Connect with us

Medicina

OPAKA DIJAGNOZA Nezdrava opsjednutost zdravom hranom

Objavljeno

/

Foto: Pixels

Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica

Ortoreksija je dijagnoza u nastajanju koju karakterizira nezdrava opsjednutost zdravom hranom. Iako znatno narušava kvalitetu života pojedinca i u praksi se susreće sve više – zbog nedovoljnih istraživanja još nije službeno klasificirana kao poremećaj u prehrani.

Riječ je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu koji je termin i koncept dobio krajem ‘90-ih zahvaljujući američkom liječniku Stevenu Bratmanu.

Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što je ironičan obrat za osobu koja je potpuno posvećena zdravom hranjenju, kazala je Hini voditeljica Centra za poremećaje hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.

Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i službeno još nije klasificirana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj hranjenja. 

Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni i općeprihvaćeni dijagnostički kriteriji i smjernice za liječenje, istaknula je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistica psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb sufinancira iznosom od 15.900 eura godišnje.

Zbog toga je ortoreksiju teško mjeriti, tj. teško je reći što ona točno jest, koji su uzroci i koju populaciju najčešće pogađa, pojasnila je Hini doktorandica psihologije Divna Blažev koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.

Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati prehranu. Tada je dnevno unosila 800-1000 kalorija.

– Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan. Mislila sam da cijelo vrijeme razmišljam o hrani jer me vesele kuhanje i prehrana, a u biti nisam kužila da je to zato što sam gladna – rekla je Hini.

Karakteristike ortoreksije

Osobe s ortoreksijom opsjednute su zdravom hranom i mentalno su preokupirane njezinim podrijetlom i načinima pripreme. Jedu samo ”zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru” hranu, a izbjegavaju “”nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu”. 

U povećanom su riziku osobe koje znaju puno o hrani i imaju osjećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportaši – pogotovo bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je terapeutkinja Balaban Mavrović.

Trenerica, koja nije željela biti imenovana, smatra da joj se problem javio upravo zbog uključenosti u svijet fitnesa.

– Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao bolje – kazala je.

Najčešće se izbjegavaju: umjetna bojila, pojačivači okusa, konzervansi, pesticidi, genetski modificirana hrana, masti, šećer, sol, meso, mlijeko, mliječni proizvodi i druge “nezdrave” namirnice.

Također, osobe si nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivnju, tjeskobu i depresivnost.

Sve to dovodi do negativnih posljedica za mentalno i fizičko zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje. 

Osoba se boji da izvan vlastitog doma neće moći ‘ispravno’ jesti i izbjegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od prijatelja i članova obitelji koji ne dijele slične poglede na hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.

Moguće su nagle promjene raspoloženja i razvijanje depresije, ali i napadi panike ako se ne može konzumirati ispravna hrana, ističe Balabanić Mavrović.

– Bila sam svjesna da nitko ne shvaća u kojoj ogromnoj mjeri to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane – i nikome to nisam mogla objasniti – kazala je trenerica.

Kako se generalno troši pretjerana količina vremena i resursa na prehranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne zadatke, upozorava doktorandica Blažev. 

Uz to može doći do opasnih tjelesnih stanja poput deficita esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične tjelesne smetnje kao i one oboljele od anoreksije.

Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko mjeseci bio je najstrašniji dio poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada nikada nije imala problema.

Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa prema tome mijenjamo i svoja ponašanja. To utječe i na način prehrane, kazala je Blažev.

Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od obitelji, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala pojavom društvenih mreža.

Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko društvo na određeni je način utjecalo na nastanak ortoreksije zbog pretjerane refleksivnosti kod odabira hrane. 

– Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se pozitivne osobine – primjećuje psihologinja.

Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati netočne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija skupina za poremećaje hranjenja.

– Pratiš nekoga tko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće ispadne da nije – kazala je trenerica.

Također je pokazano da društvene mreže negativno utječu na raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo tijelom. To dovodi i do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.

Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude potiče na selekcioniranje i podjelu hrane na dobru i lošu, ističe terapeutkinja Balabanić Mavrović.

Najčešći poremećaj hranjenja

Pouzdana procjena učestalosti ortoreksije prilično je otežana, naglašava specijalistica psihijatrije Vujčić Stipčević.

Ona varira ovisno o različitim državama, populacijama, kulturnim normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja zabilježena u Italiji s oko 6,9 posto, a najviša u grupi brazilskih studentica nutricionizma, i to do 88,7 posto.

– Budući da učestalost anoreksije i bulimije u općoj populaciji ne prelazi 2 posto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako najučestaliji poremećaj hranjenja – kazala je Vujčić Stipčević.

Dvije godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom prije kojega se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.

Međutim, njezina opterećenost prehranom nije nestala samo tako.

– Naučiš živjeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je negdje u pozadini – ali držim to na minimumu – rekla je.

Potražiti stručnu pomoć

Ortoreksiju se liječi multidisciplinarnim pristupom s naglaskom na psihoterapiju, ali uz suradnju psihijatra i nutricionista specijaliziranog za rad s poremećajima hranjenja.

Nutricionist pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i crno-bijelo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i uvođenju raznolike hrane u prehranu.

– To može biti jako stresno i zato je potrebno raditi male korake” kazala je Hini nutricionistica Kristina Beljan koja kao konačni cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.

Uvidjevši koliko razni režimi u prehrani mogu utjecati na psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promjeni obrazaca hranjenja, a ne na gubitku kilograma.

Njime se tijelu dopušta da samo dođe do svoje zdrave tjelesne mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osobu ne osuđuje ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.

Piše: Barbara Sokić

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

MOŽDANI IMPLANTATI Testiranje inovacije za svijet bez ovisnosti

Objavljeno

/

Foto: Pexels

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata

Svjesni smo da je bilo kakva ovisnost štetna i da ništa dobro ne može proizaći iz nje. Nažalost, broj ovisnika o alkoholu i drogama svake je godine sve veći i veći, a još smo uvijek daleko od konkretnog rješenja za ovaj gorući problem.

Iako se u jednom trenutku života većina ovisnika pokuša riješiti svoje ovisnosti, jako mali broj njih u toj namjeri i uspije. Američki doktori i stručnjaci sa sveučilišta Cambridge i Oxford te King’s Collegea u Londonu, na tragu su pronalaska adekvatne pomoći alkoholičarima i narkomanima.

Naime, oni kod ovisnika žele upotrijebiti duboku stimulaciju mozga korištenjem moždanih implantata, s ciljem da kod ovisnika smanje želju za uzimanjem alkohola ili droga.

Inače, Implantat se sastoji od tankih električnih žica koje su povezane na bateriju i šalju električne impulse u mozak te tako potiču normalnu moždanu aktivnost.

Moždani pacemakeri već su se pokazali učinkovitima kod liječenja određenih bolesti kao što su Parkinsonova bolest ili Alzheimerova bolest. Dokazano je da se korištenjem implantata za duboku stimulaciju mozga može poboljšati rad mozga, te tako usporiti tijek ovih dvaju bolesti.

Po istom principu, prama nekim studijama, moglo bi se pristupiti liječenju alkoholičara i narkomana, odnosno stimulacijom mozga želi se potaknuti njihova samokontrola i pokušati postići apstinencija od pića i opijata.

– Baš kao što možemo koristiti pacemaker za stabilizaciju abnormalnih električnih ritmova u srcu osobe, vjerujemo da možemo koristiti moždani implantat da djeluje kao pacemaker i normalizira devijantne električne ritmove mozga koji su povezani s ovisnošću – kazala je za britanski Observer voditeljica i glavna istaživačica projekta Valerie Voon.

Prema jednoj studiji, kod dvoje od troje pacjenata koji su patili od neke vrste bolesti koja utječe na funkciju mozga, a koristili su moždani implantat, zabilježeno je bolje obavljanje njihovih dnevnih zadaća.

Znanstvenici su trenutno u završnoj fazi priprema za prvo veliko kliničko istraživanje duboke moždane stimulacije da vide može li se ista koristit za suzbijanje želje za stimulansima kod ovisnika.

Pošto je većina ovisnosti psihosomatske prirode, dubokom stimulacijom pokušat će se aktivirati moždana aktivnost pacjenta te tako potaknuti njegov mozak da funkcionira bez upotrebe opijata.

Ako se istraživanje pokaže uspješnim, duboka moždana stimulacija mogla bi biti jedno od rješenja kada je u pitanju borba protiv ovisnosti.

Podsjetimo, zbog uporabe droga u svijetu svake godine umre oko 160.000 ljudi, dok zbog prekomjerne konzumacije alkoholnih pića smrtno strada između šest i sedam tisuća ljudi.

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata.

Nastavite čitati

Medicina

Rano otkrivanje raka dojke na panelu ‘Ovog je gosta dosta!’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje panel diskusiju s pet osoba koje sjede na pozornici. Na pozornici se nalaze četiri žene i jedan muškarac. Muškarac drži mikrofon i izgleda kao da govori. Ispred njih je okrugli stol sa staklenom površinom na kojem se nalaze boce vode i čaše. U pozadini je bijeli ekran s natpisom "Ovog gosta je DOSTA". Publika sjedi ispred pozornice, a nekoliko fotografa snima događaj.
Foto: Portal Zdravlje

Nacionalni preventivni program za otkrivanje raka dojke jedan je od najučinkovitijih u Hrvatskoj, ustvrdila je ministrica zdravstva Irena Hrstić

Tom je prilikom predstavljen i priručnik o raku dojke ‘Ovog je gosta dosta’ kao svojevrsni vodič za pacijente nakon dijagnoze bolesti koji se nalazi na kraju teksta

Unatoč ranijem otkrivanju i napretku u liječenju raka dojke, gotovo svaka treća pacijentica suočava se s povratkom bolesti. Zato su jasne smjernice i strategije za smanjenje rizika od recidiva od ključne važnosti.

Prevencija povratka raka dojke izazov je kako za zdravstveni sustav, tako i za pacijentice, no dokazano je da adekvatni protokoli i dosljedno liječenje smanjuju taj rizik. Ključno je raditi na zdravstvenoj pismenosti pacijenata i definirati protokol za obvezno praćenje tijekom pet godina nakon liječenja. To je jedan od glavnih zaključaka panel rasprave ‘Ovog je gosta dosta!’, koja je okupila vodeće onkološke stručnjake i pacijentice iz cijele Hrvatske.

Ministrica zdravstva i izaslanica predsjednika Vlade RH, Irena Hrstić, naglasila je da je Nacionalni preventivni program za rano otkrivanje raka dojke jedan od najučinkovitijih u Hrvatskoj te najavila njegovo proširenje na mlađe žene.

-Cilj nam je doseći 80-postotni odaziv na preventivne preglede, jer je pravovremena dijagnoza ključ za uspješnije liječenje. Moja je uloga slušati struku i donositi odluke u najboljem interesu pacijenata , izjavila je ministrica, dodajući da će Ministarstvo raditi na poboljšanju sustava onkoloških uputnica radi učinkovitijeg praćenja bolesti.

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena i jedan od vodećih uzroka smrtnosti. No, zahvaljujući Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, koji se provodi već 19 godina, smrtnost u Hrvatskoj bilježi pad.

-Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima nižu stopu smrtnosti od raka dojke od prosjeka EU-a, a bilježimo i sve bolje stope preživljenja te poboljšanje ishoda liječenja. Ključ je u otkrivanju bolesti u početnom, lokaliziranom stadiju, kada su šanse za izlječenje najveće – istaknula je Andrea Šupe Parun, voditeljica Odjela za programe probira raka dojke HZJZ-a.

Dosad je kroz Nacionalni program provedeno više od dva milijuna mamografskih pregleda, pri čemu je otkriveno više od 10.000 karcinoma dojke, od kojih je više od 60 posto bilo u ranoj fazi bolesti.

Hrvatska je među najboljim zemljama EU-a po uspješnosti liječenja raka, istaknuo je Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split:

-Zahvaljujući ranoj detekciji i boljoj edukaciji, danas dijagnosticiramo tumore koji su dvostruko manji nego ranije. Povećana je educiranost liječnika, poboljšana organizacija i pristup liječenju, a dostupnost inovativnih terapija također raste – naglasio je.

Kod 20-30 posto pacijentica rak dojke vraća se u obliku lokalnog, regionalnog ili udaljenog metastatskog recidiva. Rizik povratka ovisi o veličini tumora, zahvaćenim limfnim čvorovima i podtipu bolesti.

-Ako se bolest vrati, postoje terapijske mogućnosti koje značajno smanjuju rizik recidiva. Ključno je unaprijediti inicijalni plan liječenja i primjenu sistemske terapije prije operacije. Također, ove godine očekujemo veću dostupnost radioterapije, što će smanjiti liste čekanja – rekao je Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Multidisciplinarni pristup i dostupnost modernih terapija omogućuju izradu individualiziranog plana liječenja, istaknula je Natalija Dedić Plavetić iz KBC-a Zagreb.

-Komunikacija s pacijentima ključna je u borbi protiv širenja netočnih informacija – upozorila je predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo:

-Kad se pacijenti suoče s dijagnozom, često pretražuju internet i nailaze na neprovjerene informacije. Naša je odgovornost komunicirati s njima na način koji razumiju. Ljekarnici su im često prva kontaktna točka, a njihova podrška u procesu liječenja iznimno je važna – naglasila je.

Strah od povratka raka veliki je izazov za pacijentice, a redovite kontrole i pretrage ključne su za pravovremeno otkrivanje recidiva. No, Ines Balint upozorila je na manjak sustavnog protokola za praćenje pacijentica nakon izlječenja.

-Nakon pet godina od završetka liječenja, kontrola prelazi na obiteljske liječnike, ali ne postoji jasno definiran protokol. To znači da preporuke i pretrage ovise o procjeni pojedinog liječnika i pacijentice. Moramo osigurati da jednom spašeni život ostane spašen – poručila je.

Strah od bolesti normalna je pojava koja može otežati povratak u svakodnevni život, osobito kod mlađih žena. Upravo zato predstavljen je priručnik ‘Ovog je gosta dosta’, koji pruža stručne informacije o dijagnostici, terapiji i podršci pacijentima u Hrvatskoj.

-Prema istraživanjima, oko 60 posto pacijenata osjeća povišen strah, a kod 20 posto on je klinički značajan. Zato je važno okružiti se bliskim ljudima, boraviti u prirodi, baviti se hobijima i potražiti stručnu pomoć ako je potrebno – zaključila je Ljiljana Vukota, glavna tajnica Udruge SVE za NJU.

Priručnik ‘Ovog je gosta dosta’ dostupan je za preuzimanje na ovoj poveznici.

Nastavite čitati

Medicina

Život, prehrana i prilagodba nakon uklanjanja želuca

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi osoba koja drži ruke na trbuhu, što može sugerirati bol u trbuhu ili nelagodu. Osoba nosi sivu pletenu majicu i traperice. Na desnoj strani slike nalazi se hrpa palačinki prelivenih crvenim voćem i sirupom. Na stolu se također nalaze borovnice i zdjelica s crvenim sirupom. Fotografija može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje moguću povezanost između konzumacije hrane i probavnih problema
Foto: Pixabay

Osobe kojima je potpuno odstranjen želudac (totalna gastrektomija) mogu nastaviti normalno funkcionirati. Ova operacija obično se izvodi zbog karcinoma želuca, rijetkih genetskih poremećaja ili drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja

Želudac ima ključnu ulogu u probavi hrane, ali zahvaljujući modernoj medicini i prilagođenom načinu života, osobe kojima je potpuno odstranjen želudac (totalna gastrektomija) mogu nastaviti normalno funkcionirati. Ova operacija obično se izvodi zbog karcinoma želuca, rijetkih genetskih poremećaja ili drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja.

Nakon uklanjanja želuca, jednjak se izravno spaja na tanko crijevo. To znači da hrana više ne prolazi kroz proces razgradnje u želucu, već odlazi izravno u crijeva. Budući da nema privremenog skladištenja hrane niti lučenja želučane kiseline i enzima, probava postaje brža, a tijelo mora pronaći alternativne načine apsorpcije hranjivih tvari.

Prehrana nakon totalne gastrektomije

Osobe bez želuca moraju značajno prilagoditi prehrambene navike kako bi osigurale dovoljno energije i hranjivih tvari. Evo glavnih smjernica.

Budući da nema želuca koji bi hranu skladištio, potrebno je jesti 5-8 malih obroka dnevno kako bi tijelo postupno apsorbiralo nutrijente.

Hrana mora biti što bolje sažvakana prije nego što dođe u tanko crijevo, jer nema želuca koji bi pomogao u njezinoj razgradnji.

Izbjegavanje jednostavnih šećera. Brza apsorpcija šećera može uzrokovati tzv. dumping sindrom, što dovodi do vrtoglavice, slabosti, proljeva i naglih promjena šećera u krvi.

Povećan unos proteina i zdravih masti. Proteini su ključni za obnovu tkiva i energiju, dok zdrave masti pomažu u održavanju kalorijskog unosa.

Preporučuje se piti tekućinu između obroka, a ne uz hranu, kako bi se spriječila prebrza probava i problemi s apsorpcijom hranjivih tvari.

Bez želuca, apsorpcija određenih vitamina i minerala (poput vitamina B12, željeza i kalcija) postaje otežana, pa je potrebno uzimati suplemente.

Osobe bez želuca često se suočavaju s promjenama u tjelesnoj težini, smanjenom razinom energije i potrebom za stalnim praćenjem prehrane. Međutim, uz pravilnu prilagodbu, moguće je voditi kvalitetan život. Ključno je imati dobru podršku nutricionista i liječnika koji će pratiti prehranu i zdravlje pacijenta.

Nastavite čitati

U trendu