Connect with us

in MREŽA

Položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada

Objavljeno

/

Ovo je slika četiri grafikona u boji koji prikazuju rezultate ankete o traženju posla i potrebi za pomoći osobama s invaliditetom. Gornji lijevi grafikon je naslovljen “Koliko dugo tražite posao?” i pokazuje postotak ispitanika koji traže posao različitog vremenskog trajanja. Gornji desni grafikon je naslovljen “Jeste li se ikad osjećali diskriminirano?” i pokazuje postotak ispitanika koji su se osjećali diskriminirani. Donji lijevi grafikon je naslovljen “Jeste li tražili pomoć zbog invaliditeta?” i pokazuje postotak ispitanika koji su tražili pomoć zbog invaliditeta. Donji desni grafikon je naslovljen “Kakvu pomoć ste tražili?” i pokazuje postotak ispitanika koji su tražili različite vrste pomoći, kao što su savjetovanje, obuka, prilagodba radnog mjesta i drugo.

Posao traže više od dvije godine, a diskriminacija ih prati na svakom koraku. Možemo li stvoriti bolje društvo za njih i nas?

Gotovo 16 posto svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Jednostavnije prikazano, svaka šesta osoba na svijetu bori se s nekim oblikom invaliditeta. Često su stigmatizirani od strane društva, teže se uklapaju u zajednicu, a kada govorimo o tržištu rada, stanje je možda još i gore.

Kako bi otkrili kako na položaj osoba s invaliditetom gleda šira javnost, poslodavci, ali i same osobe s invaliditetom, portal MojPosao u suradnji s Udrugom Zamisli, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, odlučio je provesti istraživanje na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom. Cilj istraživanja bio je otkriti s kojim se izazovima osobe s invaliditetom susreću i u kakvim uvjetima rade te osvijestiti javnost, ali i poslodavce i ostale zaposlenike, o tim problemima.

Osobe s invaliditetom teže se zapošljavaju

Potraga za odgovarajućim radnim mjestom težak je i naporan posao sam po sebi, a ukoliko ste i osoba s invaliditetom, taj proces je kudikamo teži i dugotrajniji. Dok većina ispitanika opće populacije posao pronađe unutar pola godine, istim uspjehom se može pohvaliti svega 30% osoba s invaliditetom.

Više od godinu dana posao je tražilo 16% ispitanika opće populacije, te čak 54% osobe s invaliditetom.

Osim što na potragu za radnim mjestom potroše puno više vremena, osobe s invaliditetom na tom se putu često susreću s različitim oblicima diskriminacije. Gotovo polovica osoba s invaliditetom (44%) osjeća se na neki način diskriminirano na većini natječaja za posao, dok se 27% njih diskriminirano osjeća samo na nekim natječajima. Tek svaka peta osoba s invaliditetom se uglavnom ne osjeća diskriminirano, a svega svaka deseta (10%) nije osjetila diskriminaciju na natječajima za zapošljavanje.

Diskriminacija opada s pronalaskom posla, ali nedovoljno

Iako je i dalje prisutan, osjećaj diskriminiranosti ipak opada pronalaskom poslodavca, otkrili su naši ispitanici. Međutim i dalje je postotak onih koji se osjećaju diskriminirano visok – 45%. Kao izvor diskriminacije osobe s invaliditetom podjednako navode kolege, nadređene kao i samu upravu tvrtke.

Osjećaj diskriminacije koji osobe s invaliditetom osjećaju ne čudi uzmemo li u obzir kako svaka deseta osoba bez invaliditeta (9%) smatra kako su osobe s invaliditetom privilegirane.

U drugu ruku, polovica ispitanika (50%) smatra kako osobe s invaliditetom još uvijek nisu ravnopravne na tržištu rada i radnim mjestima. Također, takvi ispitanici smatraju kako se po tom pitanju još puno toga može napraviti, dok njih 27% smatra kako su osobe s invaliditetom u potpunosti ravnopravne na radnom mjestu. Daljnjih 21% ispitanika izjavilo je kako se trudi osobama s invaliditetom pružiti osjećaj ravnopravnosti.

Čak i ispitanici koji nemaju trenutno u svom timu osobu s invaliditetom izjavljuju kako im ne bi smetalo da osoba s invaliditetom postane član njihovog tima (76%), dok 21% priznaje da bi im na početku takva situacija bilo čudna, ali da bi se s vremenom priviknuli. Tek 3% ispitanika priznaje kako nisu sigurni bi li se ikada mogli naviknuti na osobu s invaliditetom u svom timu.

Kolege im rado pomažu, a oni to ne zloupotrebljavaju

Velika većina ispitanika s invaliditetom izjavila je kako se nalazi u kolektivima u kojima se njeguju kolegijalnost i međusobno pomaganje (92%).

I dok većina osoba s invaliditetom zatraži pomoć svojih kolega, čak 50 posto ispitanika ističe kako vode računa o tome da ne pretjeraju te pomoć traže isključivo i samo kada im je ona prijeko potrebna. Ono što treba osvijestiti je činjenica da postoji veliki broj osoba s invaliditetom koji pomoć ne traže bez obzira na to što bi im ista ponekad dobro došla (27%).

Također, dvije trećine osoba s invaliditetom izjavilo je kako im kolege priskaču u pomoć ukoliko oni sami nešto ne mogu napraviti (66%). Svaka četvrta osoba s invaliditetom (25%) ipak nije te sreće da im kolege priteknu u pomoć, iako bi im pomoć nekada dobro došla. Ima i onih ispitanika, doduše manji broj (4%) koji su izjavili da im kolege čak i previše pomažu.

Iako svaka četvrta osoba s invaliditetom ima osjećaj da im kolege ne pomažu kada treba, pitamo li isto i njihove kolege, dobivamo suprotne odgovore. Njih 97% ističe kako kolegama s invaliditetom priskoče u pomoć, 55% ih pomaže kolegama s invaliditetom čak i kad oni pomoć ne traže, 22% ispitanika pomoć pruži na zahtjev, dok ih 20% pomaže svim kolegama jednako, bez obzira na invaliditet. Oni koji ne pomažu kolegama s invaliditetom to ne čine prvenstveno iz razloga jer smatraju da bi ih time dodatno povrijedili.

Samozapošljavanje im nije prioritet

Kada pričamo o samozapošljavanju, 50% osoba s invaliditetom koje imaju posao nikada nisu ni razmišljali o samozapošljavanju, dok ih je 36% razmišljalo o tome, ali bez nekog stvarnog plana. Tek je manji dio ispitanika već otvorilo svoj obrt ili tvrtku (4%), dok ih 9% to planira učiniti u skoroj budućnosti. Slična je situacija kod nezaposlenih osoba s invaliditetom. Naime, 44% ispitanih osoba s invaliditetom ne razmišlja o samozapošljavanju, dok je 48%  pomislilo na to, a svega 7% namjerava pokrenuti svoj posao u skoroj budućnosti.

Gotovo polovica tvrtki nema nikakvih mjera vezanih uz provođenje politike raznolikosti

Većina ispitanih tvrtki (69%) ne zapošljava osobe s invaliditetom. Kod tvrtki koje zapošljavaju osobe s invaliditetom 46% ih je izjavilo kako je taj invaliditet vidljiv, 23% ima zaposlenika s vidljivim, ali i nevidljivim invaliditetom, dok u 31% ispitanih kompanija rade osobe čiji invaliditet nije vidljiv.

Zabrinjavajuća je činjenica kako tvrtke nemaju raspisane procese za zapošljavanje osobe s invaliditetom. Gotovo polovica tvrtki (42%) nema nikakve mjere vezane uz provođenje politike raznolikosti na radnom mjestu, već se takva pitanja rješavaju ‘po putu’. S druge strane, u narednih 42% organizacija uopće se ne razmišlja o zapošljavanju osobe s invaliditetom.

Svega 16% kompanija ima razvijen sustav u kojem osobe s invaliditetom imaju mjesto kao radnici, korisnici roba i usluga poduzeća te kao poslovni partneri.

