Ukratko, štede na nama, kategoričan je Igor Ružić, predsjednik Udruge za autizam Zagreb
Poslušaj članak
Zbog nonšalancije i nezainteresiranosti državnih struktura, ponajprije Ministarstva socijalne politike, Udruga za autizam Zagreb (UAZ) bila je prisiljena povući potez očajnika.
Udruga je, naime, prestala pružati usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom, u dvije stambene jedinice, a razlog za tu odluku može se svesti na dvije riječi – financijska gabula.
UAZ je do jučer bio jedini izvaninstitucijski pružatelj ovakve usluge, složene i zahtjevne usluge jer je korisnicima potrebna najveća razina svakodnevne skrbi. To, uz sve ostalo, podrazumijeva angažman asistenata i njegovatelja koji nerijetko rade i smjene od dvanaest sati, i vikendima i praznicima.
Plaća im je mizerna, oko 800 eura mjesečno (1200 eura bruto). Nije to baš posao s kojim ćete se pohvaliti na upoznavanju s roditeljima buduće supruge. Te ljude, aistente i njegovatelje, najviše pokreće entuzijazam i empatija, a od toga se danas teško živi. Stoga i ne čudi da je broj takvih zaposlenika na tržištu rada u značajnom padu.
Da skratimo, UAZ se povlači iz organiziranog stanovanja jer su glavarine po korisniku, a koje isplaćuje Ministarstvo socijalne politike, više nego nedovoljne. One iznose oko 1680 eura po korisniku mjesečno, i neupućen netko rekao bi da je to više no pristojan iznos. No odbiju li se plaće asistenata i njegovatelja (1200 eura bruto), što ostaje za hranu, lijekove, režije i troškove prijevoza? Toliko malo da je UAZ bio prisiljen donijeti odluku, najtežu u svojoj povijesti, kojom prestaje pružati usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom.
Odluka je time tegobnija što ovu uslugu prestaju pružati nakon petnaest godina, uslugu u koju su uložili i trud i vlastito privatno vrijeme.
O svemu razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom UAZ-a, koji ne krije da je opustošen i emocionalno i energentski ovakvim razvojem situacije.
– Ukratko, štede na nama! – kategoričan je Ružić.
– Velika je razlika između državnih i izvaninstitucionalnih pružatelja ove usluge, a to smo mi, UAZ. Državni pružatelji su na proračunu, a mi moramo potpisati ugovor te ovisimo o volji ministra socijalne politike koji određuje iznos glavarine. Kad smo o tome izvijestili pravobranitelja za osobe s invaliditetom, on nam je, parafraziram, otprilike rekao kako je sustav u nama pronašao jeftinije rješenje. Osim financija, kod nas postoji još jedan, ne manje bitan problem. A to je da ne postoji razvijena intersektorska suradnja između zdravstva, socijale i obrazovanja. Teško je i opisati kakve nam to teškoće stvara u pružanju usluga za naše korisnike – veli Ružić.
O ovome slučaju In Portal će detaljnije izvijestiti nakon 19. studenog, kada UAZ organizira okrugli stol na ovu temu te poziva zainteresiranu javnost da im se pridruži u naporima da senzibiliziraju ‘državne strukture’ i svojim korisnicima s autizmom pruže život dostojan čovjeka.
Foto: Udruga gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije
Unatoč brojnim postignućima, izazovi i dalje postoje. Stigmatizacija i nedovoljna informiranost o komunikaciji s gluhim osobama i dalje su prisutni u društvu
Poslušaj članak
U Slavonskom Brodu je 25. travnja 2026. godine svečano obilježena 70. obljetnica djelovanja Udruge gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije, jedne od najdugovječnijih udruga koje skrbe o osobama s oštećenjem sluha u ovom dijelu Hrvatske. Obljetnica je proslavljena uz svečani program te u prisustvu brojnih partnera, prijatelja i uzvanika koji godinama podupiru rad udruge i svjedoče njezinu značaju za lokalnu zajednicu.
U ime Grada okupljenima se obratila zamjenica gradonačelnika Marina Martić Puača, čestitavši udruzi i njezinim članovima na sedamdeset godina predanog rada i kontinuiranog zalaganja za prava gluhih i nagluhih osoba.
Udruga gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije kroz sedam desetljeća djelovanja odigrala je nezamjenjivu ulogu u integraciji i društvenoj vidljivosti osoba s oštećenjem sluha. Od samog osnutka 1956. godine do danas, razvijala se od skromnog mjesta okupljanja osoba koje su dijelile isti problem – nedostatak komunikacije i otežan pristup informacijama – do stabilne organizacije koja svojim članovima pruža konkretnu podršku i zastupa njihove interese.
U početku su se članovi okupljali kako bi međusobno dijelili iskustva i pokušali pronaći načine za lakši svakodnevni život. S vremenom je udruga postala mjesto okupljanja gluhih i nagluhih osoba i njihovih obitelji koje su se zajedno borile za ostvarenje boljih prava i veće kvalitete života. Prepoznata od lokalnih institucija, postupno je osiguravala financijska sredstva za svoje programe, što je omogućilo njezin rast i razvoj.
