Osobe s invaliditetom

Terapijski pas kao motivator djeci s teškoćama u izvršavanju zadataka

Objavljeno

/

Foto: Ivana Vranješ

S ciljem upoznavanja javnosti s utjecajem psa na svakodnevno funkcioniranje i prednostima držanja psa, Centar za rehabilitaciju Silver organizirao je radionicu ‘Kako pas utječe na čovjeka

Poslušaj članak
https://in-portal.hr/wp-content/uploads/2025/03/Terapijski-pas-kao-motivator-djeci-s-teskocama-u-izvrsavanju-zadataka.mp3

Jedinstveni odnos čovjeka i psa razvijao se kroz povijest. Danas je pas često ravnopravan član obitelji koji pozitivno utječe na život čovjeka. S ciljem upoznavanja šire javnosti s utjecajem psa na svakodnevno funkcioniranje i prednostima držanja psa, Centar za rehabilitaciju Silver organizirao je u srijedu radionicu pod nazivom ‘Kako pas utječe na čovjeka’.

Radionicu su vodili instruktorica pasa pomagača i voditeljica Odjela za školovanje i dodjelu pasa pomagača korisnicima Jennifer Ceia te psiholog Dario Antić. Osim predavanja, održana je i vježba sa psima tijekom koje su sudionici radionice pokazali svoje reakcije u prisutnosti pasa i bez njih.

– Razni su benefiti držanja pasa. Osoba postaje veselija i spontanija, lakše ulazi u interakciju s drugim ljudima te širi krug poznanstava – rekao je Antić. Istaknuo je kako pas pomagač ima ključnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima osoba s invaliditetom.

– Pas može biti motivator koji potiče djecu s određenim teškoćama u razvoju da prije izvrše zadatak koji se od njih očekuje. U terapijama Centra Silver vidljivo je da su djeca motiviranija kada je pas prisutan. Kod osoba i djece s teškoćama pas može biti suputnik koji potiče napredak u terapijskom procesu. Koliko će vremena biti potrebno da se dijete s teškoćama poveže sa psom, ovisi o vrsti teškoće – objasnio je Antić.

Voditeljica Odjela za psihosocijalnu rehabilitaciju i ranu intervenciju u Centru Silver, Tatjana Ličina, rekla je da psi pozitivno utječu na mentalno zdravlje djece s teškoćama u razvoju, smiruju ih i potiču na socijalne kontakte.

– U Silveru provodimo terapiju sa psima individualno, ovisno o potrebama djeteta. Ako dijete ima strah od psa ili određenu zadršku, prvo se radi na tome. Dolaze nam djeca s različitim teškoćama – od poremećaja iz spektra autizma, preko cerebralne paralize do raznih sindroma. Djeca najčešće vrlo dobro prihvate psa – rekla je Ličina. Centar Silver provodi i program socijalizacije budućih pasa pomagača.

– Godišnje se javi oko 60-ak novih osoba za ulogu socijalizatora pasa pomagača. Pas boravi kod socijalizatora do 16. mjeseca starosti. Kolege koji vode program socijalizacije pružaju im podršku, a Centar pokriva troškove prehrane i veterinarske skrbi. Socijalizatori su obvezni dolaziti na satove učenja u grupi, a po potrebi se radi i individualno s njima i psima, ovisno o fazi odrastanja – pojasnila je Ličina.

Svoja iskustva u radu sa psima vodičima za slijepe podijelila je Jennifer Ceia.

– U Kaliforniji sam 15 godina radila kao instruktorica pasa vodiča i s korisnicima. Tri godine sam se školovala kako bih stekla certifikat za instruktora pasa vodiča. Ono što sam primijetila u svom radu jest da psi vodiči omogućuju slijepim osobama veću mobilnost, samostalnije i sigurnije kretanje, no potrebno je međusobno privikavanje koje traje oko godinu dana. Odnos sa psom pozitivno utječe i na mentalno zdravlje korisnika. Također, pas vodič otvara mogućnosti socijalnih kontakata, što dodatno doprinosi psihološkom zdravlju korisnika – ispričala je Ceia.

Što se tiče terapijskih pasa, Ceia je pojasnila da se u Hrvatskoj oni dodjeljuju stručnjacima koji ih uključuju u svoje područje rada.

– Pas je pomagač u aktivnostima koje stručnjak provodi s korisnicima. Svaki pas je treniran za određenog stručnjaka i ima jasno definirane zadatke. U Americi, čak i kućni ljubimci mogu postati terapijski psi ako polože ispite iz socijalizacije i poslušnosti. S vlasnicima odlaze u posjete bolnicama i školama gdje provode različite aktivnosti – rekla je Ceia.

Natalija Rusan, majka dječaka Gabrijela koji ima teškoće govora i poremećaj senzorne integracije, podijelila je svoje iskustvo. Rekla je da se njezin sin u početku bojao pasa, no nakon susreta s terapijskim psima u Centru Silver strah je nestao.

– Gabrijel pohađa drugi razred osnovne škole Suvag. Tamo se susreo s terapijskim psom, popularnom Gabicom, koja je pozitivno utjecala na njegovo raspoloženje. Razmišljamo kao obitelj o mogućnosti da uzmemo školovanog terapijskog psa za Gabrijela. Sin je napredovao emocionalno, a uz pomoć psa mogao bi postići još mnogo jer terapijski psi djeluju umirujuće na djecu s teškoćama – rekla je Rusan.

U trendu

Exit mobile version