in MREŽA
Osobama s oštećenjem sluha umjetna pužnica vraća kvalitetu života
Zahvaljujući kohlearnom implantatu, osobe s oštećenjem sluha mogu zauvijek izaći iz ‘svijeta tišine’ i razviti svoje potencijale
Poslušaj članak
Umjetna pužnica namijenjena je djeci s obostranom jakom nagluhošću ili gluhoćom te odraslim osobama kod kojih je do gubitka sluha došlo kasnije tijekom života, nakon razvoja govora. Život osoba s umjetnom pužnicom ne razlikuje se od života osoba urednog sluha.
S ciljem podizanja svijesti o značaju umjetne pužnice za unapređenje kvalitete života osoba s oštećenjem sluha, Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora Suvag u utorak je prvi put obilježila Međunarodni dan umjetne pužnice.
Tom prigodom održane su dvije radionice – jedna za roditelje djece s ugrađenom pužnicom, a druga za odrasle korisnike s ugrađenom pužnicom. Poliklinika Suvag, u suradnji s Klinikom za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Sestre milosrdnice, organizirala je okrugli stol pod nazivom ‘Pitaj, ne skitaj’, na kojem su sudjelovali stručnjaci, roditelji i osobe s ugrađenom pužnicom.
Na radionici je sudjelovalo desetak roditelja koji su imali priliku kroz zanimljive zadatke spoznati kako se odvija proces učenja rečenica kod njihove djece. Među sudionicima radionice bila je Mara Kovač, majka trogodišnje djevojčice Nele, kojoj je gluhoća otkrivena sa 17 mjeseci.
– Za nas roditelje bio je veliki šok kad smo saznali da se kod Nele radi o obostranoj gluhoći. U pojedinim bolnicama i Suvagu obavljene su pretrage. U obitelji nemamo nikoga s gluhoćom, nismo znali kome se obratiti, i bilo je puno upitnika u našem životu. Kao najbolji ishod za naše dijete pokazala se ugradnja pužnice. Neli je pužnica ugrađena u srpnju, a na rehabilitaciju smo krenuli mjesec dana nakon operacije. Međutim, kod Nele se radi o specifičnom slučaju jer je magnetska rezonanca glave bila pogrešno očitana. S obzirom na to, za moje dijete moglo je biti kobno. Nažalost, Nela ima malformaciju slušnih živaca i ne znamo koliko će njezini živci moći provoditi zvuk, odnosno hoće li u budućnosti moći normalno čuti – ispričala je Kovač. Naglasila je da za sada reagira na zvukove poput bubnja, odnosno na zvukove visokih frekvencija. Stoga su roditelji zabrinuti za razvoj govora i sluha kod Nele, iako se nadaju pozitivnom ishodu.
– Roditeljima djece s invaliditetom danas je teško. Zajednica gluhih i nagluhih je mala i smatram da se može napraviti puno više. Roditelji gluhe djece su odgovorni i moraju se boriti za prava svoje djece – rekla je Kovač.
Nikolina Marić, majka devetogodišnjeg Antuna, kojem je gluhoća otkrivena s godinu i pol, također je podijelila svoje iskustvo.
– Antunova dijagnoza bila je za nas šok. Umjetna pužnica ugrađena mu je s dvije godine, a nakon toga smo krenuli na rehabilitaciju u Suvag. Danas Antun ide u redovnu školu i dobro se snalazi u svojoj sredini. Svakom bih roditelju preporučila da se odluči za ugradnju umjetne pužnice kod svog djeteta jer će mu to omogućiti lakše funkcioniranje u životu – rekla je Marić.
Vedran Radojčić, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, rođen je s oštećenjem sluha, baš kao i njegova sestra Nevena.
– U mojoj obitelji nitko nema oštećenje sluha. Gluhoća mi je otkrivena odmah po rođenju, a mojoj sestri kasnije. Umjetna pužnica ugrađena mi je s dvije godine, kao i njoj. Živim normalno, čak i zaboravim da imam ugrađenu pužnicu. Osjećam se kao i svaka druga osoba – rekao je Vedran.
Učiteljici Janji Lučić iz Osijeka sluh je počeo slabiti 2009. godine, a u rujnu 2021. ugrađena joj je umjetna pužnica.
– Ugradnjom umjetne pužnice vratila mi se kvaliteta života. Puno više zvukova čujem, ugodnije mi je slušati s umjetnom pužnicom nego sa slušnim aparatom. Inače, gluhoća mi je jako ograničila život. Učiteljica sam po struci i svoj posao sam sve teže obavljala. Umjetna pužnica vratila mi je mir i radost življenja – ispričala je Lučić.
Leonarda Jarnjak rođena je s oštećenjem sluha, ali joj je gluhoća dijagnosticirana s pet mjeseci. Umjetna pužnica ugrađena joj je 2002. godine u Austriji. Do sedmog razreda išla je u redovnu školu, a osmi razred završila u Suvagu.
– Drago mi je što uz pomoć pužnice mogu čuti zvukove i komunicirati sa svojom obitelji. Međutim, još uvijek imam teškoća s razumijevanjem govora, što me frustrira, pa moram biti stalno koncentrirana – kazala je Jarnjak. Naglasila je da voli crtati te je završila Školu za primijenjenu umjetnost. Nažalost, trenutno je nezaposlena i u budućnosti bi se voljela samozaposliti, odnosno otvoriti foto-studio.
Voditeljica Centra za umjetnu pužnicu, Marijana Tuta-Dujmović, rekla je da Poliklinika Suvag od samih početaka sudjeluje u ugradnji umjetne pužnice. Trenutno Poliklinika ima 700 pacijenata, što čini veliku većinu svih implantiranih osoba u Hrvatskoj.
– Većina naših pacijenata imala je implantaciju pužnice u KBC-u Sestre milosrdnice, ali imamo i pacijente iz ostalih implantoloških centara u Hrvatskoj, kao i iz inozemstva, primjerice iz Austrije, Njemačke, SAD-a, BiH, Turske, Slovenije, Srbije, a odnedavno i jednog pacijenta iz Brazila – istaknula je Tuta-Dujmović.
Mihael Ries iz KBC-a Sestre milosrdnice rekao je da umjetna pužnica predstavlja metodu rehabilitacije sluha i govora. Naglasio je da je za djecu rođenu s gluhoćom najbolje ugraditi pužnicu do druge, a po mogućnosti i do prve godine života. Iako se u rijetkim slučajevima može dogoditi odbacivanje implantata zbog infekcija, u takvim situacijama implantat se može ukloniti i nakon prestanka upale ugraditi novi.
– Na KBC-u Sestre milosrdnice godišnje se obavi oko 30 implantacija pužnice kod djece i desetak kod odraslih, čime smo najveća ustanova po broju implantacija umjetne pužnice u Hrvatskoj. Umjetna pužnica često određuje obrazovni i profesionalni put osoba oštećenog sluha, a omogućava im približavanje životu osoba urednog sluha – zaključio je Ries.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini
Poslušaj članak
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 1. siječnja do 30. rujna 2026. godine u Hrvatskoj su zaposlene 2.888 osobe s invaliditetom. Od toga je 1.565 muškaraca i 1.323 žene.
Ovi podaci pokazuju da osobe s invaliditetom sve više sudjeluju na tržištu rada, ali njihov položaj i dalje nije jednostavan.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini.
Unatoč pozitivnim pomacima, nezaposlenost i dalje predstavlja velik problem. Krajem rujna 2026. godine u evidenciji HZZ-a nalazilo se 8.160 nezaposlenih osoba s invaliditetom. Iako je to 8,6 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, zabrinjava podatak da 64,8 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom posao traži dulje od godinu dana.
Kako bi se olakšalo njihovo uključivanje na tržište rada, HZZ provodi različite mjere i programe. U prvih devet mjeseci 2026. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je 2.815 osoba s invaliditetom. Najviše ih je sudjelovalo u programima obrazovanja i osposobljavanja te potporama za zapošljavanje.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirane su 734 nezaposlene osobe s invaliditetom, što pokazuje da je i na lokalnoj razini potrebno nastaviti raditi na stvaranju boljih mogućnosti za zapošljavanje.
Zapošljavanje osobama s invaliditetom ne donosi samo financijsku sigurnost, već i veću samostalnost, osjećaj pripadnosti i mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu. Zato je važno osigurati jednake prilike, prilagođena radna mjesta i poticati poslodavce da prepoznaju njihove sposobnosti.
Podaci pokazuju da se stanje postupno poboljšava, ali još uvijek postoji mnogo prostora za napredak. Cilj bi trebao biti društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na invaliditet, ima stvarnu priliku za rad i zaposlenje.
Potpuno izvješće dostupno je ovdje.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama
Poslušaj članak
U Splitu su predstavljeni rezultati europskog projekta „3P – Pratiteljice, Pomoćnice, Prijateljice III“, koji je usmjeren na pružanje pomoći starijim osobama i osobama s invaliditetom. Projekt provodi Županijska udruga slijepih Split, a dosadašnji rezultati pokazuju koliko je ovakva podrška važna za svakodnevni život korisnika.
Predstavljanje rezultata održano je 26. listopada u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split, u sklopu obilježavanja 75. obljetnice djelovanja Županijske udruge slijepih Split.
Od početka provedbe projekta zaposleno je 18 gerontodomaćica, a pomoć je dosad dobilo 132 korisnika. Podijeljeno je i više od 2.750 paketa s kućanskim i higijenskim potrepštinama, dok je ostvareno 452 od ukupno 495 planiranih rezultata.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama.
Osim praktične pomoći, važan dio njihova posla su razgovor i druženje s korisnicima. Na taj se način smanjuje osjećaj usamljenosti, a korisnici dobivaju osjećaj sigurnosti i podrške. Ovakva pomoć ujedno olakšava svakodnevicu i članovima njihovih obitelji koji brinu o svojim bližnjima.
Korisnicima se svakog mjeseca osiguravaju i paketi osnovnih kućanskih i higijenskih proizvoda. U njima se nalaze sredstva za pranje posuđa i rublja, sapun, pasta za zube, toaletni papir, kuhinjski ručnici, šampon i drugi proizvodi za svakodnevnu upotrebu.
Projekt se provodi na području Splita, Solina, Kaštela, Visa i Komiže. Njegova ukupna vrijednost iznosi 742.500 eura, a provedba traje od veljače 2024. do veljače 2027. godine. Sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru programa „Zaželi – prevencija institucionalizacije“.
Dosadašnji rezultati pokazuju koliko su ovakvi projekti važni za poboljšanje kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom. Osim što korisnicima omogućuju lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti, projektom je otvoreno i 18 radnih mjesta. Time se istodobno pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija i potiče zapošljavanje žena u lokalnoj zajednici.
Korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji
Socijalni radnici već dugo, zbog kojekakvih se zadataka svojih nadređenih, ne bave svojim primarnim poslom. Kako bi se to promijenilo, Vlada Republike Hrvatske 5. studenog donijela je Pravilnik o izmjenama i dopunama zakona o pružanju socijalnih usluga.
Izmijenjeni pravilnik omogućuje pružanje psihosocijalne i rane razvojne podrške u obitelji korisnika, mijenja prostorne i kadrovske uvjete te u dijelu usluga povećava dopuštene kapacitete.
Tako od sada, pružatelj usluga dužan je pružati uslugu u prostoru pružatelja usluga, a isto se odnosi na pružanje usluga u vidu savjetovanja, stručne procjene, psihosocijalnog savjetovanja i socijalnog mentorstva.
Isto vrijedi za obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, boravka, smještaja, psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške ako se ne pruža u obitelji korisnika.
Ako se usluge pružaju u prostorijama kao što su obiteljski domovi to se odnosi se na uslugu pomoći u kući, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, psihosocijalne podrške i rano razvojne podrške.
Nadalje, ako socijalni radnici pružaju pomoć u aspektu uključivanja u programe odgoja i obrazovanja, prostor je dužna osigurati odgojno obrazovna ustanova.
S druge strane, korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji.
Kako bi se osigurali potrebni radni uvjeti za kvalitetnu psihosocijalnu i rano razvojnu podršku, pružatelj usluge dužan je stručnom osoblju osigurati adekvatna sredstva za rad kao i prostor gdje će oni moći voditi bilješke te arhivirati potrebnu dokumentaciju bitnu za i u provedbi usluge.
Prostorija mora biti dovoljno prostrana da u isto vrijeme u njoj svoje radne zadatke može obavljati više osoba. Za radnike je potrebno osigurati i sanitarni čvor koji neometano mogu koristiti.
Što se tiče pružanja socijalne usluge smještaja, ona kad su u pitanju djeca, mora imati deset mjesta, dok za odrasle i starije osobe smještajni kapacitet treba biti sastavljen od 30 mjesta. Ova usluga može se realizirati i u prostoru stambene namjene koji se ujedno može koristiti i u stambene svrhe. Ako pak dom može primiti 20 osoba, onda je riječ o malom domu.
Objekt u kojem se pruža usluga smještaja mora biti visok 240 centimetara. Međutim ako u smještaju boravi do 30 osoba koje imaju problema s pokretljivošću onda se visinska razlika može savladati pomagalima; granica se računa po broju osoba, a ne po veličini stambenog prostora.
Pružatelj usluge mora imati dovoljan broj ležećih mjesta, smještaj treba sadržavati prostor za dnevni odmor, uz prostor za pripremu, čuvanje hrane i konzumaciju jela.
Što se tiče broja zaposlenih, od sada na 20 korisnika moraju biti angažirane 3 medicinske sestre. Nadalje, na 40 korisnika po novim izmjenama zakona sada se dodjeljuje jedan fizioterapeut ili radni terapeut.
Za male domove, do 30 korisnika mora biti zaposleno 5 njegovatelja uz jednu medicinsku sestru. Ovaj broj ljudi u smještaju zahtjeva manje od jednog stručnog suradnika u toj vrsti usluge smještaja.
Isto tako, u svakom domu moraju postojati dojavni uređaji koji će biti spojeni s dežurnom službom. Što se tiče spavaonica, dopušteno odstupanje od propisane površine po korisniku raste s 5 % na 15 %.
Ako dom nudi uslugu boravka za stariju populaciju i uslugu dnevnog odmora, u njemu se mora nalaziti minimalno 20 % ležajeva u odnosu na puni kapacitet.
Nove izmjene zakona trebale bi uvelike olakšati život, svima kojima je potreban smještaj ili stručna pomoć.
Ministar Alen Ružić kazao je kako su socijalni radnici raspršeni po sustavima gdje se najmanje bave onim što je u opisu njihovog posla.
-Socijalnim radnicima je plaća važna, ali iz razgovora s njima, vidljivo je da im je važno i da se poštuju kao struka, da imaju pravo istupanja i da dobiju pravo odlučivanja. Oni se ne boje odgovornosti, ali im treba podrška – istaknuo je ministar Ružić na ovu temu.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
Civilno društvoPrije 2 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 3 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 1 danStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
in MREŽAPrije 4 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 3 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 3 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 satiZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini