Osobe s invaliditetom
SJENA Roditelji njegovatelji žive i ispod egzistencijalnog minimuma
Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’, kaže Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena
Poslušaj članak
Neutemeljenim i tendencioznim označio je premijer Andrej Plenković burne reakcije nekih roditelja njegovatelja na odluku njegove Vlade o povećanju osnovice socijalnih naknada za pet, odnosno deset eura.
U dijelu javnosti, naime, postavljeno je jedno prilično nezgodno pitanje: je li Vlada uopće senzibilizirana za socijalna prava roditelja njegovatelja, očekivano nezadovoljnih tom odlukom?
Među lučonošama tog nezadovoljstva je i Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, iz koje kažu kako novo povećanje osnovice socijalnih naknada njihovu članstvu neće omogućiti život dostojan čovjeka.
Upravo je s ovom udrugom premijer Plenković ušao u javnu polemiku, etiketirajući je ‘zlonamjernom’ zbog izjave da je povećanje socijalnih naknada mizerno i ponižavajuće.
Što je zlonamjerno u izjavi o ‘ponižavajućem’ povećanju socijalnih naknada pitamo Suzanu Rešetar, predsjednicu Udruge Sjena. Uostalom, jesu li u Vladi svjesni kako izgleda prosječna svakodnevica nekog od članova Sjene?
– Zlonamjerno nije ništa. Zlonamjerno je pokušaj da se stvarnost proglasi napadom – kaže nam Suzana Rešetar.
– Naši članovi ne žive u tablicama, postocima ni političkim izjavama, nego u svakodnevici u kojoj se svaki dan iznova provjerava koliko sustav stvarno funkcionira.
– Prosječna svakodnevica obitelji djeteta s teškoćama u razvoju ili odrasle osobe s invaliditetom znači stalne terapije, putovanja, participacije, dugotrajne liste čekanja, neplaćene sate skrbi i potpuni izostanak zamjena. Znači iscrpljenost, neizvjesnost i trajni strah od toga što će se dogoditi ako se roditelj ili član obitelji razboli, iscrpi ili jednostavno više ne može.
– To znači roditelje ili članove obitelji koji nisu izabrali ostati kod kuće iz hira, nego su na to prisiljeni jer sustav nije osigurao asistente, dostupne terapije i podršku bez koje njihova djeca i njegovane osobe ne mogu biti uključena u vrtiće, škole i zajednicu. Ti ljudi ne ‘žive od naknada’ – oni su doslovce izgurani s tržišta rada.
– U tom kontekstu reći da novo povećanje osnovice ne omogućuje život dostojan čovjeka nije zlonamjerno. To je činjenično, koliko god se nekome političaru ta činjenica ne sviđa – kategorična je Rešetar.
Prvu damu Sjena usto pitamo i ima li istine u tvrdnji da nisu rijetki članovi njezine udruge koji žive ispod egzistencijalnog minimuma?
– Nažalost, ima! To je istina koju se sustavno pokušava ublažiti statistikom.
– Velik broj naših članova živi na samom rubu egzistencije ili ispod nje, unatoč svim ‘povećanjima’. Naknade koje primaju nisu plaća, nisu priznanje rada i ne pokrivaju stvarne troškove invaliditeta.
– Invaliditet sa sobom nosi dodatne, stalne i neizbježne troškove – terapije, pomagala, prijevoz, prilagodbe, privatne usluge pa čak i specijalističke preglede koje sustav ne osigurava ili osigurava prekasno. Povećanje osnovice od nekoliko eura ne mijenja činjenicu da se mnoge obitelji i dalje moraju odlučivati između terapije, režija i osnovnih životnih potreba.
– To nije socijalna sigurnost. To je puko preživljavanje – kaže Rešetar.
Pokazuje li ovaj sukob s premijerom Plenkovićem, nadalje pitamo, potpuno nerealnu percepciju stvarnosti u kojoj žive obitelji djece i odraslih osoba s invaliditetom? Premijer je ponosan postignućima socijalne države, dok udruga Sjena s druge strane ukazuje na šlamperaj i nesenzibiliziranost nadležnih institucija…
– Ovdje se ne radi o sukobu, nego o sudaru stvarnosti i političke slike stvarnosti – kaže Rešetar.
– Premijer govori iz perspektive sustava, njegovih postignuća i udobne fotelje. Mi govorimo iz perspektive ljudi koji u tom sustavu žive – i prečesto zapinju i propadaju u njegovim prazninama.
– Ako se netko ponosi postignućima socijalne države, onda mora biti spreman čuti i one koji jasno i argumentirano ukazuju gdje ta država ne ispunjava svoju svrhu. Udruga Sjena ne ukazuje na probleme zato da bi rušila sustav i zato što mi roditelji i obitelji nemamo pametnijeg posla, nego zato što svakodnevno svjedočimo njegovim posljedicama na konkretne živote.
