Dovoljan unos kalcija ublažava alergijsku reakciju na način da smanjuje propusnost kapilara, zbog čega je poznat po tome da se koristi u terapiji za alergije svih vrsta

Proljeće je pred vratima, a počinje i sezona alergija koje mnogim ljudima zadaju velike zdravstvene probleme.

Alergijska reakcija nastaje kao odgovor našeg imunološkog sustava na čestice koje naš organizam prepoznaje kao prijetnju.

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su suhi nadražajni kašalj, kihanje, svrbež sluznice, a to zna biti jako iscrpljujće za ljude koji pate od određene alergije. Najučestaliji alergeni kod ljudi u našem podneblju su pelud ambrozije, breze i lijeske.

Osim na određene biljke, čovjek može biti alergičan i na neke lijekove ili hranu.

Što se tiče trajnog alergijskog rinitisa (prašina, grinje, plijesni) on se, kada je tek u začetku, može liječiti hipersenzibilizacijom, točnije što češćim doticajem imunološkog sustava i alergena na kojeg je čovjek razvio alergiju.

Sezonski alergijski rinitis muči većinu ljudi, a najbolji lijek protiv istog je izbjegavanje doticaja s alergenima, što je u proljeće gotovo nemoguća misija.

Kad je se već ne može izbjeći, evo par savjeta kako spriječiti ili bar smanjiti alergijsku reakciju.

Prije svega, kako bi znao na što je alergičan, čovjek bi se trebao testirati te nakon toga izbjegavati alergene na koje se dokaže da je alergičan. Nadalje, postoje određeni lijekovi kao što su antihistaminici, kortikosteroidni sprejevi za nos. Rješenje je i uzimanje dekongestivih lijekova ili, u najgorem slučaju, primanje imunoterapije.

Najbolji lijekovi protiv alergije su naravno prirodni lijekovi kao što su čaj od koprive koji je bogat je vitaminom C. Njegova konzumacija može pomoći u smanjenju upale te olakšati simptome uzrokovane alergijskim rinitisom, poput svrbeža i kihanja.

Dovoljan unos kalcija ublažava alergijsku reakciju na način da smanjuje propusnost kapilara, zbog čega je poznat po tome da se koristi u terapiji za alergije svih vrsta. Dodaci prehrani koji sadrže kalcij najbolji su izbor za olakšavanje simptoma alergijskog rinitisa.

Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta

Postporođajna depresija (PPD) je ozbiljan poremećaj raspoloženja koji može pogoditi žene nakon poroda. Karakteriziraju je osjećaji tuge, tjeskobe i iscrpljenosti, što može značajno utjecati na sposobnost majke da se brine za sebe i svoje dijete.

Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta.

Važno je napomenuti da se PPD može razviti bilo kada tijekom prve godine nakon poroda, a ne samo neposredno nakon njega.

Postporođajna depresija je rezultat kombinacije fizičkih, emocionalnih i socijalnih čimbenika. Nagli pad razine hormona nakon poroda može pridonijeti promjenama raspoloženja. Dodatni čimbenici rizika uključuju povijest depresije ili drugih mentalnih poremećaja, stresne životne događaje, nedostatak podrške obitelji i prijatelja, komplikacije tijekom poroda ili zdravstveni problemi kod djeteta.

Liječenje PPD-a može uključivati psihoterapiju, medikamentoznu terapiju ili kombinaciju oba pristupa. Psihoterapija, poput kognitivno-bihevioralne terapije, može pomoći majkama da prepoznaju i promijene negativne obrasce razmišljanja. U težim slučajevima, antidepresivi mogu biti preporučeni, uzimajući u obzir sigurnost tijekom dojenja.

Podrška obitelji ključna je u procesu oporavka žene s postporođajnom depresijom (PPD). Evo nekoliko načina na koje obitelj može pomoći.

Slušajte je bez osuđivanja i minimiziranja njezinih osjećaja. PPD nije znak slabosti, već ozbiljno stanje. Ohrabrite je da izrazi svoje osjećaje i strahove. Budite strpljivi – oporavak može trajati neko vrijeme.

Preuzmite dio kućanskih poslova poput kuhanja, čišćenja ili pranja rublja kako bi imala više vremena za odmor.

Pomažite u brizi o djetetu – mijenjajte pelene, hranite bebu (ako je moguće), nosite je ili uspavljujte.

Pobrinite se da dobije dovoljno sna – dogovorite se oko rasporeda spavanja i čuvanja bebe.

Potaknite je da uzme vrijeme za sebe, čak i ako je to samo kratka šetnja ili tuširanje u miru.

Educirajte se o postporođajnoj depresiji kako biste bolje razumjeli kroz što prolazi.

Pratite znakove pogoršanja depresije i potaknite je na traženje stručne pomoći ako je potrebno.

Ako pokazuje ozbiljne simptome (poput misli o samoozljeđivanju), pomozite joj da potraži liječničku pomoć.

Pratite je na terapijske sesije ako se osjeća nesigurno ili joj treba podrška.

PPD može izazvati osjećaj izolacije, pa je važno poticati je da provodi vrijeme s prijateljima i obitelji.

Ovisno o njezinim željama, pomozite joj pronaći grupe podrške ili online zajednice za majke koje prolaze kroz slično iskustvo.

Nemojte pritiskati da ‘bude sretna’ ili ‘uživa u majčinstvu’ – ovo može stvoriti dodatni pritisak.

Svakodnevno je podsjećajte da nije sama i da će se stanje poboljšati.

Iako se PPD najčešće povezuje s majkama, istraživanja su pokazala da i očevi mogu doživjeti postporođajnu depresiju. Ovo stanje kod očeva često je povezano s promjenama u životnom stilu, povećanom odgovornošću i nedostatkom sna. Prepoznavanje i liječenje PPD-a kod oba roditelja ključno je za dobrobit cijele obitelji.

Žene koje pate od izraženijih simptoma menopauze imaju veću vjerojatnost da će imati problema s pamćenjem i razmišljanjem kako stare, pokazalo je istraživanje

Stručnjaci su otkrili da su žene koje su se prisjetile da su im simptomi menopauze predstavljali veći teret vjerojatnije prijavile probleme s pamćenjem, govorom i područjima kao što su planiranje, organizacija i samokontrola.

Nalazi sugeriraju da bi faza menopauze mogla biti važna za procjenu rizika od demencije, rekli su znanstvenici, iako je potrebno više rada u tom području.

Kanadski su znanstvenici proučavali podatke 896 žena u postmenopauzi čija je prosječna dob bila oko 64 godine.

Njihovi simptomi menopauze počeli su u prosjeku oko 49. godine.

Žene su prijavile simptome menopauze kao što su valovi vrućine, ‘brain fog’ (moždana magla) i promjene raspoloženja.

Dobile su popis od 11 simptoma, ocjenjujući ih između nula i 10 na temelju toga koliko često su ih doživljavale.

Navale vrućine bili su najčešći simptomi, prijavilo ih je 88 posto skupine, a zatim noćno znojenje.

Studija je pokazala da su žene koje su se prisjetile više simptoma prijavile više problema s razmišljanjem, učenjem i pamćenjem.

Također su imale blaže simptome poremećaja u ponašanju, poput promjena u osobnosti, smanjene motivacije ili problema s kontrolom nagona.

Istraživači su rekli da rezultati, objavljeni u časopisu Plos One, ‘sugeriraju da opterećenje simptomima menopauze može predvidjeti podložnost demenciji’.

– Veće opterećenje simptomima menopauze može biti povezano s većim kognitivnim i bihevioralnim padom u kasnijoj životnoj dobi, što su oba pokazatelja rizika za demenciju – dodali su.

Istaknuli su da hormonska terapija temeljena na estrogenu može pridonijeti ublažavanju kliničkih simptoma, posebice simptoma u ponašanju.

Podaci koje su koristili istraživači preuzeti su iz studije Kanadske platforme za internetsko istraživanje zdravlja, kvalitete života, kognicije, ponašanja, funkcioniranja i skrbi tijekom starenja (CAN-PROTECT), koja je dio studije PROTECT koju provode Sveučilište u Exeteru i Nacionalna zdravstvena služba (NHS).

Profesorica Anne Corbett sa Sveučilišta u Exeteru i voditeljica studije PROTECT rekla je da su ‘promjene u kognitivnoj funkciji dio normalnog procesa starenja i često nisu razlog za zabrinutost’.

– Međutim, znamo da Alzheimerova bolest počinje mnogo prije dijagnoze i da je prepoznavanje najranijih čimbenika koji utječu na njezino napredovanje ključno za pomoć ljudima da dobiju pristup najboljem liječenju i podršci.

Ova studija sugerira da bi faza menopauze mogla biti važno razdoblje za procjenu rizika od demencije. Međutim, važno je napomenuti da rizik od demencije uključuje mnogo različitih čimbenika.

– Teško je u ovoj fazi znati koliki učinak simptomi menopauze doista imaju i potrebno je više istraživanja prije nego što možemo sa sigurnošću reći treba li ozbiljnost menopauze smatrati glavnim čimbenikom rizika. Ono što znamo je da je najbolji način da smanjimo rizik od demencije da ostanemo fizički aktivni, održavamo zdravu tjelesnu težinu i upravljamo drugim medicinskim stanjima – rekla je Corbett.

– Iako su pronašli povezanost, nema dokaza da su simptomi menopauze doveli do kognitivnih promjena i moglo bi postojati mnogo mogućih razloga zašto osobe s izraženijim simptomima menopauze mogu doživjeti više kognitivnih promjena, poput depresije ili fizičkih zdravstvenih problema – izjavila je Aimee Spector, profesorica kliničke psihologije starenja na UCL-u.

– Ne mislim da nam studija može reći bilo što o simptomima menopauze i riziku od demencije, jer subjektivne kognitivne tegobe ne impliciraju da osoba ima ili će dobiti demenciju.

Sheona Scales, direktorica istraživanja u Alzheimer’s Research UK, rekla je da ova studija ‘pridonosi našem razumijevanju kako menopauza može biti povezana sa zdravljem mozga žena u kasnijoj životnoj dobi’, iako ‘ne pokazuje da postoji veća vjerojatnost da će te žene razviti demenciju’.

– Demenciju uzrokuju bolesti u mozgu i dok bi menopauza mogla igrati ulogu u zdravlju našeg mozga, potrebno nam je više istraživanja kako bismo razumjeli utječe li to i kako na rizik od demencije – dodala je.

Neki simptomi menopauze, poput moždane magle ili zaboravnosti, slični su ranim simptomima demencije.

Dugoročne studije bit će ključne za utvrđivanje imaju li promjene povezane s menopauzom trajne implikacije i mogu li intervencije poput hormonske nadomjesne terapije igrati zaštitnu ulogu.