Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir ponovno je organizirao ZnakoFest, tradicionalno događanje koje se bavi temom hrvatskog znakovnog jezika, ovaj put pod egidom ‘Kakve komunikacijske posrednike trebamo’.
Ovaj ZnakoFest, 22. po redu, Dodir je upriličio povodom Međunarodnog dana znakovnih jezika, okupivši zanimljive paneliste koji su progovorili o brojnim izazovima s kojima se danas susreću gluhoslijepe osobe i komunikacijski posrednici.
Misija Dodira od samog osnutka, a postoji već tri desetljeća, bila je promicanje hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije gluhoslijepih osoba, ali, ne manje bitno, i borba za komunikacijske posrednike koji su njihovu članstvu ‘dodir s čujućim svijetom’.
U zaključcima donesenim nakon panel rasprava, u Dodiru su naglasili kako komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe, za razliku od komunikacijskog posrednika za gluhe, uistinu ima više odgovornosti, nije u istoj poziciji i mora se prilagođavati svakom pojedinom korisniku.
– Također, gluhoslijepe osobe zbog svog dvostrukog senzoričkog oštećenja, posebice ukoliko spadaju u kategoriju praktične gluhosljepoće ili kombinaciju gluhoće i slabovidnosti, imaju jako malo ‘kontrole’ nad radom njihovog komunikacijskog posrednika – povjerenje je u tom odnosu ključno – navode iz Dodira.
A što o svemu kažu komunikacijski posrednici? Zbog dvostrukog senzornog oštećenja, prevoditelji znakovnog jezika korisnicima nisu tek podrška u komunikaciji, nego i u svakodnevnim aktivnostima. Zbog toga je to prilično zahtjevan posao, pa u Dodiru ne pronalaze baš pretjerano često ljude motivirane za rad s gluhoslijepim osobama.
– Činjenica je da gluhe i gluhoslijepe osobe previše ne procjenjuju komunikacijske posrednike, a razlog tome je što su često zadovoljni samim time da imaju ‘nekoga uz sebe’ i da mogu barem djelomično razumjeti o čemu se priča, sudjelovati u konverzaciji ili obaviti nešto – navode iz Dodira.
– Upravo zbog toga, vrlo često je najveća odgovornost upravo na nama, no željeli bismo postaviti otvoreno pitanje – zapitaju li se ponekad sami komunikacijski posrednici koliko znaju znakovni jezik, znaju li posredovati između dva jezika, jesu li uistinu dobri u onome što rade? Svakim danom ih ima sve više, ali procjenjuju li znanje jedni drugih, pomažu li jedni drugima i educiraju li se kako bi bili još bolji i uspješniji u svom radu, to je upitno – zaključuje se na kraju ovogodišnjeg ZnakoFesta.