– Ono na što upozoravamo nije izolirani propust, nego obrazac: kašnjenja, administrativni šlamperaj, prebacivanje odgovornosti i kronični nedostatak senzibiliteta institucija prema obiteljima koje već žive pod iznimnim pritiskom.
– Razlika u percepciji ne proizlazi iz ideologije, nego iz činjenice da mi gledamo stvarnost odozdo, iz svakodnevnog života ljudi koji ovise o tim odlukama – zaključuje Rešetar.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom poručuje kako je nužno osigurati sustav koji će poštovati prava, dostojanstvo i sigurnost osoba s mentalnim teškoćama, ali i pružiti zdravstvenim djelatnicima uvjete za kvalitetan i siguran rad. Slučaj Jankomir, ističe, mora dovesti do konkretnih promjena kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja
Poslušaj članak
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom oglasio se priopćenjem povodom smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, zatraživši detaljno ispitivanje svih okolnosti događaja i odgovornosti nadležnih osoba. Istodobno upozorava na potrebu ozbiljnih promjena u sustavu zaštite mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.
U priopćenju su izrazili sućut obitelji i prijateljima preminulog te istaknuli kako je, uz utvrđivanje neposrednih okolnosti smrti, potrebno ispitati i postupanje svih razina sustava. Posebno treba utvrditi tko je donio odluku o primjeni mjere prisile, na koji je način ona provedena, kakav je nadzor osiguran nad pacijentom te jesu li liječnici i uprava postupali u skladu s propisima i pravilima struke.
Pravobranitelj naglašava kako se mjere prisile smiju koristiti samo u iznimnim situacijama, kada postoji neposredna i ozbiljna opasnost za život ili zdravlje osobe ili drugih ljudi. Takve mjere moraju trajati što kraće, uz stalni nadzor, i nikako se ne smiju koristiti kao kazna ili zamjena za odgovarajuću zdravstvenu skrb.
U priopćenju se podsjeća i na ranija upozorenja nakon obilazaka psihijatrijskih ustanova, tijekom kojih su uočeni propusti u primjeni mjera prisile. Među njima su nedovoljno obrazložene odluke, trajanje mjera i nakon prestanka razloga za njihovu primjenu te neuredno vođenje evidencije o praćenju pacijenata. Zabilježeni su i slučajevi primjene mjera prisile prema pacijentima koji su se dobrovoljno liječili.
Pravobranitelj upozorava i na probleme na koje ukazuju zdravstveni djelatnici, poput nedostatka osoblja, izloženosti nasilju i nedovoljne edukacije za postupanje u kriznim situacijama. Iako ti problemi ne mogu opravdati neprimjereno postupanje prema pacijentima, potrebno ih je ozbiljno shvatiti jer bez dovoljno osposobljenih zaposlenika i jasnih pravila nije moguće osigurati sigurnost ni pacijenata ni osoblja.
Zbog toga se traži redovita i praktična edukacija zaposlenika o smirivanju kriznih situacija razgovorom i drugim metodama koje mogu spriječiti primjenu prisile. Psihijatrijske ustanove trebale bi imati dovoljno stručnih djelatnika u svim smjenama, jasne protokole za krizne situacije i urednu evidenciju svakog postupanja.
Pravobranitelj očekuje da nadležna tijela provedu brzu i neovisnu provjeru svih okolnosti slučaja, a od Ministarstva zdravstva zatražen je izvanredni nadzor Klinike za psihijatriju Sveti Ivan i objava njegovih rezultata, uz poštovanje zaštite osobnih podataka i interesa postupka.
U priopćenju se posebno ističe kako ovaj slučaj treba biti poticaj za ubrzanje reforme sustava zaštite mentalnog zdravlja. Potrebno je razvijati dostupniju psihološku i psihosocijalnu pomoć, krizne intervencije, mobilne timove i druge oblike podrške u zajednici kako bi osobe s mentalnim teškoćama pomoć mogle dobiti pravodobno, bez nepotrebnog upućivanja na bolničko liječenje.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom poručuje kako je nužno osigurati sustav koji će poštovati prava, dostojanstvo i sigurnost osoba s mentalnim poteškoćama, ali i pružiti zdravstvenim djelatnicima uvjete za kvalitetan i siguran rad. Slučaj Jankomir, ističe, mora dovesti do konkretnih promjena kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja.
U okviru EU projekta SUPPORT predviđeno je zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, uz stručnu podršku kandidatima i poslodavcima tijekom cijelog procesa
Poslušaj članak
ACT Grupa poziva dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom koje žele raditi te poslodavce spremne ponuditi im priliku za zapošljavanje da se uključe u EU projekt SUPPORT. Projekt je usmjeren na osobe kojima je na radnom mjestu potrebna dodatna podrška i koje se dulje vrijeme teže uključuju na tržište rada.
Kao hrvatski partner na projektu, ACT Grupa povezuje kandidate i poslodavce, uz stručnu pratnju tijekom cijelog procesa zapošljavanja. Cilj je omogućiti zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.
Podrška zaposlenicima i poslodavcima
Poziv je namijenjen osobama s invaliditetom koje su motivirane za zapošljavanje i kojima bi podrška pri uključivanju na radno mjesto olakšala ulazak u svijet rada.
Istodobno se traže tvrtke i drugi poslodavci otvoreni za zapošljavanje uz podršku. Prema informacijama ACT Grupe, poslodavcima se kroz projekt nudi sufinanciranje plaće, uz mogućnost kombiniranja s mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stručna pratnja pritom je usmjerena na uspješno zapošljavanje i za zaposlenika i za poslodavca.
U povezivanje se mogu uključiti i udruge, savezi te stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom, prosljeđivanjem informacija zainteresiranim kandidatima i potencijalnim poslodavcima.
Kako se uključiti
Zainteresirane osobe s invaliditetom, poslodavci i organizacije mogu se javiti na podrska@act-grupa.hr. Tim ACT Grupe dostupan je za dodatna pitanja te pojašnjenja o načinu uključivanja i konkretnim oblicima podrške u zapošljavanju.
U organizaciji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 3. studenoga u Zagrebu održana je panel-rasprava s ciljem unapređenja statusa roditelja njegovatelja
Poslušaj članak
Na panelu su roditelji njegovatelji zatražili da se hitno riješi problem njihova prava na bolovanje i godišnji odmor te da se osigura adekvatna skrb djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom u slučaju bolesti i smrti roditelja.
Predsjednica udruge Malo čudo Marica Mikulić podsjetila je da je status roditelja njegovatelja u Hrvatskoj prepoznat prije 20 godina kao zakonsko pravo. Ocijenila je da su u 20 godina postignuti pomaci vezani uz povećanje naknada i proširenje usluga. Međutim, od 2011. roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje, ali je ono u praksi do danas neostvarivo.
– Zadnji Zakon o socijalnoj skrbi donesen je 2022. godine, a u četiri godine mijenjan je pet puta, ali nijednom izmjenom Zakona nije riješeno krucijalno pitanje, a to je pravo na bolovanje – upozorila je Mikulić. Naglasila je kako roditelji njegovatelji ne trebaju rasprave o već objašnjenim problemima, nego im trebaju konkretne odluke i njihova provedba.
– Ponovno postavljam konkretno pitanje: kada i u kojem roku će biti provedene promjene koje se odnose na stvarne mogućnosti korištenja naših prava, prije svega prava na bolovanje? Ne tražimo još jedno obećanje, nego konkretan odgovor, datum i odgovornost, jer nakon svih ovih godina nije pitanje koliko smo mi roditelji progovorili, pitanje je koliko nas se čulo, a nije se djelovalo – poručila je Mikulić.
Predsjednica udruge „Poseban prijatelj“ i koordinatorica Građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ Dženita Lazarević istaknula je kako roditeljima njegovateljima može značajno pomoći širenje mreže centara za pružanje usluga u zajednici.
– U ovim centrima zaposleni su njegovatelji koji bi u kući pružali pomoć u skrbi o djetetu dok je roditelj na bolovanju, a kada je roditelj na godišnjem odmoru, ako želi, može smjestiti dijete u ove centre – pojasnila je Lazarević.
Spomenula je da je projekt „Odmor od skrbi“ postigao odlične rezultate. Kroz projekt su roditelji dobili potrebnu psihosocijalnu podršku i pomoć njegovatelja u skrbi o djeci kako bi kvalitetno proveli svoje slobodno vrijeme. Lazarević je ukazala na nužnost donošenja Pravilnika o roditeljima njegovateljima jer je to jedini način da se riješe dugogodišnji krucijalni problemi.
Predsjednica udruge Vukovarski leptirići Viktorija Matin istaknula je da su roditelji njegovatelji iscrpljeni i socijalno izolirani te da je čak 70 posto njih samohrano. Upozorila je da nema dovoljno ustanova u koje bi se djeca smjestila, a u tim ustanovama nema ni dovoljno djelatnika.
– Kroz projekt „Odmor od skrbi“ u našoj udruzi djecu smo uključili u korištenje usluga, a ideja je da uredimo drugi dio zgrade, gdje bismo smjestili djecu kada se dogodi krizna situacija u obitelji – pojasnila je Matin.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je da je ovo prvi panel s roditeljima njegovateljima i da resorno ministarstvo želi zajedno s njima naći rješenja koja će biti konkretna, provediva i održiva u smislu poboljšanja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Najavio je da će se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi prilagoditi korisnicima i biti rezultat dogovora s udrugama.
Tko su Purger i Purgerica?
Hipoterapiju treba integrirati u sustav socijalne skrbi
Stigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
Vujčić i Vuljanić državni prvaci u šahu za gluhe
-
Life&StylePrije 2 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
Civilno društvoPrije 1 danPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
in MREŽAPrije 3 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
KulturaPrije 6 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 2 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 6 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 6 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke
-
Moderna vremenaPrije 2 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine