Poveži se s nama

Vijesti

Podržite Marijine obroke i pomozite da najsiromašnija djeca dobiju obrok

Objavljeno

/

Na slici su dvije žene koje stoje kod bunara i pune posude vodom. Žene nose šarenu tradicionalnu odjeću. Bunar je napravljen od betona i ima metalnu slavinu. U pozadini se vide djeca koja nose zelene školske uniforme. Djeca izgledaju kao da idu u školu ili se vraćaju iz nje. Djeca su različitih dobi i spolova. U pozadini se također vidi ciglena zgrada i nekoliko stabala. Zgrada može biti škola, crkva ili neka druga javna ustanova. Drveće pruža malo hladovine i zelenila.

Marijini obroci krenuli su 2002. godine, u Hrvatskoj su prisutni od 2009. godine, a imaju 30 školskih kuhinja u četiri zemlje – jednu u Ekvadoru, šest u Malaviju, pet u Beninu i 18 u Zambiji

Djeluju na način da djeci osiguraju topli obrok u školama i tako ih privlače u školu dajući im najosnovnije obrazovanje kako bi jednog dana postali obrazovani ljudi.

Danas, 30 studenog 2023., održat će pretpremijeru dokumentarnog filma Marijinih obroka ‘Nulta stopa gladi’ u kinu Kinoteka u 17 sati.

– ‘Nulta stopa gladi’ je prva epizoda u nizu šest dokumentaraca koja se bavi problemom gladi u svijetu, s posebnim naglaskom na gladnu djecu. Serija prikazuje izvanredne pojedince koji se bore kako bi poboljšali stanje u svojim zajednicama, uključujući zapanjujuće priče o ljudima iz Turkane (područje u sjevernoj Keniji zahvaćeno sušom) koji se ujedinjuju u vrlo izazovnim okolnostima s ciljem da zaustave gladovanje djece.

Prikazujući pretpremijeru filma ‘Nulta stopa gladi’ i naglašavajući koju ulogu možemo imati u ovoj misiji, nadamo se da ćemo potaknuti ljude da nam se pridruže i poduzmu korake u rješavanju globalne krize gladi. Mnogo je stvari koje svaki čovjek može učiniti kako bi donio dugotrajnu promjenu u najsiromašnijim zajednicama svijeta – kazali su iz Marijinih obroka Hrvatska.

Također, 15. prosinca u hotelu Esplanade organiziraju ‘Večer Marijinih obroka’ kojom žele pokazati što su sve radili ove godine, koliko su djece nahranili, a radi se o obrocima za preko 70 tisuća djece.

Dovoljno je samo 22 eura da bi jedno dijete primalo obrok cijelu školsku godnu – zapamtite dobro ovu brojku, a više informacija saznajte ovdje.

Ni jedno dijete ne bi smjelo na spavanje ići gladno!

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Vijesti

Džepno izdanje odgovora psihologa na najčešća pitanja osoba pred i nakon amputacije

Objavljeno

/

Žena s protezom ruke.
Foto: Pexels/Anna Shvets

Udruga osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije (UAZ) predstavila je knjižicu pod nazivom ‘Kako sad?’ – Džepno izdanje odgovora psihologa na najčešća pitanja osoba pred i nakon amputacije

Poslušaj ovaj članak

Autorica je Anita Lauri Korajlija – izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, lekturu potpisuje Morena Mitak, ilustracije je napravila poznata ilustratorica Hana Tintor, a za dizajn i prijelom odgovoran je Marko Borota.

Izrada priručnika financirana je u okviru Javnog natječaja za financiranje programa i projekata udruga i drugih neprofitnih organizacija čije područje djelovanja je zdravstvenog, socijalnog i humanitarnog značaja u 2023. godini Zagrebačke županije, prilikom čega je UAZ dobio donaciju koju je odlučio investirati u izradu priručnika za osobe s amputacijom.

Sama ideja o izradi knjižice o životu nakon amputacije postoji već godinama, a u ovom izdanju naglasak je na pitanjima za psihologe. Naime, kao što mnogi znaju i iskusili su na svojim leđima mnoge nedostatke sustava koji se ne mijenja godinama, isti naprosto još uvijek ne osigurava psihološku potporu osobama pred amputacijom i nakon nje, bilo da se dogodila kao posljedica traumatskog događaja ili bolesti, što je naprosto za ne povjerovati budući da postoji velika potreba za time, i to desetljećima. Dok je u mnogim zemljama odlazak psihologu i psihijatru dio normalnog života i brige o sebi, poput odlaska liječniku opće prakse i stomatologu, u našoj zemlji i dalje ostaju stigme od strane okoline za osobe koje se odluče za takav vid pomoći.

Srećom, UAZ nudi grupnu i individualnu podršku svojim korisnicima. Ovo izdanje knjižice je melem na mnogobrojne rane koje su mnogi prošli, budući da pruža osjećaj zajedništva i odgovore na puno pitanja koja si svatko postavlja i suočava se s njima upravo prilikom amputacija.

Predsjednica UAZ-a je višestruko nagrađivana paraolimpijka Ana Sršen, koja je osvajačica medalja na državnim, europskim i svjetskim plivačkim prvenstvima, dobitnica najvećih državnih nagrada za doprinos u sportu i humanitarno djelovanje te dobitnica dvije nagrade za životno djelo.

Sadržaj džepnog izdanja prikupljan je godinama, a informativan tekst može se preuzeti ovdje.

Nastavi čitati

Vijesti

SEZONSKI RADNICI Plaća za rad ‘u sezoni’ ne smije biti manja od 1300 eura neto

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje mirnu plažu. Na slici su kabine s brojevima 26 i 25, plave i zelene boje, te invalidska kolica koja su parkirana pored. More je mirno, a horizont je jasno vidljiv.
Foto: Pixabay

U 2023. godini na portalu MojPosao objavljeno je nešto više od 3000 oglasa za sezonske radnike, što je 13 posto manje u odnosu na godinu ranije

Općenito gledano, najtraženija zanimanja u sezoni bila su: konobar, kuhar, trgovac, pomoćni radnik u kuhinji te pomoćni kuhar.

Što se tiče zastupljenosti po županijama, najviše sezonskih radnika tražilo se u: Splitsko-dalmatinskoj (31%), Istarskoj (22%), Primorsko-goranskoj (23%) te Zadarskoj (16%) županiji.

U kategoriji Turizam i Ugostiteljstvo, djelatnosti u kojoj je sezonsko zapošljavanje najprisutnije, tijekom 2023. godini objavljeno je više od 14.000 natječaja za posao, što je 7% manje nego godinu ranije. Ovakav pad odgovara situaciji na cjelokupnom tržištu. Također, nastavlja se rapidan porast broja stranih radnika u Hrvatskoj, pri čemu je trenutačno otprilike svaki deseti radnik strani državljanin, pokazuju analize.

– Ovaj trend postavlja izazove pred našu zajednicu, posebno u kontekstu efikasne integracije stranih radnika u naše društvo. U tom procesu, ključna uloga leži na većini, koja snosi odgovornost za osiguravanje inkluzivnog okruženja i pravednih prilika za sve radnike, bez obzira na njihovo porijeklo – izjavio je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Većina ljudi je barem jednom tijekom karijere odradila ‘sezonu’

Prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao proveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je sudjelovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76%) je barem jednom tijekom svoje karijere radilo u sezoni.

Ispitanici koji su imali iskustvo rada u sezoni iznijeli su različite motive za obavljanje sezonskih poslova. Trećina (33%) navodi da su sezonske poslove obavljali tijekom školovanja i studiranja kako bi popunili svoj budžet. Slično tome, 22% ljudi je sezonske poslove radilo neposredno nakon završetka školovanja, a prije pronalaska posla u struci. Za 26% ispitanika, sezonski poslovi su bili način popunjavanja pauze između stalnih poslova. Interesantno je da je 30% ispitanika radilo sezonske poslove s nadom da će oni postati ‘stalni’, dok je 24% ispitanika izjavilo kako je sezonski posao bio savršeno prilagođen njihovim tadašnjim potrebama i preferencijama.

Sigurna plaća i osiguran smještaj od presudne su važnosti

Ljudi na ‘sezonu’ nerijetko dolaze iz različitih krajeva Hrvatske, a u posljednje vrijeme i iz cijelog svijeta, stoga ne čudi činjenica kako su sigurna primanja (44%) i smještaj (40%) od presudne važnosti prilikom odabira sezonskog posla.

Zanimljivo je da je visina plaće tek na trećem mjestu, dok su slobodni dani i radno vrijeme i inače ljudima nešto manje važni kod ovog tipa zaposlenja.

Prednosti i mane sezonskog posla

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su stjecanje novih znanja i vještina (68% ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61%) te plaća koja je u pravilo osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54%). Tu su još i boravak na moru (45%) te zanimljivost i atraktivnost posla (44%), svega 6% ljudi smatra kako sezonski posao nema prednosti.

S druge strane, najveće mane rada u sezoni pronalazimo u njegovom gotovo ograničenom trajanju sezonskog posla, dugim radnim danima, neadekvatnom smještaju te preniskoj plaći i odvojenosti od obitelji.

Plaće u sezoni su bitna stavka

Kad je riječ o plaći, u prosjeku, očekivana mjesečna neto plaća za sezonski posao iznosi 1307 eura neto, što je 6% više u odnosu na prošlu godinu.

Mjesečna primanja, naravno ovise i o vrsti posla kojeg rade: konobari u prosjeku očekuju mjesečnu plaću od 1408 eura, kuhari bi za svoj rad htjeli dobiti minimalno 1482 eura, sobari i sobarice mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1145 eura, recepcioneri  smatraju da bi za svoj rad trebali ostvariti minimalno 1259 eura, prodavači u prosjeku očekuju plaću od 1105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1322 eura.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Vijesti

GLAS SLAVONIJE Razgovor s Višnjom Majsec Sobota

Objavljeno

/

Višnja Majsec Sobota.

Novinar Glasa Slavonije, Darko Jerković, prije 10-ak dana je razgovarao s našom Višnjom i zamolio je da odgovori na nekoliko pitanja ‘o eskalaciji agresivnosti u društvu’. Intervju prenosimo u cijelosti

Baveći se u ovom broju Magazina aktualnom izbornom kampanjom sagledanoj s različitih aspekata, nikako nismo mogli zaobići ni onaj dublji društveni, sociološki i napose psihološki kontekst kad se radi o pojačanoj agresivnosti kojoj svjedočimo posljednjih tjedana. S tim u svezi postavili smo jedno općenito pitanje poznatoj hrvatskoj psihologinji Višnji Majsec Sobota.

Što je zapravo agresija i kako se ona manifestira, koje i kakve sve oblike agresije poznajemo, koje su više, a koje manje opasne za pojedinca i društvo, što o tome ima za reći psihologija, ona medicinska i ona socijalna, između ostalog?


– Arapska poslovica ne bez razloga kaže da se četiri stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika. Agresivnost se definira kao više ili manje izražena, relativno stabilna tendencija pojedinca da u određenim provocirajućim situacijama reagira napadom ili prijetnjom, traženjem sukoba i borbe. Prema uzrocima dijelimo je na impulzivnu (benignu, provociranu) i instrumentalnu (malignu, smišljenu). S obzirom na ciljeve najčešća je podjela na reaktivnu i aktivnu agresivnost. Reaktivna je odgovor na provokaciju ili frustraciju, a aktivna je namjerno izazvano agresivno ponašanje. U odnosu prema načinu izražavanja postoje fizička i verbalna, kao i latentna (potencijalna) i manifestna (konkretno izražena, ‘opipljiva’) agresivnost. Po njezinu cilju razlikujemo izravnu (direktnu) i neizravnu (indirektnu, pomaknutu) agresiju.

Uvjerljivo najopasnija je agresivnost koja izaziva ratna zbivanja, jer u njima je ljudska smrt posljedično svakodnevna pojava. Koliko opasnima se doživljavaju ostale vrste agresije, individualna je kategorija. Ljudi sve više kumuliraju stres i frustracije, imaju sve niži prag tolerancije i sve ‘kraći fitilj’, koraci do verbalnog ili fizičkog obračuna sve su kraći, a stereotipno ‘fini i sretni’, a zapravo emocionalno potisnuti sjevernjaci po školama i parkovima se propucavaju. U našim vremenima tako puno toga donedavno nemogućeg postaje moguće.

U odnosu prema nekim drugim, prošlim vremenima, živimo li danas u doba pojačane agresije, agresivnosti na svim razinama društva? Koja je agresivnost opasnija, ona verbalna ili ona pisana, vizualna…?

– Agresivnosti je bilo otkada je svijeta i vijeka, jer duha iz boce još je pračovjek nepovratno pustio. Njezini se modaliteti osuvremenjuju i nazivlje prilagođava novovjekim trendovima, a razni dodatni alati, k tome i oružja, sve više i sve ubojitije divljaju. I prije bi se ‘baja potuk‘o, sijevale bi šake, sjekire i kubure’, a priča o tome samo se šorom proširila. A danas – vijesti se preko društvenih mreža i medija šire svijetom u realnom vremenu, čime domino-efekt agresivnih događaja postaje sve očekivaniji, a njegova pojavnost sve frekventnija.

‘Ubi me prejaka riječ. Ne stigoh se skloniti’, prije više od pola stoljeća napisao je pjesnik Branko Miljković. Teško se odrediti koja je agresivnost opasnija – izgovorena ili napisana. Reakcija na izgovorenu je neposrednija, a na napisanu nešto odgođenija i dugotrajnija, ali ubojitost je (pod)jednaka, ovisno o fiziološkom i emocionalnom doživljaju pojedinca. Aktualni novogovor, najvećim dijelom onaj politički, začinjen predoziranom agresivnošću, inficira nas virusima agresivnosti protiv kojih ni cjepiva ni lijeka, a sve manje i obrambenih zaklona iza kojih bismo se, kao spomenuti pjesnik, pokušali skloniti.

Možemo li zaključiti kako problem agresije nije od danas ili od jučer, da je on duboko ukorijenjen u društvu/društvima, u ljudskoj naravi, pojednostavljeno rečeno? Drugim riječima, što sve utječe na eskalaciju neprihvatljivog ponašanja u različitim područjima ljudske djelatnosti? Stoji li teza da je zapadno društvo i dalje patrijarhalno i po naravi agresivno?

– Kao što sam već rekla, agresivnost postoji otkad je čovjeka, a svako vrijeme donosi i nova agresivna ponašanja. Danas smo obasuti cyber-kibernetičkom agresivnošću, zlostavljanjem, havanskim i štokholmskim sindromom, ubojstvima, vulgarnostima, mobbingom, bullyingom, femicidom, tiktokanjem i virtualnom agresijom, hejtanjem i trolanjem, ratovima, pucnjavom u školama, ksenofobijom i još koječim jer – lakše je rušiti nego graditi, a ne smijemo zaboraviti ni agresivnost ispraznosti koja vreba sa svih strana.

Mediji, a osobito nekritičke društvene mreže, kao i politička cirkuska arena, imaju u tome veliku, nažalost, negativnu ulogu, nudeći agresivnost kao prihvatljivi obrazac ponašanja. Moralnost se na taj način potiskuje, a zaziva kaos, destruktivnost, mržnja i neuvažavanje drugoga i drugačijeg. Nametljiva politička kvazimoralna agresivnost, nabujalog negativnog izričaja, ove nam je godine otežala i korizmeno traženje osobnog duhovnog mira.

Ne bih se olako priklonila ni Zapadu ni Istoku u procjeni koji je više, a koji manje patrijarhalan i zašto bi patrijarhalno nužno trebalo biti primitivno, k tome i agresivno!? Svaki oblik društvenog uređenja ima svoje lice i naličje, svoje dobre i loše navike, a nametanje tuđih svjetonazora nosi prizvuk agresivnosti, što je tijekom prošlosti često dovodilo do kontraefekta i tragičnih posljedica.

Budimo realni – i feminizam, kao oponent patrijarhatu, u svome izričaju zna poprimiti obilježja verbalne agresivnosti, naspram fizičke, protiv koje se bori. Pogledajte i poslušajte neke feminističke ‘borilačke istupe’ i gardove, zovem ih ‘psihologijom zasukanih rukava’, počesto ‘podrapanog’, decibelima pojačanog glasa. Ni za čiju agresivnost nema opravdanja.

Koliki je, posebno danas, u digitalnom i globalno umreženom 21. stoljeću, utjecaj medija na agresivno ponašanje? Koliko su opravdana upozorenja da ovodobno društvo spektakla, u kakvom svi živimo, poprima nove razine, te da su pritom društvene mreže danas najplodniji teren za eskalaciju agresivnosti, mržnje, uvreda, prozivanja… U tom i takvom, širem i dubljem kontekstu, jesu li danas manipulatori glavne zvijezde i kad je agresivno ponašanje u pitanju?

– Mediji i društvene mreže danas su postali svojevrsni aksiom i novovjeka dogma, čije (dez)informacije ‘nije potrebno provjeravati i dokazivati, već samo šerati dalje’. Objavljujući i virtualno šireći vijesti agresivnog i vulgarnog sadržaja, prema kojima je nekadašnja crna kronika obična ‘boza’, pobuđuju opasne obrasce identifikacije s agresivnim ponašanjem, koji nerijetko postaju okidač za ponavljanje, širenje i jačanje agresivnog djelovanja u pojedinaca i grupa.

Unatoč činjenici da pasivnost okoline i stručne javnosti u pravilu potiče pojavu agresivnosti, stručnjaci za mentalno zdravlje konformistički se skrivaju i vrlo rijetko, ili nikako, progovaraju o opasnostima agresivnih ispada koji dolaze iz političkih krugova. Zato se ona stara latinska Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. danas ‘s Jupitera širi i na vola’, jer ‘ako može On, mogu i Ja’. Loši uzori ozbiljno su poljuljali naš sustav vrijednosti, potkrepljujući time i spiralu agresivnosti.

Pred nama su još jedni parlamentarni izbori. Koga izabrati kad pojedine osobine ličnosti prečesto iz kliničke prelaze u ‘kliničko-političarsku psihologiju’?

– Dio aktualnog političkog govora, serviranog i s najviših pozicija, ima obilježja instrumentalne, aktivne, manifestne, izravne, verbalne agresivnosti, a dio je sve dublje uronjen u agresivnu i manipulativnu mračnu trijadu, u kojoj, kao 3 u1, združeno djeluju makijavelizam, narcizam i psihopatija.

U tom kontekstu spomenut ću i istraživanjem potvrđeni zaključak danskoga psihologa M. B. Petersena: ‘Pojedinci kojima su osobni status i samopromocija izuzetno važni, a pronalaženje pravog smisla u životu im nije jača strana, izražavanjem i širenjem kaosa i neprijateljskih poruka nastoje mobilizirati svoje pratitelje u borbi protiv čitavog sustava, kreirajući destruktivne strategije, kako bi sami sebe izbavili od osjećaja osobnog besmisla.’

Zaključno, uzimajući sve u obzir, je li agresivnost naš neprijatelj ili prijatelj?

– Agresivna reakcija, kao posljedica nagona za samoodržanje, iskonska je samozaštita još iz špiljskih vremena, koja nas kao čin samoobrane spašava u opasnim situacijama. I tako sklonost agresivnom ponašanju latentno čuči u svakome od nas, kao naš kontrolirani prijatelj, u unutarnjoj borbi s potencijalno nekontroliranim, u nama skrivenim agresivnim neprijateljem. Zbog toga, kao i u svemu u životu, treba imati osjećaj za mjeru i (na)učiti kako se nositi s vlastitom latentnom, onom ‘prijateljskom agresivnošću’, kako je kontrolirati i na prilagođeni, asertivno prihvatljivi način iskazivati.

Prije gotovo sto godina Krleža piše: ‘Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, sijevaju noževi.’ Na ovim našim prostorima od tada se gotovo ništa nije promijenilo. I dalje su na sceni i kurtizane, i lažni bankari, i ubojice, i ljudi iz bivše i sadašnje vlasti, koji, nakon što se potuku, izmireni nastavljaju zajedno piti… A nama se valja u svemu ovome na neagresivan način snalaziti.

Izvor: Glas Slavonije

Nastavi čitati

U trendu