korisnicima koji ostvaruju pravo na povlasticu. Naš je cilj da osobe s invaliditetom jasno razumiju postupak korištenja sustava i da ga mogu koristiti sigurno, pouzdano i bez poteškoća – kažu nam u HAC-u.
Osobe s invaliditetom pravo na neplaćanje cestarine ostvaruju kada se nalaze u osobnom automobilu, neovisno o tome tko je vlasnik vozila. U novom sustavu naplate to će se pravo dokazivati na ulazu na autocestu, na posebno označenoj namjenskoj stazi, a ne kao dosad na izlazu. Prije ulaska na autocestu treba provesti uključenje u sustav naplate na namjenskoj stazi, a postupak izgleda ovako:
Dolaskom vozila u namjensku stazu, sustav najprije automatski prepoznaje registarsku oznaku vozila i utvrđuje skupinu vozila, jer povlastica vrijedi samo za skupinu propisanu Zakonom o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu. Nakon toga vozač potvrđuje prikazanu registarsku oznaku i prislanja Nacionalnu iskaznicu na čitač.
– Sustav očitava podatke s iskaznice i provjerava njezinu valjanost u registru Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD). Kada se potvrdi ispravnost iskaznice, sustav povezuje registarsku oznaku vozila s Nacionalnom iskaznicom i odobrava besplatnu vožnju do izlaska s autoceste. Namjenskih staza bit će ukupno 140, na lokacijama postojećih naplatnih postaja – navode iz HAC-a.
Povezanost registarske oznake i Nacionalne iskaznice vrijedi samo za jednu vožnju, odnosno do izlaska s autoceste. Kako osobe s invaliditetom povlasticu ne ostvaruju isključivo u vozilu u svom vlasništvu, već u bilo kojem osobnom automobilu u kojem se prevoze, uključivanje će se provoditi pri svakom ulasku na autocestu, a izlaskom vozila s autoceste u sustavu će prestati povezanost registarske oznake vozila s Nacionalnom iskaznicom osobe s invaliditetom.
Dok je registarska oznaka vozila u sustavu naplate cestarine povezana s Nacionalnom iskaznicom, u vozilu mora biti osoba s invaliditetom kojoj je iskaznica izdana. U situacijama kada se autocesta koristi bez osobe s invaliditetom u vozilu, za predmetno vozilo provodi se redovno uključivanje u sustav naplate cestarine putem ENC uređaja ili registracijom registarske oznake povezane s valjanim sredstvom plaćanja. Na taj način osigurava se pravilna naplata cestarine i sprječava mogućnost zlouporabe Nacionalne iskaznice.
– Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu.
Crolibertas predstavlja važan iskorak u modernizaciji hrvatske cestovne infrastrukture i donijet će korisnicima brže putovanje, digitalizirane procese i jednostavnije korištenje autocesta bez zaustavljanja. Sustav je u fazi implementacije, a službena web stranica www.crolibertas.hr postat će nacionalni korisnički portal gdje će biti dostupne informacije o uključivanju svih korisnika u sustav – poručuju iz HAC-a.
Za inkluzivno društvo važno je osobama s invaliditetom osigurati samostalan i dostojanstven život, a ključnu ulogu u tome imaju osobni asistenti. Odgovoran i zahtjevan posao tri i pol godine radi Snježana Čokljat, koja je osobna asistentica Tatijani Gjureković, članici Društva MS Grada Zagreba
Poslušaj članak
Iako prethodno nije imala iskustva, za taj se posao odlučila iz želje da pomogne osobi s invaliditetom u izvršavanju svakodnevnih životnih potreba i doprinese njezinoj integraciji u društvo. Snježana radi pet dana u tjednu po osam sati, a Tanji pomaže u obavljanju raznih aktivnosti u kući i izvan kuće, kao što su odlazak liječniku ili na kulturne i društvene događaje.
– Volim ovaj posao i ne bih ga mijenjala za neki drugi jer mi je zadovoljstvo pomoći onima kojima je to potrebno. Moja obitelj daje mi podršku i razumijevanje za ono što radim. Žao mi je što je još uvijek posao osobnog asistenta podcijenjen i trebalo bi podizati svijest javnosti o važnosti tog posla – rekla je Snježana.
Naglasila je da je završena edukacija za osobnog asistenta doprinijela njezinom osobnom razvoju i da je spremna dalje se usavršavati.
Za Tatjanu Gjureković usluga osobne asistencije ima neprocjenjivu vrijednost te je pohvalila trud i entuzijazam Snježane u njezinom radu. Naglasila je kako joj je ova usluga omogućila da se ponovno vrati u normalan život.
– Vodila sam aktivan društveni život i sa suprugom sam dosta putovala. Međutim, progresivna bolest to je promijenila, već šesnaest godina sam u invalidskim kolicima, što sam u početku teško prihvaćala – ispričala je Tatijana.
Naglasila je da nema dovoljno asistenata te bi njihov materijalni položaj trebao biti bolji jer zbog malih plaća ljudi nisu motivirani raditi plemenit posao.
Izvršna voditeljica Ureda i razvoja programa Društva MS Grada Zagreba Dijana Kocijan istaknula je da je u Društvu trenutačno zaposleno 45 osobnih asistenata, a usluga osobne asistencije pruža se 41 korisniku. Osim osobama s multiplom sklerozom, usluga osobne asistencije putem Društva pruža se i korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom. Iako trenutačno Društvo ima dovoljno osobnih asistenata, planiraju se i nova zapošljavanja.
– Sami korisnici ističu da bez usluge osobne asistencije ne bi mogli funkcionirati i morali bi biti smješteni u ustanove. Cilj je osigurati osobama s invaliditetom jednake mogućnosti te je osobna asistencija dobar način za deinstitucionalizaciju – rekla je Kocijan.
Naglasila je da je posao osobnog asistenta izazovan, ali obogaćuje život osoba koje ga rade te se Društvo zalaže za poboljšanje njihova materijalnog položaja i veću vidljivost.
– Rad osobnog asistenta važan je ne samo za korisnika nego i za zajednicu. Društvo pozdravlja odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se osobni asistenti zaposle u ustanovama socijalne skrbi. Bitno je da osobni asistenti u ovim ustanovama i udrugama rade u istim uvjetima i da za isti rad budu jednako plaćeni – zaključila je Kocijan.
Koristimo nužne kolačiće za rad stranice, a uz vašu privolu i kolačiće za postavke, statistiku i marketing. Svoj odabir možete promijeniti u bilo kojem trenutku.
Pročitajte pravila privatnosti i kolačića.
Postavke kolačića
Odaberite koje vrste kolačića dopuštate. Nužni kolačići uvijek su uključeni jer bez njih stranica ne može pravilno raditi.
Nužni kolačići
Omogućuju osnovne funkcije, sigurnost i pamćenje vašeg izbora kolačića.
Uvijek aktivni
Kolačići postavki
Pamte odabrani jezik, izgled i druge korisničke postavke.
Statistički kolačići
Pomažu nam razumjeti korištenje portala i poboljšati sadržaj.
Marketinški kolačići
Koriste se za mjerenje oglasa i prikaz relevantnijeg sadržaja.