Bez obzira na to što tvrtke nemaju raspisane procese za zapošljavanje osoba s invaliditetom, veliki broj njih drži kako u svojoj organizaciji nemaju osobu s invaliditetom zato što se takva osoba nikada nije prijavila na natječaje (46%) ili nisu odgovarali zahtjevima posla (27%). Svaka peta organizacija (19%) priznaje kako nisu skloni zapošljavati osobe s invaliditetom.

Uslijed zapošljavanja osobe s invaliditetom tvrtke u pravilu nisu morale raditi prilagodbu (56%), četvrtina tvrtki prilagodbu je učinila (22%), a isto toliko tvrtki nije napravilo nikakve prilagodbe (22%). Neke tvrtke su već od ranije imale prostor prilagođen osobama s invaliditetom, a tvrtke koje su naknadno uvodile određene prilagodbe ističu kako su se one u najvećoj mjeri ticale radnog vremena, opreme i sredstava za rad te dodjeljivanja radnih asistenata. Preinake i prilagodbe radne okoline poslodavci su plaćali vlastitim sredstvima bez poticajnih sredstava iz programa mjera za zapošljavanje osoba s invaliditetom koje provodi Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

O istraživanju

Istraživanje je provedeno u suradnji s Udrugom Zamisli na osobama s invaliditetom, zaposlenicima te organizacijama. Istraživanju je pristupilo ukupno 183 ispitanika s invaliditetom, preko 250 ispitanika bez invaliditeta te više od 40 organizacija.

Treba napomenuti da su podaci dobiveni u istraživanju pristrani u pozitivnom smislu, stvarna situacija je vjerojatno još i gora s obzirom da procjenjuju da su istraživanju pristupale osobe i tvrtke koje imaju izražen pozitivan stav prema osobama s invaliditetom te kako su pojedinci i tvrtke svjesne društvene poželjnosti pojedinih odgovora.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavite čitati
Klikni za komentiranje

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

Za inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazana naslovna stranica prezentacije pod nazivom „Pravo na inkluzivni dodatak“. Na sredini se nalazi veliki naslov, a ispod njega piše „Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS)“. Na dnu su navedeni napomena da je prezentacija namijenjena isključivo u edukativne svrhe te ime autorice Iva Atlija, mag. iur. Pozadina je ukrašena svijetlim, ukrasnim cvjetnim i lisnatim uzorkom u sivim i bijelim tonovima. Cijeli dizajn djeluje jednostavno i službeno, a glavna tema prezentacije odnosi se na inkluzivni dodatak i prava ranjivih skupina.
Foto: snimka zaslona

U praksi se pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja

Poslušaj članak

Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) prošlog je tjedna održala predavanje „Pravo na inkluzivni dodatak 2026.“, s obzirom na velik interes javnosti, ali i brojne nedoumice i pogrešna tumačenja vezana uz ovo pravo.

Sve je više osoba kojima je zbog invaliditeta potrebna dodatna financijska i druga podrška u svakodnevnom životu. Inkluzivnim dodatkom objedinjena su neka ranija prava za osobe s invaliditetom, s ciljem jednostavnijeg ostvarivanja prava i osiguravanja novčane potpore ovisno o stvarnim potrebama osobe.

Inkluzivni dodatak ne određuje se samo prema dijagnozi. Ključno je koliko zdravstveno stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje. Vještačenjem se zato utvrđuje stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, na temelju kojeg se određuje razina potpore. Ista dijagnoza tako ne mora značiti i isti iznos dodatka za dvije osobe.

Postoji pet razina potpore, a iznosi se kreću od 138 do 720 eura, ovisno o utvrđenoj razini. Za ostvarivanje prava potrebno je ispuniti zakonske uvjete. Kod četvrte i pete razine postoje i dodatna ograničenja, primjerice ako osoba ima drugu nekretninu koju može prodati ili iznajmiti, poslovni prostor koji ne koristi ili joj je osiguran smještaj u ustanovi.

Zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad, uz koji je važno priložiti što noviju i potpuniju medicinsku dokumentaciju. Dokumentaciju pregledava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nakon čega Hrvatski zavod za socijalni rad odlučuje postoji li pravo i kojoj razini potpore osoba pripada.

U praksi se, međutim, pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja. Prema materijalu predstavljenom na predavanju, upravo su dugotrajnost postupaka i određivanje razine potpore među najčešćim razlozima pritužbi.

Ako osoba smatra da je odluka pogrešna ili da joj je određen neodgovarajući iznos, može podnijeti žalbu. Ako ni nakon žalbe nije zadovoljna odlukom, može pokrenuti upravni spor pred sudom, pri čemu treba paziti na propisane rokove.

Inkluzivni dodatak ne smatra se prihodom u smislu Zakona o socijalnoj skrbi i izuzet je od ovrhe. Korisnik, međutim, može morati vratiti primljeni novac ako je pravo ostvario na temelju netočnih podataka ili nije prijavio promjenu koja utječe na ostvarivanje prava.

– Radionice za osobe s invaliditetom krenuli smo održavati jer smo željeli ljudima razjasniti i pojednostaviti propise te omogućiti im da steknu više samopouzdanja prilikom ostvarivanja svojih prava. U dosadašnjem radu s osobama s invaliditetom i ranjivim skupinama, a pogotovo s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, primijetili smo da se većina ljudi teško snalazi u propisima i kontradiktornim tumačenjima institucija te često ne znaju ni odakle početi i koga kontaktirati – pojasnila je Iva Atlija, diplomirana pravnica i suosnivačica Centra za inkluziju i prava ranjivih skupina.

– Kod prava na inkluzivni dodatak zamijetili smo da velik broj korisnika ne razumije pojam stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti kao preduvjeta za dobivanje inkluzivnog dodatka, već ga poistovjećuju s objektivnom dijagnozom. Tu su i iznimno dugo čekanje na nalaz i mišljenje vještačenja, zakonski kriteriji za četvrtu i petu razinu prema kojima korisnik ne smije imati drugu nekretninu u vlasništvu, kao i slučajevi osoba s kroničnom bolešću drugog stupnja kojima je pravo odbijeno jer žive s nekim u kućanstvu, čak i kada je ta osoba, primjerice, maloljetno dijete ili nemoćni roditelj – kaže Atlija.

U 2025. i 2026. godini održano je ukupno 12 radionica, od čega tri u suradnji s drugim udrugama osoba s invaliditetom i roditelja djece s teškoćama u razvoju.

Do kraja ove godine, uz već održanu radionicu o pravu na inkluzivni dodatak, koju će zbog velikog interesa ponoviti, planiraju održati i radionicu o novostima u području osobne asistencije. Predviđena je i radionica na kojoj će prikupiti najvažnija, anonimizirana pitanja iz prakse te kroz studije slučaja pokazati kako postupiti u situacijama s kojima se korisnici susreću.

U planu je i izrada priručnika za roditelje djece s teškoćama u razvoju, koji bi se mogao preuzeti online i u institucijama te roditeljima poslužiti kao polazišna točka pri ostvarivanju prava njihova djeteta.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Održan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazan okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti. U prostoriji sjede četiri žene koje sudjeluju u razgovoru. Jedna od njih drži mikrofon i govori, dok ostale tri slušaju. U pozadini se nalazi ekran s prikazom online sastanka, a uz njega je vidljiv plakat povezan s temom digitalne pristupačnosti. Ispred sudionica nalaze se stolovi s bocama vode i papirima. Atmosfera djeluje službeno, ali opušteno, a razgovor je usmjeren na razmjenu mišljenja i iskustava.
Foto: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije

Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta

Poslušaj članak

Prošlog je tjedna održan sedmi online okrugli stol pod nazivom „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“. Skup je organiziralo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u suradnji s Povjerenikom za informiranje, organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu.

Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta.

Na skupu je istaknuto da digitalna pristupačnost nije samo ispunjavanje zakonskih pravila. Ona je važna za ravnopravno sudjelovanje svih ljudi u društvu. Osobe s vidnim, slušnim, motoričkim ili kognitivnim teškoćama često nailaze na prepreke prilikom korištenja digitalnih sadržaja, zbog čega je potrebno te sadržaje prilagoditi njihovim potrebama.

