Njezina najveća želja je da pokaže da se uvijek u životu može uspjeti te da odustajanje nije opcija
U moru sportaša, oni koji izbore Olimpijske ili Paraolimpijske igre zaista mogu biti ponosni, ali ako kao sportašica izborite i Olimpijske i Paraolimpijske igre, onda znate da ste stvarno posebni. Upravo to uspjelo je brazilskoj stolnotenisačici Bruni Costi Alexandre.
Ona je na Olimpijskim igrama branila boje svoje reprezentacije koja je ispala u prvom krugu izgubivši u konkurenciji parova od Južne Koreje s 3:1, a potom i u pojedinačnoj konkurenciji gdje je izgubila oba odigrana meča. Ali tu nije kraj pariške avanture za brazilsku predstavnicu koja je uz to što je stolnotenisačica također i parastolnotenisačica te će, osim na Olimpijskim, nastupiti i na Paraolimpijskim igrama.
Naime, Alexandre je kao trogodišnja djevojčica zbog bolesti izgubila ruku, te stoga ima pravo nastupati na oba natjecanja.
Iako se ona i njena reprezentacija ne mogu pohvaliti dobrim nastupom na Olimpijskim igrama, Alexandre je ipak zadovoljna.
– To nije bio rezultat kojem sam se nadala, ali jako smo zadovoljni postignutim. Nismo odustajali do kraja. Koreja je jedna od najboljih ekipa. Uspjela sam osvojiti nekoliko bodova, što me osobno jako veseli, jako sam ponosna na svoju ekipu koja se borila do kraja – kaže Alexandre.
Njezina najveća želja je da pokaže da se uvijek u životu može uspjeti te da odustajanje nije opcija.
– Nasljeđe koje želim ostaviti iza sebe je da ljudi mogu sve, nedostaje li ti ruka ili noga, nije važno – ističe brazilska stolnotenisačica.
Ukupno 17 sportaša barem je jednom u životu nastupilo na Olimpijadi i Paraolimpijadi, ali samo njih šest do sada to je učinilo u istoj godini – Alexandre će biti sedma kojoj je to uspjelo.
Prva je to napravila Talijanska sportašica Paola Fantato u streljaštvu u Atlanti 1996. godine. Nakon nje to je uspijelo južnoafričkoj plivačici Natalie du Toit u Pekingu 2008., ali i Južnoafričkom atletičaru Oscaru Pistoriusu u Londonu 2012. godine. U Riju 2016. godine to je učinila i Irankinja Zahra Nemati koja je nastupila u sreličarstvu, dok je australskoj stolnotenisačici Melissei Tapper to pošlo za rukom i u Rio de Rio de Janeiru 2016. te u Tokiju 2021. godine. Zasigurno najveće ime među sportašima, kada je u pitanju takav dvostruki nastup je ono poljske stolnotenisačice Natalije Partyke koja je ponovila to čak četiri puta, u Pekingu 2008., Londonu 2012., Riu 2016. i Tokiju 2021.
Brazilska prestavnica upravo u Nataliji Partyko vidi svoj uzor te ističe kako ju inspirira karijera poljske stolnotenisačice.
Privilegiju da nastupi na objema igrama imala je i hrvatska stolnotenisačica Sandra Paović koja je prije prometne nesreće koja joj je promijenila život, imala uspješnu stolnotenisačku karijeru. Sandra je 2008. godine nastupila na igrama u Pekingu, da bi se nakon nesreće počela baviti parastolnim tenisom u kojem je izborila nastup na Paraolimpijskim igrama u Rio de Jeneiru i tamo se okitila zlatom.
Ovakve priče mogu biti inspiracija mnogim osobama s invaliditetom koji se zbog svog fizičkog ograničenja ne usude početi baviti sportom iako bi možda to i htjeli.
