Ovo je složena fobija koja se može manifestirati na više načina. Počevši od straha od umiranja, preko straha od same smrti, pa da straha od mrtvih stvari
Neki ljudi kako stare sve se više boje vlastite prolaznosti, odnosno smrti. Ako malo bolje razmislimo, svi smo se barem jednom zatekli u razmišljanju kako će izgledati naš kraj i to je sasvim normalno sve dok taj strah ne utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. Kad je naša funkcionalnost narušena, možemo govoriti o fobiji tanatofobija, a ona pogađa i mlađu populaciju.
Tanatofobija se javlja kod fizički zdrave osobe, tj. kod koje ne postoji bolest i opasnost od skorog smrtnog ishoda.
Ovo je složena fobija koja se može manifestirati na više načina. Počevši od straha od umiranja, preko straha od same smrti, pa da straha od mrtvih stvari.
Najčešće se javlja stalnim razmišljanjem o kraju života i spoznaji da nestajemo, da više nikada nećemo moći misliti ili osjećati, kao ni da vidimo drage ljude. Također, ova razmišljanja vode ka zamišljanju kako će se i kada to dogoditi. Hoće li nastupiti iznenada ili nakon bolesti? Hoću li trpjeti bolove? Hoću li biti sam ili okružen najmilijima? Samo su neka od pitanja koja dovode do osjećaja bespomoći i gubitka kontrole nad normalnim funkcioniranjem.
Prvi korak prema pobjedi nad ovim strahom je spoznaja da on postoji i što pacijent ranije potraži pomoć, brže će doći do pomaka prema izlječenju.
Psiholog će kroz razgovor utvrditi razlog pojave fobije i naučiti nas da smrt prihvatimo kao dio života. Osim toga, savjeti psihologa pomoći će da se suočite sa svojim strahom i da ne bježite od situacija koje asociraju na smrt.
Umjesto straha koji vas blokira, budite zahvalni na svakom novom danu. Leonardo da Vinci je rekao: ‘Kako dobro proveden dan donosi sretan san, tako dobro proveden život donosi i sretnu smrt.’
Fokusiranje na pozitivne događaje i ljude u vašem životu može vam pomoći da strah zamijenite zahvalnošću na svemu što ste proživjeli i što ćete tek proživjeti.