Ministarstvo također provodi edukacije za zaposlenike u oko 2600 tijela javnog sektora koja moraju poštovati zakonske obveze vezane uz digitalnu pristupačnost. Edukacije se provode i za udruge osoba s invaliditetom, koje sudjeluju u prepoznavanju problema i praćenju provedbe.

Sudionici okruglog stola složili su se da digitalnu pristupačnost treba uključiti već prilikom izrade novih internetskih stranica i usluga, a ne je rješavati tek naknadno.

Zaključeno je da pristupačnost nije nešto što se napravi samo jednom. Zbog stalnog razvoja tehnologije potrebno je digitalne sadržaje redovito provjeravati i prilagođavati kako bi ostali dostupni što većem broju ljudi.

Nastavite čitati

Civilno društvo

„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke

Objavljeno

/

Napisao/la:

Sedam žena pozira na događanju posvećenom podizanju svijesti o raku dojke, uz ružičaste balone i vrpcu.
Foto: Salvus

Dobrotvorna kampanja tvrtke Salvus i ove će godine pomoći financiranju psihološke podrške oboljelima od raka te besplatnog taksi prijevoza žena na kemoterapiju

Poslušaj članak

Tvrtka Salvus trinaestu godinu zaredom provodi dobrotvornu kampanju „Snaga je u nama“ u suradnji s udrugama Europa Donna Hrvatska i Nismo same. Kampanja povezuje podizanje svijesti o raku dojke s konkretnom pomoći oboljelima, od psihološke podrške do prijevoza na liječenje.

Tijekom listopada od svake prodane bočice proizvoda Solgar Skin, Nails and Hair Formula i Solgar Skin, Nails and Hair with Biotin tvrtka će donirati jedan euro partnerskim udrugama. Sredstva namijenjena udruzi Europa Donna Hrvatska usmjerit će se na pružanje psihološke pomoći oboljelima od raka, dok će udruga Nismo same donaciju iskoristiti za svoj projekt besplatnog taksi prijevoza žena na kemoterapiju.

Prema podacima organizatora, u dosadašnjim je kampanjama prikupljeno više od 65.000 eura. Uz Hrvatsku, kampanja se provodi i u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu te u Albaniji i Crnoj Gori.

Važnost ovakve podrške posebno dolazi do izražaja u svakodnevici žena koje tijekom liječenja trebaju pomoć pri dolasku u bolnicu. Projekt udruge Nismo same „Nisi sama – ideš s nama!“ pokrenut je u ožujku 2018. kako bi ženama oboljelima od raka omogućio prijevoz od kuće do bolnice i natrag. Udruga ističe da među korisnicama ima žena koje nemaju podršku obitelji ili ne mogu same podmiriti troškove prijevoza, ali i onih kojima bližnji, unatoč želji da pomognu, nisu uvijek dostupni.

Prijevoz na terapiju i dostupna psihološka pomoć odgovaraju na različite, ali povezane potrebe oboljelih. Uz zahtjevno liječenje, žene se suočavaju i s promjenama na tijelu, emocionalnim opterećenjem te teškoćama u organizaciji svakodnevnog života. Ovogodišnja kampanja zato ponovno naglašava važnost sveobuhvatne podrške koja obuhvaća i praktične i psihološke izazove bolesti.

Kampanja je predstavljena 22. rujna u Zagrebu na događanju „Ružičasti party powered by Solgar“, koje je okupilo predstavnike medija, partnerskih udruga i druge goste. Predstavile su je voditeljica Ida Prester, predsjednica udruge Nismo same Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska doc. dr. sc. Vesna Ramljak te Mateja Brezovec, specijalistica za proizvode u Salvusu.

Organizatori pozivaju građane da se tijekom listopada uključe kupnjom proizvoda obuhvaćenih kampanjom i tako pridonesu financiranju usluga koje oboljelim ženama olakšavaju liječenje i svakodnevicu.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu