Connect with us

in MREŽA

Održana radionica o ulozi instruktora pasa pomagača u društvu

Objavljeno

/

Ljudi u dvorištu pomažu štenadi u socijalizaciji i igri uz sprave.
Foto: Ivana Vranješ

U prostorima Centra za rehabilitaciju Silver 7. veljače je održana informativna radionica pod nazivom ‘Upoznajte zanimanje instruktora pasa pomagača – uloga, odgovornost i karijerni put’

Poslušaj članak

Kroz teorijski i praktični dio polaznici su stekli uvid u specifično i društveno iznimno važno zanimanje, proces rada s psima i njihov značaj u životu osoba s invaliditetom.

Radionica je započela predavanjem pomoćnice ravnatelja Centra Silver, edukacijske rehabilitatorice Gordane Karlovčan o radu Centra te ulozi pasa pomagača i terapijskih pasa u rehabilitacijskim programima ustanove.

Programi u kojima su psi uključeni su: Dodjela pasa pomagača, (Re)habilitacija sa psom, Terapija senzorne integracije uz terapijskog psa, Dodjela terapijskog psa stručnjacima, Logopedska terapija s terapijskim psom i Savjetovanje s terapijskim psom.

Karlovčan je pojasnila da se psi pomagači dodjeljuju odraslim osobama s invaliditetom, odnosno osobama s motoričkim teškoćama i kroničnim bolestima, obiteljima djece s teškoćama u razvoju te osobama oštećenog vida, a njihova uloga je da pružaju specifičnu svakodnevnu pomoć i tako doprinose poboljšanju kvalitete života osobama kojima su dodijeljeni.

Terapijski psi su uključeni u rad stručnjaka određenih ustanova, a doprinose boljem učinku terapijskog procesa.

Za uključivanje pasa u rehabilitacijski program iznimno je važna uloga instruktora pasa pomagača. Dio je multidisciplinarnog stručnog tima kojeg u Centru Silver čine socijalni radnik, edukacijski rehabilitatori, psiholog, logoped, radni terapeuti i fizioterapeuti.

– Za posao instruktora osoba treba imati visoko ili više obrazovanje. Po struci može biti psiholog ili edukacijski rehabilitator, ali nije uvjet. Bitna je sklonost radu s psima i osobama s invaliditetom. Posao instruktora zahtijeva kontinuiranu edukaciju koja se provodi u Centru Silver. Osoba koja se odluči za taj posao mora imati široko znanje i vještine rada s psima, ali i znanje o radu s osobama s invaliditetom, djecom s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima te stručnjacima – zaključila je Karlovčan.

Predavačica sjedi uz projektor i prezentira o ulozi trenera pasa pomagača.

Više o ulozi instruktora pasa pomagača govorila je voditeljica školovanja i dodjele pasa pomagača u Centru Silver, Jennifer Ceia. U radu s psima instruktor radi na obuci pasa vezano za poslušnost i obuci za specifične zadatke, modificira ponašanje pasa, brine o psima vezano za zdravstvene probleme te radi na testiranju i procjeni pasa, primjerice njihovog ponašanja i temperamenta.

Što se tiče rada s ljudima, instruktor je član stručnog tima pri procjeni potreba potencijalnih korisnika pasa pomagača, a u domu korisnika procjenjuje kućanstvo, članove obitelji, radno mjesto, okolinu, uvjete. Nadalje, dodjeljuje psa korisniku na temelju njegovih potreba, planira i provodi obuke korisnika, a prvi cilj je izgradnja veze između psa i korisnika te pruža kontinuiranu podršku korisniku kad god je potrebno.

Kad je riječ o terapijskom psu, instruktor procjenjuje potrebe stručnjaka kojem se pas dodjeljuje te provodi obuku stručnjaka.

– Da bi osoba postala certificirani instruktor pasa pomagača, mora završiti nastavni plan i program koji može trajati više od tri godine. Teme nastavnog plana uključuju dobrobit i obuku pasa, psihologiju i teoriju učenja, specifične teškoće i potrebe korisnika. Instruktori moraju biti obrazovani i dobro upoznati s novim metodama kako bi najbolje pružili usluge korisnicima – zaključila je Ceia.

Jedan od dugogodišnjih instruktora pasa pomagača u Centru Silver je Mario Šiždrak koji je prije tog posla bio trener pasa. Naglasio je da je uvijek imao dobar odnos s životinjama, pogotovo psima, a s druge strane i s ljudima, te je razmišljao o studiju socijalnog rada, ali život ga je odveo u drugi smjer.

– S obzirom da volim pse i volim pomagati ljudima, posao instruktora pasa pomagača pokazao se za mene kao savršeno zanimanje. Znanje o radu s psima stjecao sam u Centru Silver i dalje se kontinuirano usavršavam. Međutim, najvažnije je za ovaj posao nešto što se ne može naučiti, a to je odnos s psom. Druga važna stvar je komunikacija s ljudima. Uz obuku pasa pomagača, radim na dodjeli pasa osobama s motoričkim teškoćama, djeci s teškoćama u razvoju i osobama s oštećenjem vida. Za mene je veliko zadovoljstvo kad vidim osmijehe na licima tih osoba. Osjećam da dodjelom pasa pomagača činim pozitivnu promjenu za njihove korisnike – ispričao je Šiždrak.

Uz brojne polaznike, radionici je nazočila i mlada socijalizatorica budućeg psa pomagača, Mirna Breko, koja je ocijenila kako je radionica vrlo korisna jer pruža dobru spoznaju o neizmjerno važnoj ulozi instruktora psa pomagača u društvu.

– Instruktor pasa pomagača je poziv, a ne posao. Vidim se u tome, jer osim s psima se radi s korisnicima, među kojima su i djeca s teškoćama u razvoju. S obzirom da sam s djecom s invaliditetom volontirala, a pse obožavam, smatram da bih se odlično snašla kao instruktor pasa pomagača – rekla je Mirna Breko.

Intervju

Fran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je četvero članova tima SIADUS na predstavljanju projekta u modernom unutarnjem prostoru, vjerojatno tijekom startup ili inovacijskog događanja. U prvom planu nalazi se član tima u invalidskim kolicima, odjeven u crnu SIADUS majicu, s akreditacijom oko vrata. Iza njega stoje trojica kolega, također s akreditacijama, od kojih dvojica nose crne majice ili hoodice s logotipom SIADUS-a. S lijeve strane fotografije nalazi se promotivni roll-up s logotipom i nazivom SIADUS (System of Inclusive Assistance for Disabled University Students) te QR kodom za više informacija o projektu. U donjem dijelu bannera vidljiv je i logotip ZICER-a. U pozadini se pruža suvremeni hodnik s drvenim konstrukcijama, staklenim uredima i šarenim tepihom, što upućuje na prostor namijenjen inovacijama, poduzetništvu ili konferencijama. Fotografija prikazuje tim koji zajednički predstavlja SIADUS – digitalnu platformu za organizaciju podrške studentima s invaliditetom tijekom studiranja.
Foto: Fran Krasnić

Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić

Poslušaj članak

Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?

-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.

Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.

Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.

Kako funkcionira sustav SIADUS?

-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.

Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.

Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.

Koje koristi donosi platforma?

-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.

Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.

Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.

SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.

U kojoj je fazi razvoja SIADUS?

-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.

Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.

Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.

SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.

Koji su daljnji planovi razvoja?

-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.

Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.

Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.

Nastavite čitati

in MREŽA

LUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Ivana Vranješ

Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet

U organizaciji Hrvatskog saveza slijepih prošli je tjedan u Zagrebu održana uvodna konferencija projekta Centra za edukaciju i stručnu podršku osobama s oštećenjem vida – Lumina, koji će se provoditi tri godine u suradnji s Gradom Zagrebom, KBC-om Sestre milosrdnice i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom.

Projektom se unaprjeđuje socijalna uključenost i kvaliteta života osoba s oštećenjem vida kroz uspostavu specijaliziranog resornog Centra koji osigurava dostupne, integrirane i kontinuirane socijalne usluge.

Korisnicima će se usluge pružati u prostoru Centra te putem mobilnog tima stručnjaka u Osječko-baranjskoj, Primorsko-goranskoj, Varaždinskoj, Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Projekt se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od 296.842,19 eura.

U prigodnom govoru izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da nakon završetka projekta rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet.

Voditeljica projekta Nikolina Kušterbajn istaknula je da će u projekt biti uključene 392 osobe s oštećenjem vida kojima će biti pruženo ukupno 3.255 socijalnih usluga. Kroz Centar Lumina, bez  potrebe za administracijom, pružat će se šest oblika podrške. Individualna i grupna psihološka podrška  omogućit će suočavanje s gubitkom vida i jačanje otpornosti, edukacijsko-rehabilitacijska podrška razvoj vještina za samostalno i svakodnevno funkcioniranje, a savjetodavna podrška omogućit će inicijalnu procjenu potreba i kontinuirano praćenje svakog korisnika.

Nadalje, pravna podrška omogućit će individualno i grupno savjetovanje o ostvarivanju prava dok IT podrška osposobljavanje za korištenje asistivnih tehnologija i digitalnih alata. Za korisnike koji ne mogu doći u Centar u vlastitom domu će biti dostupna podrška mobilnog tima stručnjaka kojeg čine psiholog, edukacijski rehabilitator, pravnik i  IT stručnjak.

Srđana Šimac iz Hrvatskog saveza slijepih ukazala je na važnost ovog projekta s obzirom da ne postoji jedno mjesto na kojem osobe s oštećenjem vida mogu dobiti sveobuhvatu podršku i  potrebne informacije. Upozorila je da nakon gubitka vida pogotovo u odraskoj dobi osobe su suočene s usamljenošću, izolacijom, depresijom i gubitkom funkcionalnosti.

 U  sklopu predstavljanja projekta održana je panel rasprava ‘Od dijagnoze do podrške – kako osigurati dostupnu i kvalitetnu podršku osobama s oštećenjem vida?’, na kojoj su sudjelovali  prof.dr.sc Tina Runjić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, oftamologinja Biljana Andrijević Derk s Klinike za očne bolesti KBC Sestre milosrdnice, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i izvršna direktorica  Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača. Sudionici panela su istaknuli  kako osobama s oštećenjem vida treba osigurati pravodobnu, dostupnu i cjelovitu podršku od trenutka suočavanja s dijagnozom do uključenosti u svakodnevni život.

Kvalitetna podrška ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili jednog sustava nego je važno da različiti sustavi zajednički djeluju. Zaključeno je da projekt Lumina treba biti početak stvaranja održivog modela podrške.

Nakon završetka projekta nastavit će se povezivati stručnjaci i institucije s ciljem da osobe s oštećenjem vida imaju podršku kada je najpotrebnija.

Nastavite čitati

Civilno društvo

R.E.A.D. program mijenja dječji odnos prema čitanju

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi djevojčica koja sjedi na podu i čita knjigu u društvu psa svijetle dlake. Pas mirno leži pokraj nje, s glavom naslonjenom na pod, dok djevojčica prstom prati tekst u otvorenoj knjizi. Oboje se nalaze u učionici ili prostoru za učenje, a u pozadini se vide stolice i dječji radovi na zidu. Fotografija odiše toplinom, smirenošću i povjerenjem te lijepo prikazuje trenutak zajedničkog čitanja i povezanosti između djeteta i psa.
Foto: Sergej Jonke

Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju

Poslušaj članak

Postoji mjesto na kojem djeca ne strahuju od pogreške, gdje ih nitko ne ispravlja zbog krivo pročitane riječi i ne procjenjuje koliko su uspješna. Na tom mjestu pažljivo ih sluša pas.

Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ideji temelji se međunarodni program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs), koji djeci pomaže razviti ljubav prema čitanju uz pomoć posebno educiranih pasa i njihovih voditelja.

Program u Hrvatskoj već godinama provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a među njegovim dugogodišnjim provoditeljima je i Sergej Jonke, koji R.E.A.D. više od deset godina provodi u školama, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.

Djeca često osjećaju pritisak kada čitaju pred učiteljem, roditeljem ili razredom. Boje se pogriješiti, biti ismijana ili ocijenjena. Pas, međutim, ne poznaje kritiku. Mirno sluša, strpljivo čeka i prihvaća dijete upravo onakvo kakvo jest.

U takvom okruženju nestaje napetost, a raste samopouzdanje. Nerijetko se događa da dijete koje je prije izbjegavalo čitanje nakon nekoliko susreta samo traži novu knjigu koju će pročitati svom četveronožnom prijatelju.

Iako je cilj programa unaprijediti čitalačke vještine, njegove su dobrobiti mnogo šire. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi, posebno onoj koja imaju teškoće u čitanju, disleksiju, probleme s koncentracijom ili jednostavno nemaju dovoljno vjere u vlastite sposobnosti. Redovitim susretima djeca razvijaju sigurnost u izražavanju, bogate rječnik, bolje razumiju pročitano i uče da je pogreška sastavni dio učenja.

Jednako važan je i emocionalni učinak programa. Druženje sa psom smanjuje napetost, razvija empatiju, odgovornost i osjećaj prihvaćenosti. Zato mnoga djeca R.E.A.D. ne doživljavaju kao još jednu školsku obvezu, nego kao vrijeme kojem se iskreno raduju.

Najveći uspjeh programa ne vide se u statistikama, nego u malim, ali važnim promjenama. Roditelji često ističu da njihova djeca ponovno posežu za knjigama, s ponosom pokazuju svoj napredak i s veseljem čekaju novi susret sa psom. Slično primjećuju i stručni suradnici, koji kod djece uočavaju veću motivaciju, opušteniji pristup čitanju i više samopouzdanja.

R.E.A.D. nije zamjena za podršku učitelja, logopeda ili edukacijskih rehabilitatora, već vrijedna nadopuna njihovu radu jer djeci pruža sigurno okruženje u kojem mogu učiti bez straha od pogreške.

Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju. Jer ponekad je za veliki napredak potrebno samo jedno – netko tko će strpljivo slušati. A psi poput Ruby to rade najbolje.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu