Zbog nonšalancije i nezainteresiranosti državnih struktura, ponajprije Ministarstva socijalne politike, Udruga za autizam Zagreb (UAZ) bila je prisiljena povući potez očajnika.
Udruga je, naime, prestala pružati usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom, u dvije stambene jedinice, a razlog za tu odluku može se svesti na dvije riječi – financijska gabula.
UAZ je do jučer bio jedini izvaninstitucijski pružatelj ovakve usluge, složene i zahtjevne usluge jer je korisnicima potrebna najveća razina svakodnevne skrbi. To, uz sve ostalo, podrazumijeva angažman asistenata i njegovatelja koji nerijetko rade i smjene od dvanaest sati, i vikendima i praznicima.
Plaća im je mizerna, oko 800 eura mjesečno (1200 eura bruto). Nije to baš posao s kojim ćete se pohvaliti na upoznavanju s roditeljima buduće supruge. Te ljude, aistente i njegovatelje, najviše pokreće entuzijazam i empatija, a od toga se danas teško živi. Stoga i ne čudi da je broj takvih zaposlenika na tržištu rada u značajnom padu.
Da skratimo, UAZ se povlači iz organiziranog stanovanja jer su glavarine po korisniku, a koje isplaćuje Ministarstvo socijalne politike, više nego nedovoljne. One iznose oko 1680 eura po korisniku mjesečno, i neupućen netko rekao bi da je to više no pristojan iznos. No odbiju li se plaće asistenata i njegovatelja (1200 eura bruto), što ostaje za hranu, lijekove, režije i troškove prijevoza? Toliko malo da je UAZ bio prisiljen donijeti odluku, najtežu u svojoj povijesti, kojom prestaje pružati usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom.
Odluka je time tegobnija što ovu uslugu prestaju pružati nakon petnaest godina, uslugu u koju su uložili i trud i vlastito privatno vrijeme.
O svemu razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom UAZ-a, koji ne krije da je opustošen i emocionalno i energentski ovakvim razvojem situacije.
– Ukratko, štede na nama! – kategoričan je Ružić.
– Velika je razlika između državnih i izvaninstitucionalnih pružatelja ove usluge, a to smo mi, UAZ. Državni pružatelji su na proračunu, a mi moramo potpisati ugovor te ovisimo o volji ministra socijalne politike koji određuje iznos glavarine. Kad smo o tome izvijestili pravobranitelja za osobe s invaliditetom, on nam je, parafraziram, otprilike rekao kako je sustav u nama pronašao jeftinije rješenje. Osim financija, kod nas postoji još jedan, ne manje bitan problem. A to je da ne postoji razvijena intersektorska suradnja između zdravstva, socijale i obrazovanja. Teško je i opisati kakve nam to teškoće stvara u pružanju usluga za naše korisnike – veli Ružić.
O ovome slučaju In Portal će detaljnije izvijestiti nakon 19. studenog, kada UAZ organizira okrugli stol na ovu temu te poziva zainteresiranu javnost da im se pridruži u naporima da senzibiliziraju ‘državne strukture’ i svojim korisnicima s autizmom pruže život dostojan čovjeka.