Poseban iskorak ostvaren je 2009. godine, kada je uz pomoć tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih zaposlena prva prevoditeljica znakovnog jezika. Ova usluga značajno je olakšala komunikaciju i svakodnevni život korisnika, ali i rasteretila njihove obitelji. Danas udruga zapošljava dva komunikacijska posrednika koji pružaju usluge za 28 korisnika, uz organizaciju radionica, edukacija i društvenih aktivnosti.
Kroz suradnju s drugim udrugama osoba oštećena sluha u Hrvatskoj, a pod okriljem Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, udruga je aktivno sudjelovala u borbi za ostvarenje važnih prava, uključujući osobnu invalidninu i inkluzivni dodatak. Time je smanjena socijalna ugroženost gluhih i nagluhih osoba koje se često suočavaju s otežanim zapošljavanjem i nerazumijevanjem okoline.
Veliku ulogu u razvoju imaju i partnerske organizacije s kojima udruga provodi projekte, čime osigurava stabilnost rada i mogućnost pružanja većeg broja usluga svojim članovima. Kroz suradnju s lokalnim udrugama osoba s invaliditetom aktivno sudjeluje u podizanju kvalitete života i razine inkluzije u zajednici.
Unatoč brojnim postignućima, izazovi i dalje postoje. Stigmatizacija i nedovoljna informiranost o komunikaciji s gluhim osobama i dalje su prisutni u društvu. Udruga stoga nastoji kroz svoje aktivnosti educirati građane i potaknuti bolje razumijevanje.
U budućnosti planira dodatno proširiti socijalne usluge, povećati dostupnost komunikacijskih posrednika te organizirati besplatan tečaj znakovnog jezika za građane u rujnu, uz podršku grada i županije. Nastavit će raditi na stvaranju uvjeta za ravnopravan i dostojanstven život osoba s oštećenjem sluha te jačanju njihove uključenosti u društvo.
Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba
In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.
Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.
Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.
No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.
I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.
Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
To je suština Kvake 22.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.
Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire
Poslušaj članak
Županijska udruga slijepih Split obilježila je prošlog utorka, 21. travnja 2026. godine, impresivnih 75 godina svog djelovanja svečanom donacijskom večerom održanom u Restoranu Kampus.
Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire.
Ova posebna večer nadmašila je okvir same obljetnice i pretvorila se u snažan izraz zajedništva, podrške i iskrene želje da se osobama s oštećenjem vida osiguraju kvalitetniji uvjeti života. Upravo takve vrijednosti udruga njeguje i promiče već punih 75 godina, kontinuirano radeći na većoj mobilnosti i aktivnijem sudjelovanju svojih članova u društvu.
Program večeri vodila je Edita Lucić Jelić, čiji su šarm, toplina i profesionalnost dodatno obogatili atmosferu događaja. Poseban doprinos večeri dali su članovi Udruge kuhara i slastičara Splitsko-dalmatinske županije, predvođeni predsjednikom Ivanom Romcem, uz Matu Brkovića, Josipa Vrdoljaka i Eriku Šarić, koji su svojim znanjem i trudom osigurali vrhunski gastronomski doživljaj. Uvod u večer upotpunio je barmen Jure Vojković pripremivši četiri vrste koktela dobrodošlice.
Glazbeni dio programa donio je posebnu emociju i nezaboravnu atmosferu zahvaljujući nastupima Grupe Dalmatino, Taxi benda, klape Peristil, DJ Mirca i saksofonistice Marije Vukšić. Njihova energija i ritam dodatno su povezali sve prisutne i stvorili ugođaj koji će mnogima ostati u dugom i lijepom sjećanju.
Značajnu podršku u organizaciji pružili su Restoran Kampus i Studentski centar Split ustupivši prostor za održavanje večeri, dok su konobari svojim nenametljivim i profesionalnim pristupom pridonijeli ugodnom i dostojanstvenom tijeku cijelog događaja.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri dogodio se pri samom završetku, kada su gosti uz desert pozvani staviti poveze na oči koji su ih čekali na stolovima. Taj simboličan čin omogućio im je da barem na trenutak iskuse kako i najjednostavnije radnje, poput jela, izgledaju bez vida. Upravo je to iskustvo mnoge potaknulo na dublje razumijevanje svakodnevnih izazova s kojima se slijepe osobe susreću.
Velik doprinos uspješnosti večeri dali su i brojni suradnici iza kulisa, uključujući majstora rasvjete Ivana Mužinića, tvrtku Light Up production, Slovaricu za dekorativna LED slova, Mirror 4 event za photo booth, foto studio Fotobobinjo obrt pod vodstvom Bogdana Klarića te Segora Garbera, koji je osmislio vizualni identitet večeri i dao joj prepoznatljiv pečat.
Na kraju, iskrena zahvalnost upućena je svima koji su svojim dolaskom, podrškom i donacijama pokazali koliko zajednica prepoznaje važnost rada Udruge i potrebe slijepih i slabovidnih osoba.
Obilježavanje 75 godina djelovanja proteklo je u znaku solidarnosti, humanosti i zajedničkog nastojanja da se gradi društvo jednakih mogućnosti. Pokrovitelj ove svečane priredbe bilo je Hrvatsko društvo skladatelja.
in MREŽAPrije 2 dana
Stolni tenisPrije 7 dana
Moderna vremenaPrije 3 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
EU kutakPrije 7 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Civilno društvoPrije 3 dana
Life&StylePrije 4 dana