Connect with us

in MREŽA

SKANDALOZNO Učenici s teškoćama uskraćeno pravo na školovanje

Objavljeno

/

Foto: Pexels, ilustracija

 Ne tražimo privilegije. Tražimo samo ono što zakoni i konvencije jamče – pravo na obrazovanje, bez diskriminacije. Danas je to naše dijete, sutra to može biti bilo čije, poručuje obitelj

U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske odvija se slučaj koji pokazuje kako učenici s teškoćama mogu postati taoci samovolje jedne osobe. Identitet učenice i njezine obitelji za sada ostaje poznat samo redakciji jer njihova borba još traje.

Učenica, koja je u osnovnoj školi imala nastavu u kući na temelju liječničkih nalaza i mišljenja školske medicine, s istom je dokumentacijom upisala srednju školu. Umjesto da joj se nastavi prilagođeni oblik obrazovanja, ravnateljica škole pribavila je mišljenje jedne agencije i odlučila da učenica mora pohađati nastavu ‘na redoviti način’, unatoč medicinskim nalazima. Preseljenje u drugi grad, svakodnevna pratnja u školu i iz škole, dodatne instrukcije – sve je to postala svakodnevica jedne obitelji samo zato da njihova kći može završiti srednju školu.

– Tri godine gledala sam kako mi dijete pati. Umorna se vraćala iz škole, iscrpljena, jer je bila prisiljena pratiti nastavu koja joj zdravstveno nije odgovarala. I sve to unatoč liječničkim nalazima, koje nitko nije poštovao. Mi smo morali organizirati život ispočetka, preseliti se i podrediti sve tome da se ona nekako održi u sustavu. To nije život, to je borba za goli opstanak – govori majka učenice.

Nakon tri godine mučenja djeteta, ta ista ravnateljica i srednja škola sada žele ukinuti pravo nastavka školovanja učenici kojoj je to pravo odobrilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Umjesto da provedu odluku, žele joj – radi vlastite komocije – namjerno i svjesno uskratiti pravo na obrazovanje.

Roditelji su se žalili Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Ministarstvo se jasno izjasnilo: učenici se mora omogućiti upis u četverogodišnji program za upravnog referenta.

No, ravnateljica i škola to nisu provele, već sada aktivno traže načine kako da spriječe upis. Umjesto da postupak privede kraju, ravnateljica nastupa i kao prvostupanjsko tijelo (donosi odluke koje se osporavaju) i kao drugostupanjsko tijelo (sama šalje dopise i traži očitovanja u ime školskog odbora). Drugim riječima – ista osoba odlučuje i o žalbi na vlastitu odluku.

Ovdje nije riječ o šutnji administracije, nego o svjesnom odugovlačenju i blokiranju postupka, iako je Ministarstvo već dalo jasnu i obvezujuću uputu. Učenica i njezina obitelj ponovno su dovedeni u situaciju da čekaju, dok se škola bavi formalnim manevrima umjesto da poštuje zakon i nedvojbenu odluku Ministarstva.

Sve to događa se uoči početka nastavne godine. Umjesto da učenica mirno krene u školu i program koji joj je odobren, ravnateljica traži nove načine kako joj to onemogućiti – i tako stavlja osobnu volju iznad prava djeteta i odluke Ministarstva.

Nema ovdje nikakve pravne praznine. Ustav Republike Hrvatske u članku 66. jamči pravo svakoga na obrazovanje. Zakon o općem upravnom postupku nalaže da se žalbe moraju rješavati, a škola počinje 8. rujna 2025. Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Hrvatska ratificirala, obvezuje državu da djeci s invaliditetom omogući obrazovanje bez diskriminacije, uz sve potrebne prilagodbe.

Drugim riječima – sve je na strani djeteta. Samo jedna osoba i dalje stoji nasuprot sustavu.

Odvjetnica iz Zagreba, koja zastupa obitelj, ističe:

– Ovdje se ne radi samo o formalnim propustima, nego o diskriminaciji. Ministarstvo je dalo jasnu uputu da se djevojci mora omogućiti upis u četverogodišnji program. Škola to odbija provesti i traži načine da spriječi ono što je obveza. To je grubo kršenje zakona i prava djeteta – ističe odvjetnica.

Dok u drugim zemljama djeci s invaliditetom osiguravaju asistente, prilagođene ispite, pa čak i online nastavu,  kod nas učenici s teškoćama prečesto postaju žrtve birokracije i samovolje. Dok njihovi vršnjaci polako biraju fakultete, ova se djevojka još uvijek bori da uopće upiše razred koji joj pripada.

Majka ove učenice nadodaje: – Nisam tražila ništa više od onoga što zakonom i odlukom Ministarstva pripada mom djetetu. Samo jednaku priliku. Mi ne odustajemo, jer moje dijete vrijedi jednako kao i svako drugo – poručuje.

Ovo pitanje više nije samo jednog djeteta ni jedne obitelji. Ovo je pitanje koje mora postaviti cijela javnost: tko zapravo vodi škole – država ili ravnatelji? Ako Ministarstvo izda nalog, a škola ga može ignorirati bez posljedica, što to znači za pravnu državu?

Roditelji i odvjetnica pozivaju Ministarstvo da hitno reagira i osigura upis.

– Ne tražimo privilegije. Tražimo samo ono što zakoni i konvencije jamče – pravo na obrazovanje, bez diskriminacije. Danas je to naše dijete, sutra to može biti bilo čije – poručuje obitelj.

Ova priča test je – ne samo za jednu školu, nego i za cijeli sustav. Hoće li Hrvatska pokazati da poštuje prava osoba s invaliditetom ili će dopustiti da samovolja pojedinaca bude jača od zakona i konvencija?

Ako ostane šutnja – diskriminacija nije samo u jednoj školi. Diskriminacija postaje sustavna. A to se ne smije dogoditi.

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu