Hrvatski savez udruga mladih i studenata s invaliditetom SUMSI bogata je riznica tema o životu s invaliditetom, zapravo organizacija koja uvijek može dati zgodne i promišljene odgovore o aktualnim pitanjima vezanim za OSI populaciju. Novinari In Portala, dakle, s dobrim su se razlogom uputili u njihovo zagrebačko sjedište, na ‘razgovor s povodom’ s Ivonom Šeparović, novinarkom i stručnom suradnicom te Denisom Marijonom, predsjednikom Saveza.

SUMSI je ovih dana organizirao Okrugli stol na temu (samo)zapošljavanja osoba s invaliditetom. Tijekom panel rasprave rečeno je da se u tom području bilježe i pozitivni pomaci. O čemu je pozitivnom riječ, a što još u tom segmentu možemo označiti negativnim?

ŠEPAROVIĆ I MARIJON: Iskustva samozaposlenih osoba s invaliditetom pokazuju nam da tehnološka rješenja puno pomažu u zaposlenosti osoba s invaliditetom, no edukacijama je potrebno rušiti stereotipe o osobama s invaliditetom, koje su heterogena skupina kao i osobe bez invaliditeta.

Poslodavci trebaju dobiti više informacija o poticajima koji su dostupni za prilagodbu radnog mjesta zaposleniku koji je osoba s invaliditetom. Ako ne postoji prilagodba, osobe s invaliditetom ne mogu pokazati sve što znaju pa poslodavac može steći pogrešnu predodžbu o potencijalu osobe s invaliditetom.

S druge strane, kada je prilagodba osigurana, osoba s invaliditetom ne mora razmišljati o tehničkim stvarima koje su vezane uz invaliditet, već se može u potpunosti fokusirati na posao. Kada osobe s invaliditetom dobiju priliku raditi, one su često jako uporne u izvršavanju svojih zadataka i vrlo lojalne poslodavcu. PodsjećamO, zapošljavanjem osoba s invaliditetom ne doprinosi se samo njima kao pojedincima, nego i razvoju gospodarstva i inkluzivnijeg društva.

U posljednje se vrijeme dosta govori o brojnim benefitima koje je donio Zakon o osobnoj asistenciji, no da je problem u kroničnom nedostatku osobnih asistenata. Suočava li se i vaš Savez sa sličnim izazovom?

ŠEPAROVIĆ I MARIJON: Savez SUMSI se, kao i ostali pružatelji socijalnih usluga suočava s nedostatkom osobnih asistenata, kojeg nastojimo riješiti tako što zapošljavamo studente pomagačkih profesija.

To je situacija koja donosi obostranu korist: studentima priliku da steknu dragocjeno iskustvo rada s korisnicima, a udruzi mogućnost da preko studentskog ugovora dobijemo radnike koji su visoko motivirani za posao osobnog asistenta.

Jesu li mladi s invaliditetom i studenti imali slične poteškoće pri ostvarivanju prava na inkluzivni dodatak kao i ostatak OSI populacije?

ŠEPAROVIĆ I MARIJON: Jesu. Sustav je zagušen brojem zahtjeva i sve osobe s invaliditetom trebaju strpljivo čekati obradu svog zahtjeva. Studenti s invaliditetom u tome nisu nikakva iznimka.

Brojne udruge koje okupljaju OSI našoj se redakciji javljaju sa sličnim problemom – nedostatak financija za programe i projekte koji vode kvalitetnijem životu njihova članstva. Kako se SUMSI financira, jesu li ta sredstva dovoljna za normalno funkcioniranje Saveza?

ŠEPAROVIĆ I MARIJON: Mi kao Savez SUMSI imamo dugogodišnje iskustvo u prijavi i provedbi projekata te razrađen sustav kako zaposlenici zajedno predlažu i kreiraju aktivnosti koje bi mogle biti dio projekata.

Smatramo da je ključno da projektne ideje sadržavaju aktivnosti koje odgovaraju stvarnim potrebama korisnika socijalnih usluga i članova naših udruga članica, odnosno stanju ‘na terenu’.

Projekti i programi koje kreiramo usmjereni su prevladavanju konkretnih izazova s kojima se susreću osobe s invaliditetom, a projekti i programi Saveza SUMSI koncipirani su tako da aktivnosti koje provedemo korisnicima nude dio rješenja nekog njihovog problema.

Osim toga, projekte i programe prijavljujemo na natječaje institucija, ali i na natječaje u okviru europskih fondova.

Jedna od zanimljivosti Festivala je i edukativna aktivnost u kojoj građani i javne osobe mogu iskušati kretanje u invalidskim kolicima i orijentaciju pomoću bijelog štapa

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom iz Zagreba i ove je godine, po 24. put, organiziralo Festival jednakih mogućnosti, inkluzivnu manifestaciju koja slavi  stvaralačke, umjetničke i društvene mogućnosti osoba s invaliditetom.

Festival je na otvorenju okupio brojne zvaničnike iz političkog i javnog života čija bi se zajednička poruka mogla sažeti u jednu rečenicu: osobe s invaliditetom moraju imati ista prava, obveze i mogućnosti kao i ostali građani.

Još uvijek postoje barijere koje treba premostiti u gradnji društva jednakih mogućnosti, ali je vidljiv znatan napredak u položaju i pravima osoba s invaliditetom u odnosu na one godine kada je startao Festival jednakih mogućnosti.

Kaže nam to u kratkom razgovoru dopredsjednica Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Smiljana Tomić, koja najprije kao barijere navodi one arhitektonske, često nepristapačno urbano okružje za brojne osobe s invaliditetom. Usto i ne baš blistava pozicioniranost na tržištu rada,jer poslodavci zbog neinformiranosti nisu svjesni koje potencijale imaju osobe s invaliditetom.

– Jednakost osoba s invaliditetom nije samo ideal, nego cilj kojem svakodnevno težimo. Društvo napreduje onoliko koliko je spremno uključiti sve svoje članove – rekla je Tomić.

Na Trgu bana Jelačića do 21. svibnja na otvorenoj će pozornici nastupiti više od tisuću izvođača iz Hrvatske i inozemstva, među kojima je 700 osoba s invaliditetom.

Kroz glazbene, scenske, sportske i edukativne sadržaje cilj je Festivala promovirati ravnopravnost, društvenu uključenost i stvaralačke mogućnosti osoba s invaliditetom, a riječ je o populaciji koja broji 675 tisuća stanovnika Lijepe naše.

Jedna od zanimljivosti Festivala je i edukativna aktivnost u kojoj građani i javne osobe mogu iskušati kretanje u invalidskim kolicima i orijentaciju pomoću bijelog štapa. Na taj će način i građani bez invaliditeta moći iskusiti svakodnevne prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.  

Festival je otvorio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji je po tko zna koji put naglasio kako važnu ulogu Zagrepčan(k)e s invaliditetom imaju u životu metropole.

– Riječ o jedinstvenom festivalu u Europi, a njegovo održavanje na glavnom gradskom trgu donosi vidljivost osobama s invaliditetom. Bitno je poslati poruku da osobe s invaliditetom nisu samo ravnopravni građani i građanke grada Zagreba nego i jedan od  najbitnijih dijelova našeg društva – rekao je gradonačelnik Tomašević.  

Sudionici su zaključili kako još uvijek postoje brojni izazovi, ali i jasna volja za promjenama. Zajednički dijalog, suradnja i kontinuirano podizanje svijesti prepoznati su kao prvi i najvažniji koraci prema društvu jednakih mogućnosti za sve

Poslušaj članak

Povodom obilježavanja prvog Nacionalnog dana osoba s tjelesnim invaliditetom u požeškom Coworking centru Panora održan je panel ‘Pristupačnost u praksi – izazovi i rješenja’.

 Okupljeni predstavnici institucija, lokalne samouprave i udruga razgovarali su o problemima s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, ali i o mogućim rješenjima za stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg društva.

Tijekom rasprave istaknuto je kako pristupačnost nije privilegija, nego osnovno pravo svakog čovjeka. Sudionici su naglasili važnost uklanjanja prepreka koje otežavaju kretanje i sudjelovanje u društvu, poput neprilagođenih prijelaza, nedostatka sanitarnih čvorova i neodgovarajuće signalizacije.

Poseban naglasak stavljen je i na važnost pravilne komunikacije te korištenja izraza ‘osobe s invaliditetom’, čime se u prvi plan stavlja osoba, a ne njezino ograničenje.

Predsjednica udruge organizatora Jelosavka Jakovljević poručila je kako je promjena društvene svijesti ključ stvaranja jednakih mogućnosti. Naglasila je da promjene ne dolaze preko noći, ali da zajednički rad institucija, udruga i građana može postupno dovesti do pozitivnih pomaka.

Na panelu su predstavljeni i primjeri dobre prakse. Kao uspješni primjeri pristupačnosti istaknuti su požeška knjižnica, Glazbena škola Požega te hotel Zlatni Lug, koji su prilagodili svoje prostore osobama s invaliditetom.

Spomenut je i Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi kao primjer organizacije velikog događaja s naglaskom na uključivost.

Sudionici su zaključili kako još uvijek postoje brojni izazovi, ali i jasna volja za promjenama. Zajednički dijalog, suradnja i kontinuirano podizanje svijesti prepoznati su kao prvi i najvažniji koraci prema društvu jednakih mogućnosti za sve.