Osoba tijekom epizode zadržava potpunu svijest, jasno razumije gdje se nalazi i što se događa, ali ne može pomaknuti tijelo niti proizvesti glas
Paraliza sna je fascinantan, ali često i prilično zastrašujuć fenomen koji se pojavljuje u trenutku prelaska između sna i budnosti.
Osoba tijekom epizode zadržava potpunu svijest, jasno razumije gdje se nalazi i što se događa, ali ne može pomaknuti tijelo niti proizvesti glas.
Razlog je taj što se mozak budi prije tijela, dok mišići ostaju ‘isključeni’ zbog REM atonije – prirodne paralize koja inače sprečava da u snu fizički izvodimo radnje o kojima sanjamo.
Doživljaj paralize sna mnogima ostaje duboko urezan. Najčešće uključuje snažan osjećaj pritiska na prsima, nemoć da se udahne punim plućima, val tjeskobe i intenzivnu svijest o vlastitoj nepokretnosti.
Zbog preklapanja između snova i budnosti mogu se javiti živopisne halucinacije: sjenolike figure u sobi, osjećaj da netko stoji pored kreveta ili se kreće prema osobi, šumovi, koraci ili neobjašnjivi glasovi. Iako zastrašujuće, te vizualne i slušne obmane rezultat su aktivnog REM mozga koji još uvijek ‘sanjarí’ dok se svijest vraća.
Paraliza sna nije toliko rijetka kako se možda čini. Mnogi ljudi je barem jednom dožive tijekom života, a neki i mnogo češće, osobito u razdobljima stresa, neispavanosti, promjena u ritmu spavanja ili spavanja na leđima. Iako neugodna, ova pojava nije opasna i ne ostavlja fizičke posljedice.
Epizode gotovo uvijek prestanu same nakon nekoliko sekundi ili minuta, a neki uspiju prekid potaknuti pokušajem pomicanja sitnih mišića, poput prstiju ili kapaka.
Kroz povijest se paraliza sna tumačila na razne načine. U mnogim je kulturama povezivana s nadnaravnim bićima, demonima ili duhovima koji noću dolaze ‘sjediti na prsima’.
U hrvatskoj tradiciji poznata je ‘mòra’, stvorenje koje izaziva noćnu tjeskobu i pritisak. Danas znamo da je riječ o prirodnom i relativno čestom poremećaju prijelaza između faza svijesti, ali unatoč znanstvenom objašnjenju, iskustvo ostaje jedna od najintrigantnijih granica između svijeta snova i stvarnosti.
Potrebno je razmisliti o posjetu liječniku ako epizode postanu česte, toliko intenzivne da izazivaju izrazit strah ili ako počnu narušavati kvalitetu sna i svakodnevno funkcioniranje.
Liječniku se također treba javiti kada se paraliza sna pojavljuje zajedno s drugim poremećajima spavanja, poput naglog gubitka mišićnog tonusa tijekom dana, nenadanog uspavljivanja, izrazito živih noćnih mora, nesanice ili znakova apneje poput prekida disanja tijekom noći.
Vrijedi potražiti stručnu pomoć i ako se simptomi jave nakon uvođenja novih lijekova ili kao posljedica velikih promjena u navikama koje utječu na san. Stručnjak može procijeniti radi li se o izoliranoj pojavi ili dijelu šireg problema te predložiti mjere koje mogu poboljšati kvalitetu spavanja.
Uz pravi pristup, razumijevanje vlastitog sna i spremnost na postupne promjene, moguće je prekinuti začarani krug nesanice i ponovno uspostaviti kvalitetan i obnovljiv san
Poslušaj članak
Kvalitetan san jedan je od ključnih preduvjeta za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, no mnoge osobe – uključujući i osobe s invaliditetom – suočavaju se s poteškoćama spavanja i nesanicom. S ciljem pružanja podrške u prevladavanju ovih izazova, izrađen je ovaj vodič kao praktičan alat za unaprjeđenje kvalitete sna.
Autor KBT-I vodiča je Karlo Dalić, osoba s invaliditetom, koji ovim doprinosom želi pružiti podršku zajednici te pomoći svima koji se suočavaju s nesanicom i narušenom kvalitetom sna.
Vodič je namijenjen stručnjacima (terapeutima i drugim pomagačkim profesijama) kao podrška u radu s osobama koje imaju poteškoće sa spavanjem i osobama koje samostalno žele unaprijediti kvalitetu svog sna kroz strukturirani pristup. Sadrži konkretne smjernice, vježbe i strategije koje je moguće primijeniti u svakodnevnom životu.
