Connect with us

Komentar

Raditi da bismo živjeli ili živjeti da bismo (samo) radili ?!

Objavljeno

/

Prošli puta obećali smo nešto napisati o ‘iskustvima s raznih strana svijeta, i onim dobrim, i onim lošima’.

Postoje dva modela četverodnevnog radnog tjedna. Skraćeni radni tjedan u kojem zaposlenici rade 8 sati dnevno 4 dana, a slobodna su im 3 dana (petak, subota i nedjelja) i komprimirani radni tjedan u kojem zaposlenici rade 10 sati dnevno 4 dana, a slobodna su im 3 dana (petak, subota i nedjelja). 

Prednosti skraćenog radnog tjedna: bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života, manje stresa, veća produktivnost i viši stupanj kreativnosti, manji gubitak vremena na  putovanje na posao i s posla i financijska ušteda, privlačenje i zadržavanje kvalitetnog kadra.

Nedostaci skraćenog radnog tjedna: potencijalna mogućnost smanjenja plaća te dodataka na plaće, poteškoće u planiranju i izradi rasporeda radnog vremena, lošija i manje ažurna komunikacija s klijentima koji žele brze odgovore. 

Prednosti komprimiranog radnog tjedna: dodatni slobodni dan, bolja ravnoteža privatnog i poslovnog vremena, zaposlenik zadržava punu plaću i beneficije, manji gubitak vremena na  putovanje na posao i s posla i financijska ušteda.

 Nedostaci komprimiranog radnog tjedna: znatno niža produktivnost na kraju radnog dana, veća iscrpljenost zaposlenika, određena radna mjesta nisu prikladna za ovakav model rada, nedostatak osoblja u određenom periodu. 

Vele da je Novi Zeland među prvima posegnuo za eksperimentalnim uvođenjem četverodnevnog skraćenog radnog tjedna s pozitivnim rezultatima: unapređenje poslovanja, bolji rezultati rada i povećano zadovoljstvo radnika.

Belgija je u sklopu svoje ekonomske reforme tržišta rada, predložila komprimirani radni tjedan, uz napomenu da taj model ne bi bio obvezatan i uz očekivanje da će ova mjera belgijsku ekonomiju učiniti produktivnijom i dinamičnijom.

Island je testirao model skraćenog radnog tjedna prvo u javnom sektoru, skraćujući broj radnih sati s 40 na 35 ili 36 sati, bez smanjivanja plaća. Produktivnost je ostala ista ili se povećala, izvršene usluge nisu gubile niti na kvaliteti niti na količini, a zadovoljstvo radnika znatno je poraslo. Od 2019. islandski su sindikati uspjeli postići trajno smanjenje radnih sati za nekoliko desetaka tisuća svojih članova tako da je čak 86% radne populacije na Islandu iskoristilo mogućnost skraćenog radnog tjedna.

U Hrvatskoj je ovaj model poslovanja prva uvela konzultantska tvrtka za poslovno savjetovanje imena ‘Logička matrica’, započevši 2018. šestomjesečni pilot-projekt pod motom ‘plaća je bitna, ali slobodno vrijeme je neprocjenjivo’. U početku je samo jedan zaposlenik, rotacijom po abecednom redu, odrađivao 4 dana u tjednu, a kako su rezultati bili jako dobri, cijeli se posao potom organizirao po tom modelu. U tvrtki ‘LQ’ uvođenje skraćenog radnog tjedna povećalo je produktivnost za 40% uz veliki porast zadovoljstva zaposlenika.

Ali kao što to u životu obično biva, ništa crno-bijelo nije, niti se samo pravocrtnom putanjom kreće. Stoga se niti jednu odluku, pa tako i ovu, ad hoc i naprečac ne smije donijeti. Jedan od prvih savjeta, koji dolazi sa svih strana svijeta, jest provesti pilot-projekt na malom broju ispitanika, provjeriti financijske, komercijalne i ine pokazatelje jer iako bi radni tjedan potencijalno bio skraćen, posao se mora jednako kvalitetno i u zadanom roku odraditi. 

