Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti

Poslušaj članak

Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.

– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.

Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.

– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.

Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.

– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.

Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.

Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.

– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.

Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.

– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.

Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.

– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.

Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.

– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.

Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.

– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.

Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.

Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.

Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.

Božica Tunjić

Sutra, 21. ožujka, Hrvatska obilježava Nacionalni dan invalida rada, posvećen osobama koje su pretrpjele ozljede na radu ili su oboljele od profesionalnih bolesti

Poslušaj članak

Odluku o njegovom obilježavanju donio je Hrvatski sabor 2009. godine s ciljem ukazivanja na probleme s kojima se invalidi rada suočavaju te kako bi se potaknula društvena svijest o nužnosti njihove veće zaštite i uključivanja u zajednicu.

Povijest Nacionalnog dana invalida rada

Ovaj dan vuče korijene iz događaja iz 1956. godine, kada se u Belgiji dogodila velika rudarska nesreća u kojoj je smrtno stradalo 262 radnika. U znak sjećanja na njih, 21. ožujka prvobitno je proglašen Međunarodnim danom osoba s invaliditetom. Međutim, nakon što je Generalna skupština UN-a 1992. godine usvojila Rezoluciju 47/3, Međunarodni dan osoba s invaliditetom premješten je na 3. prosinca, dok je u Hrvatskoj 21. ožujka ostao kao Nacionalni dan invalida rada.

Hrvatski savez udruga invalida rada bio je inicijator obilježavanja ovog dana u Hrvatskoj, a službeno je proglašen 2007. godine na svečanoj sjednici Skupštine povodom 40. godišnjice rada Saveza, uz podršku tadašnjih vodećih političkih dužnosnika.

Problemi invalida rada u Hrvatskoj

Prema podacima, u Hrvatskoj živi 89.219 invalida rada, čija svakodnevica uključuje brojne izazove.

Nedostatak prilagođenih radnih mjesta – Iako su mnogi invalidi rada sposobni za određene poslove, teško pronalaze zaposlenje zbog neprilagođenih radnih uvjeta i predrasuda poslodavaca.

Nedovoljna financijska podrška – Mirovine i naknade često nisu dovoljne za dostojanstven život, a troškovi liječenja i rehabilitacije dodatno opterećuju njihove financije.

Težak pristup zdravstvenim uslugama – Dugotrajni administrativni postupci i nedostatak specijalizirane medicinske skrbi otežavaju njihov oporavak i reintegraciju u društvo.

Društvena marginalizacija – Invalidi rada često su izloženi socijalnoj izolaciji i nerazumijevanju zajednice.

Kako poboljšati njihov položaj?

Kako navode u priopćenju Hrvatskog saveza udruga invalida rada, rješenje ovih problema zahtijeva suradnju institucija, poslodavaca i društva u cjelini. Predlažu i neke ključne mjere koje bi mogle unaprijediti položaj invalida rada.

Poticanje zapošljavanja kroz financijske olakšice za poslodavce, prilagodbu radnih mjesta i programe prekvalifikacije.

Poboljšanje sustava socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući bržu medicinsku skrb i osiguranje adekvatnih naknada.

Unapređenje zakonske zaštite s ciljem boljeg provođenja sigurnosnih mjera na radu i prevencije novih slučajeva invaliditeta.

Podizanje svijesti javnosti putem edukacija, kampanja i medijskih aktivnosti kako bi se invalidima rada omogućila ravnopravna integracija u društvo.

Simbolika i važnost ovog dana

Za zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada odabrana je ruža – simbol koji podsjeća na važnost zaštitnih sredstava na radu. Kao što je za branje ruže potrebno zaštititi ruke, tako i u radnim uvjetima zaštita može spriječiti ozljede i invaliditet.

Udruge invalida rada diljem Hrvatske koriste ovaj dan kako bi ukazale na nužnost provođenja propisanih sigurnosnih mjera i kako bi se spriječilo stvaranje novih invalida rada.

Poziv na akciju

Povodom Nacionalnog dana invalida rada, predsjednik Saveza udruga invalida rada Hrvatske, Ante Štulić, pozvao je nadležne institucije, poslodavce i građane na zajedničko djelovanje u cilju stvaranja inkluzivnijeg i pravednijeg društva za invalide rada.

Njihova prava i dostojanstvo ne smiju biti zanemareni – umjesto toga, potrebne su konkretne mjere koje će omogućiti bolju kvalitetu života i veću socijalnu uključenost za sve invalide rada u Hrvatskoj.

Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju

Poslušaj članak

Društvo osoba s invaliditetom Rovinj provodi projekt ‘Veliki i mali znalci’, inicijativu koja povezuje i potiče suradnju između srednjoškolaca i osnovnoškolaca.

Projekt je nastao iz osobnog iskustva roditelja koji su prepoznali izazove s kojima se djeca i roditelji susreću tijekom školovanja. Koordinatorica projekta, Tamara Korenić, uočila je potrebu za sustavnom podrškom u učenju koja može značajno olakšati obrazovni proces i smanjiti stres u obitelji.

Prvi korak bio je istraživanje putem razgovora s roditeljima, učiteljima i stručnjacima kako bi se bolje razumjeli izazovi s kojima se suočavaju učenici. Projektni tim imao je sreću jer je angažirana stručna suradnica, psihologinja s iskustvom rada u školi, koja je razumjela projekt još u njegovoj ranoj fazi.

Nakon toga, osmišljen je koncept koji povezuje osnovnoškolce, srednjoškolce i stručne suradnike kroz sustav mentorstva i podrške. Poseban naglasak stavljen je na volontersku ulogu srednjoškolaca, koji uz stručnu pomoć pomažu mlađim učenicima. Dodatno, učenica šestog razreda Osnovne škole Vladimira Nazora nacrtala je logo projekta, koji će grafičari dalje razvijati i prilagođavati vizualnom identitetu.

Sljedeći korak bila je prijava na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, gdje je osigurano financiranje uz podršku Grada, koji je projektu dao preporuku i logistiku. Unatoč izazovima, projekt uspješno napreduje, a u udruzi se nadaju da će dugoročno koristiti mnogim učenicima.

– Projekt se trenutno nalazi u ključnoj fazi – održavaju se sastanci s roditeljima kako bi ih se upoznalo s projektom i uskladila očekivanja. Ova faza ključna je jer omogućava prilagodbu podrške svakom djetetu. Paralelno se provodi edukacija volontera, kako bi mogli kvalitetno sudjelovati u radu.

Nakon ove faze slijede konkretne aktivnosti – radionice, mentorstvo i učenje uz podršku volontera i stručnjaka. Osim toga, psihologinja u sklopu projekta izrađuje brošuru koja će se temeljiti na stvarnim iskustvima rada s djecom i volonterima. Brošura će sadržavati ključne informacije o planiranju, motivaciji i organizaciji učenja.

Učenici grafičke škole rade na vizualnom identitetu projekta, razvijaju logo i oblikuju slikovni dio brošure temeljem crteža učenice OŠ Vladimira Nazora. Očekuje se da će konačni materijali biti korisni ne samo uključenim učenicima, nego i široj zajednici.

Suradnja sa školama ključni je dio projekta. Osnovna škola Jurja Dobrile pomogla je u odabiru učenika kojima će se pružiti podrška i povezala projekt s njihovim roditeljima. Srednje škole su se također aktivno uključile – Srednja škola Zvane Črnje omogućila je uključivanje gimnazijalaca kao mentora, dok su učenici Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju radili na vizualnom identitetu projekta, uključujući brošuru i promotivne materijale.

Trenutno je u projekt uključeno šest volonterki, uglavnom zainteresiranih za društveno-humanistička zanimanja poput nastavnika, logopeda, psihologa, rehabilitatora i odgajatelja. Ovo iskustvo pruža im priliku za izravan kontakt s djecom s poteškoćama u učenju i razvoj vještina podučavanja.

Prvi susret s volonterima već je održan, a novi edukativni sastanci planirani su u nadolazećem razdoblju. Tijekom provedbe projekta, volonteri će imati kontinuiranu stručnu podršku i mentorstvo, osiguravajući kvalitetu rada i usmjeravanje prema potrebama učenika – pojasnila nam je koordinatorica projekta Tamara Korenić.

– Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju. Želja je da učenici steknu alate korisne tijekom cijelog školovanja, ali i kasnije u životu.

Projekt također potiče volonterstvo među srednjoškolcima, pružajući im priliku da steknu iskustvo u radu s mlađima, razviju empatiju i odgovornost te bolje razumiju proces učenja. Očekuje se da će mnogi od njih kasnije nastaviti volontirati ili se profesionalno usmjeriti prema radu s djecom i obrazovanju – kazala je Tamara Korenić za In Portal.

Jedan od ključnih elemenata održivosti projekta je brošura, koja će ostati vrijedan resurs za buduće generacije učenika, roditelja i učitelja. Osim toga, planiraju se nove prijave na natječaje za financiranje, kako bi se osigurao daljnji razvoj i širenje projekta. Dugoročno se računa na podršku lokalne zajednice, škola i drugih organizacija koje prepoznaju važnost ovakvih inicijativa.