Spavanje nije luksuz, nego temeljna biološka potreba bez koje tijelo i um ne mogu funkcionirati optimalno. Tijekom sna obnavljaju se stanice, jača imunološki sustav, reguliraju hormoni i vraća energija potrebna za novi dan. Istovremeno, mozak obrađuje emocije i iskustva koja smo doživjeli. Kada san izostaje, posljedice se brzo primjećuju – koncentracija slabi, stres raste, a emocije postaju intenzivnije. Ipak, poteškoće sa spavanjem nisu znak slabosti, nego signal da tijelu i umu treba pomoć.
Nesanica je više od povremeno loše prospavane noći. Ona podrazumijeva dugotrajan osjećaj da san ne dolazi ili nije dovoljno kvalitetan, uz posljedice koje se osjećaju tijekom dana. Može se očitovati kao teškoće uspavljivanja, česta buđenja tijekom noći ili prerano buđenje. Najčešće nema samo jedan uzrok, nego nastaje kao kombinacija stresa, životnih promjena, loših navika i briga vezanih uz spavanje. S vremenom se problem održava kroz začarani krug u kojem briga i pokušaji kontroliranja sna zapravo povećavaju budnost, što dodatno otežava uspavljivanje.
Jedan od najučinkovitijih pristupa rješavanju nesanice je kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu, poznata kao KBT-I. Ona se temelji na razumijevanju povezanosti između misli, emocija i ponašanja te pokazuje kako male promjene mogu dovesti do značajnog poboljšanja sna. Umjesto brzih rješenja, ovaj pristup naglasak stavlja na dugoročne promjene koje pomažu tijelu da ponovno uspostavi prirodan ritam spavanja.
Važan prvi korak u tom procesu jest bolje upoznavanje vlastitog sna. To se postiže praćenjem spavanja kroz jednostavan dnevnik u kojem se bilježi kada se ide na spavanje, koliko vremena treba da se zaspi, koliko je bilo buđenja tijekom noći i kako se osoba osjeća ujutro. Cilj nije savršena preciznost, nego razumijevanje obrazaca koji utječu na san. Već nakon nekoliko dana postaje jasnije što pomaže, a što odmaže.
Jedan od ključnih principa odnosi se na način na koji mozak povezuje određena mjesta i aktivnosti. Ako je krevet mjesto gdje razmišljamo, brinemo ili provodimo vrijeme na mobitelu, mozak uči da krevet znači budnost. Cilj je ponovno uspostaviti jednostavnu poveznicu da krevet znači spavanje. To se postiže dosljednošću, primjerice tako da se iz kreveta ustaje ako san ne dolazi i vraća tek kada se pojavi pospanost. Na taj način se postupno jača prirodna veza između kreveta i sna.
Još jedna važna tehnika uključuje ograničavanje vremena provedenog u krevetu. Iako može zvučati nelogično, smanjivanje vremena u krevetu zapravo pomaže da san postane dublji i učinkovitiji. Kada osoba dugo leži budna, san se ‘razvlači’ i gubi svoju kvalitetu. Kada se vrijeme u krevetu uskladi s realnom količinom sna, tijelo stvara jaču potrebu za spavanjem, što olakšava uspavljivanje i smanjuje noćna buđenja. Kako se san poboljšava, vrijeme provedeno u krevetu postupno se povećava.
Važnu ulogu imaju i misli koje se javljaju prije i tijekom noći. Često su to misli koje povećavaju pritisak, poput uvjerenja da se mora spavati savršeno ili da će sljedeći dan biti neizdrživ bez sna. Takve misli potiču napetost i otežavaju uspavljivanje. Umjesto pokušaja da se razmišlja pozitivno, korisnije je razviti realniji pogled na situaciju, propitujući koliko su te misli utemeljene i postoje li dokazi koji im proturječe. Na taj način se smanjuje emocionalni intenzitet i stvara prostor za opuštanje.
Osim toga, svakodnevne navike imaju velik utjecaj na kvalitetu sna. Ono što radimo tijekom dana, koliko se krećemo, kako se opuštamo i koliko smo izloženi svjetlu i stimulansima, sve to oblikuje spremnost tijela za spavanje. Redovit raspored, smanjenje izloženosti ekranima navečer, umirujuće rutine i ugodno okruženje za spavanje šalju tijelu jasnu poruku da je vrijeme za odmor. Spavanje zapravo ne počinje u trenutku kada legnemo u krevet, nego se gradi kroz cijeli dan.
Važno je naglasiti da poboljšanje sna nije brz proces. Promjene zahtijevaju vrijeme, strpljenje i dosljednost. Nije potrebno primijeniti sve odjednom, nego je dovoljno krenuti s jednom ili dvije prilagodbe i postupno graditi nove navike. I male promjene mogu imati velik učinak ako se provode redovito.
Na kraju, nesanica je čest i razumljiv problem koji pogađa velik broj ljudi. No isto tako, ona je stanje koje se može promijeniti. Uz pravi pristup, razumijevanje vlastitog sna i spremnost na postupne promjene, moguće je prekinuti začarani krug nesanice i ponovno uspostaviti kvalitetan i obnovljiv san. Ako su poteškoće dugotrajne ili izrazito opterećujuće, korisno je potražiti stručnu pomoć, osobito od terapeuta koji je educiran za KBT-I pristup.
Hrvatska je u samom vrhu zemalja s najvećom trenutačnom prevalencijom pušenja cigareta. Zabrinjavajuća je činjenica da mladi počinju pušiti u dobi od 13 do 16 godina. Stoga je nužna jača međusektorska suradnja te učinkovito provođenje odgojno-obrazovnih i zdravstvenih aktivnosti u cilju prevencije ovisnosti o duhanskim proizvodima
Poslušaj članak
Aktualni trendovi i programi u području prevencije pušenja predstavljeni su 18. veljače na okruglom stolu koji je organizirao Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) povodom Hrvatskog dana nepušenja – Dan bez duhanskog dima.
Pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Željko Petković naveo je da u Hrvatskoj gotovo 38 posto odraslih građana puši cigarete, a udio pušača u dobi od 25 do 34 godine prelazi 40 posto. Oko 44 posto učenika barem je jednom probalo e-cigarete.
Petković je istaknuo da se u Hrvatskoj provode razne mjere za smanjenje pušenja. Među tim mjerama su i različite kampanje, uključujući obilježavanje ‘Dana bez duhanskog dima’. Pri HZJZ-u djeluje ‘Nacionalna info linija za ovisnosti’ i ‘Bijeli telefon: Odvikavanje od pušenja’, besplatna telefonska linija 0800 799 za informacije i praktične savjete vezano uz prestanak pušenja. U zdravstvenom sustavu dostupni su i programi potpore prestanku pušenja, kao što su škole nepušenja, savjetovanja i terapijski pristupi za osobe koje žele prestati pušiti.
Globalne trendove vezano uz pušenje predstavila je Smilja Golomejić iz Službe za ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije više od 8 milijuna ljudi u svijetu umre od posljedica aktivnog ili pasivnog pušenja. S izravnom uporabom duhana povezano je više od 7 milijuna smrti, a oko 1,3 milijuna smrtnih slučajeva povezano je s pasivnim pušenjem.
Procjenjuje se da je u 2024. godini približno 1,2 milijarde ljudi koristilo duhan, dok ih je 2000. godine bilo oko 1,38 milijardi. Od 1 do 5 odraslih, odnosno oko 20 posto, i dalje koristi duhan i slične proizvode. Više od 100 milijuna ljudi u svijetu koristi e-cigarete. Ove cigarete koristi najmanje 86 milijuna odraslih, a najmanje 15 milijuna djece u dobi od 13 do 15 godina.
Golomejić je navela šest ključnih mjera za smanjenje uporabe duhana i zaštitu stanovništva od štetnih posljedica pušenja. To su praćenje uporabe duhana i provedbe preventivnih politika, zaštita ljudi od duhanskog dima, pružanje pomoći pri prestanku pušenja, upozoravanje na opasnosti duhana, provođenje zabrane oglašavanja, promocije i sponzorstva duhana te povećanje poreza na duhan.
Jednu od ovih mjera 2007. godine efikasno su provodile 44 države, dok je 2024. barem jednu mjeru provodilo 155 država. Sve više država koristi mjeru povećanja poreza na duhan.
Marko Jakopović iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac govorio je o bolestima povezanim s pušenjem.
– Poznato je da pušenje uzrokuje rak pluća, a manje je poznata činjenica da je i rak mokraćnog mjehura povezan s pušenjem. Preko 90 posto osoba koje imaju rak mokraćnog mjehura su pušači ili bivši pušači. Karcinomi debelog crijeva, raka maternice, želuca, glave i vrata povezani su s pušenjem. Kod pušača su veći izgledi za razvoj dijabetesa – pojasnio je Jakopović.
Pušenje utječe i na smanjenje fertiliteta. Ukoliko majka puši tijekom trudnoće ili je pasivni pušač, djeca se rađaju s nižom porođajnom težinom. Povećan je rizik i od iznenadne smrti novorođenčadi ako je majka pušila tijekom trudnoće ili nastavi pušiti nakon poroda. Jakopović je zaključio da pušenje smanjuje život osobe za deset godina.
Vjekoslava Amerl Šakić iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine istaknula je kako je nedavno osnovana Udruga za zdravstvenu pismenost. Cilj projekta je upoznati liječnike i pacijente o pušenju, novim oblicima konzumacije nikotina i povezanim štetnostima. Izdan je i vodič za pomoć u liječenju ovisnosti o pušenju, a dostupan je na web stranici www.zdravstvena-pismenost.hr.
Na važnost prevencije pušenja kod djece i mladih ukazala je ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Katarina Milković. Naglasila je da Agencija kontinuirano podržava škole u jačanju zdravstvene pismenosti, unaprjeđenju preventivnih programa i osnaživanju mladih za odgovorno donošenje odluka.
– Provodimo sustavnu edukaciju odgojno-obrazovnih djelatnika u cilju razvijanja kompetencija za rad s učenicima vezano uz preventivne programe u odgojno-obrazovnim ustanovama. Uključivanje odgojno-obrazovnih sadržaja koji razvijaju kritičko promišljanje i otpornost na rizična ponašanja jedan je od ključnih čimbenika za smanjenje konzumacije duhanskih proizvoda kod učenika – pojasnila je Milković.
Drugo nacionalno istraživanje o boli koje je proveo Ipsos za Krku pokazalo je da gotovo polovica Hrvata zbog boli osjeća razdražljivost, a trećina povećani stres
Poslušaj članak
Bol je za velik broj građana Hrvatske postala svakodnevni suputnik koji ne utječe samo na fizičko stanje, već i na mentalno zdravlje, radnu sposobnost i obiteljski život. Pokazalo je to najnovije nacionalno istraživanje o boli, nazvano Indeks boli u Hrvatskoj, koje je agencija Ipsos provela za Krka-Farmu u suradnji s Hrvatskim društvom za liječenje boli.
Bol je redovita pojava za većinu građana
Prema rezultatima istraživanja, gotovo polovica ispitanika osjeća bol barem jednom tjedno, dok se 15 posto građana s boli suočava svakodnevno. Bol nikada ne osjeća 1 posto ispitanika. Čak 60 posto ispitanika ističe da bol ima umjeren ili značajan utjecaj na njihovu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Istodobno, 43 posto ispitanika navodi da osjeća bol koja ih ometa u svakodnevnim aktivnostima barem jednom tjedno, dok njih čak 75 posto takvu bol osjeća najmanje jednom mjesečno.
Kada je riječ o mjestu i vrsti boli, bolovi u leđima najčešći su oblik tegoba (barem povremeno je osjeća 71 posto ispitanika), a odmah iza njih slijede glavobolje (64 posto) i mišićna bol (41 posto). Među rjeđim oblicima boli ističu se grlobolja i zubobolja, dok su glavobolje značajno češće prisutne među ženama, a bolovi povezani sa sportskim ozljedama među muškarcima. U mlađoj populaciji (18-35 godina) češće su glavobolje i menstrualne boli, dok su kod starijih ispitanika izraženiji bolovi u zglobovima.
Kod dijela građana bol prelazi u kronično stanje
Većina ispitanika navodi da bol koju najčešće osjećaju traje nekoliko sati (36 posto) ili nekoliko dana (23 posto), no u slučajevima kada bol traje dulje od tri mjeseca, najčešće je riječ o kroničnim bolovima u leđima, zglobovima i ekstremitetima.
Istraživanje dodatno upozorava na utjecaj modernog načina života. Četiri od deset ispitanika osjećaju bol povezanu s dugotrajnim korištenjem tehnologije barem jednom tjedno, poput glavobolja uzrokovanih ekranima ili bolova u leđima zbog dugotrajnog sjedenja. Više od dvije trećine građana takvu bol osjeća barem jednom mjesečno, što potvrđuje da tehnologija postaje značajan faktor u razvoju i održavanju boli. U odnosu na prošlo izdanje istraživanja, značajno je manje ispitanika koji osjećaju bol uzrokovanu tehnologijom svakodnevno.
Posao i privatni život među prvim su ‘žrtvama’ boli
Podaci iz ‘Indeksa boli u Hrvatskoj’ jasno pokazuju da bol ima snažan psihološki učinak. Za njih 62 posto bol najmanje jednom mjesečno utječe na njihovo raspoloženje i društvene aktivnosti. Gotovo polovica ispitanika (48 posto) navodi da im bol povećava razdražljivost, dok 35 posto ističe povećanu razinu stresa. Dodatno, 13 posto ispitanika povezuje bol s pojavom anksioznosti, a 9 posto s depresijom, dok nešto manje od trećine ispitanika smatra da bol nema utjecaja na njihovo mentalno zdravlje.
Posljedice se osjećaju i u profesionalnom životu: oko četvrtine ispitanika navodi da ih bol na tjednoj razini sprječava u obavljanju profesionalnih obveza. U privatnoj sferi, gotovo polovica građana u posljednjih godinu dana propustila je neki važan događaj zbog boli, a četvrtina ih je takve situacije doživjela više puta.
Pauze su prepoznate kao važne, ali se rijetko prakticiraju
Iako ispitanici jasno prepoznaju važnost odmora, samo petina građana kratke pauze uzima na dnevnoj bazi, dok se dulje pauze, poput vikend-odmora ili godišnjih odmora, uzimaju znatno rjeđe. Istodobno, 43 posto ispitanika smatra da bi kratke pauze trebalo uzimati svaki dan. Kao glavni motivatori za uzimanje pauze navode se mentalno zdravlje (27 posto), umor (22 posto) i obitelj (22 posto), dok su najdraže aktivnosti vrijeme provedeno s obitelji (66 posto), putovanja (57 posto) i druženje s prijateljima (51 posto). Zanimljivo, 31 posto ispitanika ističe samoću kao aktivnost koja ih čini najsretnijima, dok je za 33 posto to vrijeme provedeno s djecom.
Stručnjak upozorava: bol se i dalje prečesto ignorira
Istraživanje o boli i utjecaju boli na kvalitetu života hrvatskih građana komentirao je dr. sc. Dino Budrovac, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja i predsjednik Hrvatskog društva za liječenje boli.
– Rezultati ovoga istraživanja potvrdili su činjenicu koliki utjecaj na kvalitetu života ima bol. Neliječena ili neadekvatno liječena bol može postati kronična bol koja negativno utječe na pojedinca ne samo u fizičkom smislu nego i emocionalnom i psihičkom. Kronična bol povezana je sa povećanom razdražljivosti, anksioznosti i depresijom što kod pojedinca dovodi do socijalne izoliranosti, nezadovoljstva i osjećaja bespomoćnosti – istaknuo je Budrovac.
– Na nama zdravstvenim djelatnicima je da podižemo svijest o važnosti liječenja boli, kako u općoj populaciji tako i kod studenata, naših budućih kolega koji će postati dio zdravstvenog sustava. Vrijeme u kojem se bolesnicima govorilo da je normalno da ih boli trebamo ostaviti iza sebe. Kvalitetnom edukacijom bolesnika i razgovorom moramo se boriti protiv predrasuda i uvriježenih stereotipa i upoznati ih sa mogućnostima liječenja boli – dodao je, naglašavajući važnost podrške i podizanja svijesti o ovom sveobuhvatnom problemu.
Upravo su podizanje svijesti o boli i podrška temelj Krkinog projekta Bez pauze, u okviru kojeg je provedeno ovo drugo nacionalno istraživanje o boli.
– Projektom ‘Bez pauze’ želimo potaknuti odgovorniji i informiraniji pristup liječenju boli, uz naglasak na važnost stručnih savjeta, pravilne terapije i razumijevanja boli kao stanja koje se može i treba adekvatno liječiti. Cilj nam je osnažiti ljude da prepoznaju bol na vrijeme i da, uz pravu podršku, zadrže kontrolu nad kvalitetom svog života. Na kanalima Bez pauze na Facebooku i Instagramu približavamo ovu filozofiju korisnicima kroz stručne savjete, stvarne priče i inspirativne sadržaje – istaknula je dr. dent. med. Lovorka Tonsa Ljuba, voditeljica terapeutskog područja u Krka-Farmi.