A kako svaki put počinje prvim korakom, je li ovo možda novi izazov za zaštitne i integrativne radionice jer osobe s invaliditetom zapošljavaju, što dodatnu potrebu i evaluaciju nekog od oblika skraćivanja radnog tjedna zahtijeva?!

Bilo bi dobro pilot-projekt po nekom od opisanih obrazaca (ili nekom nespomenutom, a fleksibilnijem i osobama s invaliditetom primjerenijem) kreirati, implementirati i rezultate pratiti, (kao što smo desetljećima vrlo uspješno činili i ‘onima gore’, kao modele za cijelu Lijepu našu uspješno predlagali), jer i ovo je, možda, jedan od puteva ka održivosti ovog sustava.

‘Tko hoće, nađe način, a tko neće traži izgovor’, običavali smo govoriti ‘Sljeme pokrećući’, jer preživljavaju oni koji se na vrijeme prilagode, a ne oni koji samo ‘manu s neba’ čekaju.

Anita bez cenzure

Migrena je bol koja te pauzira

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se nalazi osoba koja sjedi za stolom u modernom uredu. Osoba se drži za glavu kao da je boli. Na stolu se nalaze bilježnica, rokovnik, tablet i olovka. U pozadini se vidi staklena pregrada koja dijeli uredski prostor. Na stolu se također nalazi mala biljka u bijeloj posudi. Fotografija prikazuje uredski ambijent s minimalističkim dizajnom i urednim radnim prostorom.
Foto: Pixabay

Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu

Poslušaj članak

Pokušavam se probuditi, otvoriti oči, pomaknuti glavu, ali ne mogu. Glava mi ima tonu, a unutar nje kao da vojska stupa, kao da imam upalu mozga.

Ustajem uz pomoć svojih, a svaki pokret mi dodatno pogoršava bol, pogotovo fizički napor. Na trenutke imam osjećaj da nestajem, da neću izdržati, da će mi se glava raspuknuti, oblijeva me hladni znoj, dođe mi da iz sebe iskočim…

Ovako godinama izgledaju moje glavobolje, ni ne znam kad sam zadnji put živjela bez njih. Sve je počelo negdje još u pubertetu, obično pred menstruaciju. Progutaš Brufen, dva i tri, osjećaš se otrovano, ali dan prođe, preživiš.

S godinama je postojalo sve gore, sve dok nisam došla do toga da na tablete koje mi daje liječnik obiteljske medicine više uopće nisam reagirala i nalazila se u gotovo besvjesnim stanjima. Doslovno ‘umro sam, al’ sam živ’.

Došla sam u bolnicu Dubrava, ambulanta za glavobolju, gdje me dočekala divna doktorica. Zaključak je bio migrena bez aure i tzv. menstrualna migrena. Prepisala mi je Relpax, dala upute kako da ga pijem i napisala mi dodatne pretrage nakon kojih se vraćam na kontrolu.

Ako uspijem navrebati napad glavobolje što ranije i odmah popiti Relpax, ishod je bolji i glava relativno brzo stane. Ono što uvijek ostaje je osjećaj nekakvog tupila, nemoći.

Ako se s migrenom probudim, onda mi ni najviše dopuštene dvije tablete ne pomognu i cijeli dan sam neupotrebljiva i u muci, smetaju mi glasovi i jača svjetlost.

Svaku migrenu do sad sam odradila, ni sama ne znam kako… kao, radim od doma pa mogu i moram odraditi kad već imam privilegiju da većinski radim od doma.

Ali znate što? Migreni se živo fućka od kud vi radite i u konačnici naprežete se od kud god da radite.

Vratila sam se doktorici na kontrolu, s nalazima koji su uredni, ali i s puno većim brojem napadaja migrene. Plus-minus 8 mjesečno, a počelo je s oko dva napada mjesečno.
Nisam još rekla da je sve praćeno i povraćanjem, suze mi cure od muke, ali mi nakon toga krene na bolje.

Uglavnom, Relpax kao terapija ostaje, a dobila sam i injekcije koje će mi netko od ukućana davati jednom mjesečno. Prema riječima moje neurologice, napadi neće nestati, ali bi se trebali prorijediti i neizmjerno se veselim tome jer vas migrena pauzira, a vrlo često nitko iz vaše životne i radne okoline nema razumijevanja za pauzu.

Nisam simulant i poštedu ću koristiti samo onda kad stvarno neću moći. Na kraju krajeva, ne trebaju mene šefovi goniti, imam kredit u banci i kćer koja još puno treba moju plaću.

Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu.

Važno je govoriti o migreni, educirati druge i podržavati one koji se svakodnevno bore s njom. Razumijevanje i podrška može značiti veliku razliku.

Nastavite čitati

Komentar

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Nije kraj

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazan superheroj u letu. Nosio je plavi kostim s crvenim rukavicama, čizmama i pojasom. Na njegovim prsima nalazi se žuti simbol sa crvenim slovom "A". Ima zlatnu, kovrčavu kosu i crveni plašt koji vijori iza njega dok leti. U pozadini fotografije vide se oblaci, a ispod superheroja crte koje označavaju njegovo kretanje. Fotografija odiše dinamikom i energijom
Foto: UAZ

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom

Naslov je to priručnika – stručne brošure autora Darka Sobote koja je, u nakladi Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, u elektronskom obliku objavljena na njihovim stranicama, očekujući i svoje tiskano izdanje.

Znakovitog naslova ‘Nije kraj’, kojemu bi prema često korištenoj uzrečici trebalo još samo dodati riječcu ‘svijeta’, već samim svojim nazivom unosi optimizam, motivaciju i pozitivnu energiju i poruku u nerijetko nimalo ružičasti svijet osoba s invaliditetom.

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom, ali ništa manje važno i iz svakodnevice njihovog zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

U snalaženju u labirintu propisa, pri čemu se počesto „od drveća ne vidi šuma“, ovaj će priručnik uvelike pomoći.

Uz čestitke Udruzi osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije na inicijativi za izdavanje ove stručne brošure, dozvolite mi, uz ganutljivu suzu, napisati i ovo:

‘Bravo, Darko! Ponosna sam na tebe – do neba i još dalje. Jer – nije bilo uzalud…’

Priručnik ‘Nije kraj’, kako smo već pisali, možete naći ovdje.

Nastavite čitati

Anita bez cenzure

Sve mi je statično, samo je mjehur preaktivan i stresan

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje osobu u bijeloj košulji kako sjedi na zahodskoj školjci i drži pametni telefon s crnim ekranom i narančastom maskom. Njezine noge su gole, a ruke su blago savijene dok drži telefon. Pod je prekriven crno-bijelim pločicama, a u pozadini se vidi tepih s resicama.
Foto: Pexels

Moje tijelo, moj mjehur je terorist koji će me jednog dana negdje pošteno smočiti, a neću moći ništa, osim umirati od srama, nelagode i poniženosti. I upravo zato ovo pišem, jer nisam sama – ima nas puno više nego mislite

Poslušaj članak

Oduvijek provodim previše vremena u toaletu, oduvijek strahujem hoće li mi ‘pobjeći’ onda i kad to ne bi trebalo, ali u zadnje dvije, tri godine moj mjehur me jednostavno skršio. Jedva da živim, točnije, živim na školjki – nedostaje mi samo televizor i mali stolić za laptop pa da ne moram ni izlaziti iz kupaone.

Hajdemo ispisati kao neku definiciju, čisto forme radi. Preaktivni mjehur i stresna inkontinencija su stanja koja mogu ozbiljno utjecati na kvalitetu života. Osobe koje pate od ovih tegoba suočavaju se s neugodnostima, nelagodom i socijalnim ograničenjima.

Preaktivni mjehur karakterizira česta i iznenadna potreba za mokrenjem, čak i kada mjehur nije pun. Neki od glavnih simptoma uključuju urgentnu potrebu za mokrenjem, što je slučaj kod mene i, ako ne odem na prvi signal, dogodit će se ono što ni jedna žena pri zdravoj pameti ne želi da se dogodi.

Dalje kažu da je simptom često mokrenje i stavili su u zagradu više od osam puta dnevno. E, ljudi moji, kod mene vam je to 15 plus puta dnevno, a sreća u nesreći je što barem noću ne mokrim.

Uzroci preaktivnog mjehura mogu biti razni, uključujući neurološke poremećaje, infekcije mokraćnog sustava, pretilost, konzumaciju kofeina i određenih lijekova te hormonalne promjene. Ja za sebe ne znam uzrok. Kažu i da debljina kod mene nije uzrok. To me razveselilo. Infekcija također nemam, kavu ne pijem.

Jednog dana kad više zaista nisam mogla fizički, a ni psihički – fizički jer ovisim o pomoći drugih, a psihički jer se osjećam poniženo i jadno svaki put kad sam mokra – otišla sam obiteljskom liječniku i molila pregled urologa. Čekala sam taj termin kao neki sveti dan, dan spasenja.

Opisala sam urologu simptome, odmah mu je bilo jasno i prepisao mi je Solven, lijek za preaktivni mjehur u manjoj dozi i naručio me na kontrolu. Neko vrijeme je bilo bolje, ali ne i sasvim dobro pa smo prešli na duplu dozu. S tom većom dozom je dosta dugo bilo okej i poveselila sam se da je agoniji kraj. Ali nije, unazad nekoliko mjeseci opet živim na školjki i čekam novi susret s urologom.

S obzirom na to da gotovo ništa ne mogu sama, preaktivni mjehur mi je trenutačno veći problem od cerebralne i ankilozantnog spondilitisa zajedno. Svaki dan sam mokra, čak i s ulošcima, i to smrdi, a ne mogu uvijek odmah riješiti situaciju jer nisam uvijek doma, a ne mogu ni u svaki WC kad nisam doma. Fenomenalna situacija.

Moje tijelo, moj mjehur je terorist koje će me jednog dana negdje pošteno smočiti, a neću moći ništa, osim umirati od srama, nelagode, poniženosti i upravo zato ovo pišem. Znam da nisam jedina, ima nas puno više nego što možete zamisliti i nitko od nas ovo nije želio.

Svatko od nas bi volio ponovno imati kontrolu nad svojim mjehurom, živjeti bez uložaka, tona potrošenih vlažnih maramica i toalet papira. Svi mi s urinarnom inkontinencijom bi voljeli živjeti bez pitanja nad glavom hoće li pobjeći više nego što uložak može upiti, hoće li netko primijetiti ili namirisati. Voljeli bi živjeti bez svih isplakanih suza na putu pomirenja da su sljedeća stanica vjerojatno pelene.

Imam preaktivni mjehur i stresno – urgentnu inkontinenciju od koje sam još više u stresu i to je krug iz kojeg trenutačno ne mogu izaći, mogu se samo nadati da će mi urolog ponuditi neko novo rješenje koje će upaliti. Pokušala sam popiti Normabel da smanjim stres u nadi će se situacija smiriti, i stvarno, smirila sam se ja, ali ne i mjehur. On je i dalje bio u punom gasu.

Malo vas će reći da imate isti ili sličan problem jer on spada u sferu o tome se ne govori, događa se nekom drugom, spada u sferu intime i srama.

Ali znate što? Ništa vezano uz ljudsko tijelo ne bi trebalo biti sramno ili tabu i sve se to svakome od nas može dogoditi.

Na kraju krajeva, svi svoj životni put počnemo upravo u pelenama i velika većina nas će ga završiti u pelenama, a sve između su nijanse. Mokre nijanse. Ako me vidite negdje i lokvicu ispod, nabacite ignore.

Nastavite čitati

U trendu