Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

S ova dva asistivna pomagala osobama s invaliditetom gornjih ekstremiteta može se uvelike olakšati korištenje računalnih tehnologija

Poslušaj članak

Ranije ove godine na tržište je službeno stigao uređaj koji bi mogao promijeniti perspektivu korištenja računala za osobe s invaliditetom.

Naime, osobe s invaliditetom, pogotovo one s oštećenjima gornjih ekstremiteta, često imaju problem s korištenjem računala. Međutim, s obzirom na to da se asistivna tehnologija brzo razvija, nedavno se doskočilo i ovom problemu.

In Portal već je pisao o ideji MouthPada još kada je ona bila u povojima, a sredinom ove godine proizvod je službeno lansiran na tržište.

Radi se o napravi, odnosno sučelju jezika koja zamjenjuje klasični računalni miš i olakšava radnje ljudima koji imaju problema s gornjim ekstremitetima tako što im omogućava da koriste računalom bez upotrebe ruku.

MouthPad se postavlja preko gornjih zuba. Trackpad osjetljiv na pritisak na nepcu, uparen s detekcijom pokreta glave, omogućuje upravljanje kursorom, klikove, povlačenje i druge radnje, a sve se može prilagoditi u pratećoj aplikaciji.

Uparen je preko Bluetootha pa naredbe dane dodirom sučelja očituju se kao naredbe na računalu.

Uređaj je dizajniran da bude što tanji kako bi osobama koji ga koriste bilo što lakše govoriti kada ga upotrebljavaju. Kompatibilan je s glasovnim naredbama te sa svim vrstama računala. Također, naprava se može ukloniti i puniti.

Kroz šest godina neumornog razvitka proizvođač je morao prilagoditi proizvod kako bi ga mogao koristiti bilo tko kome je potreban. Napravljene su prilagodbe unosa zbog oblika i veličine usne šupljine. S druge strane hardver je morao biti izrađen tako da bude izdržljiv, ali i fleksibilan kako se pri upotrebi ne bi slomio.  

– Ako dizajnirate za one koji su najugroženiji, dizajnirat ćete bolja sučelja za sve – kaže Tomás Vega, suosnivač tvrtke koja je razvila spomenuti uređaj.

Trenutno MouthPad košta 1400 američkih dolara, uz dodatno osiguranje za dentalnu prilagodbu. S obzirom na to da se ne radi o medicinskom proizvodu, zdravstveno osiguranje isto ne pokriva.

Uređaj bi, nadaju se proizvođači, ipak mogao biti financiran određenom naknadom ako ga se uvrsti u program profesionalne rehabilitacije.

Uz MouthPad, stvoren je i dodatak VOX. Radi se o ogrlici koja ima funkciju tipkovnice, a na sebi ima mikrofon. Ona se stavi na kožu i hvata zvuk ne samo kroz zrak već i kroz tijelo. Isto tako, miče pozadinsku buku i razgovore bolje od konvencionalnog mikrofona, što omogućuje diktiranje na puno tišim frekvencijama.

Isto tako, VOX omogućuje unos teksta na uparenom uređaju. Aktivira se pritiskom na gumb ili ako je uparen s MouthPadom – micanjem jezika. Na taj način može se diktirati ono što se želi napisati ili nekom poslati poruka. VOX se ne može aktivirati slučajnim zvukom već samo namjernom gestom što sprečava nepotrebno paljenje istog.

Spajanjem zvuka koji VOX čuje s obrascima pokreta jezika koje MouthPad osjeća, mogu izgraditi osobni govorni model kojem uopće nije potreban zvuk.

VOX i MouthPad tvore cjelinu nosivih uređaja koje proizvođač naziva Skinware – sučelja povezana s tijelom koja osobama s invaliditetom omogućuju prirodnije upravljanje računalima.

S ova dva asistivna pomagala osobe koje imaju invaliditet gornjih ekstremiteta mogu ostvariti pristup digitalnom svijetu koji im je prije možda bio nedostupan.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Uz pomoć magneta mišići amputiraca se stežu i istežu, a vanjski senzori mjere udaljenost između magneta što preciznije određuje smjer kretanja

Poslušaj članak

Istraživači s poznatog Massachusetts Institute of Technology sveučilišta već godinama razvijaju brojna tehnološka pomagala koja osobama s invaliditetom pomažu u svakodnevnom životu. Tako su nedavno došli do otkrića da pomoću sitnih magnetskih kuglica mogu bolje kontrolirati protetske udove, piše MIT News.

Dosadašnji uređaji mjerili su brzinu pokreta, duljinu kretanja i aktivaciju mišića pomoću elektroda postavljenih na kožu pacijenta. Međutim, to se nije pokazalo najsigurnijom opcijom za kretanje osoba s amputacijom.

Tim znanstvenika sa Massachusetts Institute of Technology sveučilišta razvio je magnetski sustav praćenja pokreta koji daje preciznija mjerenja, a samim tim može doprinijeti sigurnijem kretanju osoba koje koriste protetska pomagala.

– Četiri desetljeća standardna metodologija za neuralno upravljanje protezama bila je korištenje kožnih elektroda za mjerenje aktivacije mišića. Međutim, za upravljanje protetskim udom potrebno je kontrolirati položaj zgloba, moment ili impedanciju, a takvi mehanički signali ne mogu se izravno odrediti samo električnom aktivacijom – ističe profesor medijskih umjetnosti i znanosti, sudirektor Centra za bioniku K. Lisa Yang na Sveučilištu, i voditelj studije, Hugh Herr.

Znanstvenici su proveli studiju u kojoj je sudjelovalo troje amputiraca kako bi dokazali da magnetsko praćenje mišića zaista funkcionira. Ispitanici su imali amputaciju ispod koljena.

Tim znanstvenika na čelu s profesorom Herrom dugi niz godina razvija takozvana „čovjek – stroj” sučelja. Njih se koristi kako bi ljudi koji nose proteze imali što prirodnije pokrete. Ta sučelja oslanjaju se na električne signale koje šalju kožne elektrode uz pomoć kojih se zatim pokreće dio mišića u amputiranom udu.  

Ali s obzirom na to da elektromiografija ne odgovara sa 100% točnosti u pokretu, ona ne može adekvatno zamijeniti pokret prirodnog mišića.

Upravo zbog toga znanstvenici su počeli ispitivati magnetski sustav praćenja mišića, odnosno magnetomikrometriju. Tom metodom dva magneta se ugrađuju u mišić. Na taj način kada se mišić steže ili isteže, vanjski senzori koji su postavljeni na kožu mjere udaljenost između magneta te se tako dobije izračun duljine i jačine mišića, što bi trebalo donijeti pravilnost pokreta i smjera kretanja kakav ima zdrav čovjek.

Pacijenti koji su sudjelovali u studiji imali su amputaciju potkoljenice, a svima su amputirani udovi putem agonist-antagonist metode koja pacijentima omogućuje prirodan osjećaj kretanja bioničkog uda.

Naime, s obzirom na to da temeljni motorički sustav u čovjekovom tijelu radi u paru, a kod amputiraca je dio mišića izgubljen, za kretanje zgloba u oba smjera potrebna su dva suprotna mišića. Agonist-antagonist metodom rekonstruira se biološki sustav unutar preostalog dijela uda, odnosno mišićni parovi se ponovo povezuju te nastavljaju „komunikaciju“.

Ta povratna informacija šalje signal amputircu na koji način da postavi protezu i odredi smjer kretanja.

Sudionicima su ugrađeni magneti u četiri mišića gležnja. Magnetski signali mogu se očitavati s dubine do 6 centimetara od površine kože, pomoću prilagođenog vanjskog senzora koji se nosi preko kože, postavljenog preko mišića koji se prate.

Kod svakog sudionika u iste mišiće ugrađene su i elektrode. Tako su znanstvenici imali tri vrste mjerenja – magnetomikrometrije, elektromiografije s ugrađenim elektrodama i elektromiografije s elektrodama na površini kože.   

Kroz eksperiment sudionici su pomicali kursor samo pomoću pokreta mišića. Uz pomoć svake od tri tehnike mjerenja, signali dobiveni pokretima mišića prevedeni su u kontrolne signale koji su pomicali kursor. U budućnosti bi se ti signali mogli unositi u kontroler bioničke proteze za gležanj i stopalo.

– Kursor na zaslonu predstavljao je stupanj kretanja koje bi kontrolirali na robotskoj protezi za gležanj i stopalo. Ovaj virtualni neuroprotetski zadatak omogućio nam je usporedbu performansi na različitim neuronskim sučeljima, a naši rezultati sugeriraju da pristup temeljen na magnetima može ponuditi točniju i stabilniju kontrolu – zaključio je Christopher Shallal, bivši student MIT-a i jedan od autora studije.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Zaista smo se potrudili dovesti vrhunske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom, kaže Miroslav Vrankić

Poslušaj članak

ATAAC konferencija o asistivnoj tehnologiji i potpomognutoj komunikaciji ove godine obilježava desetljeće postojanja i tim je povodom u Zagrebu okupila vrhunske međunarodne stručnjake iz tog područja.

ATAAC 2026, otvoren jučer u zagrebačkom Mozaik Event Centru, privukao je više od tisuću sudionika iz 52 zemlje te organizirao stručnu konferenciju s predavanjima, radionicama, izlagačkim prostorom i igraonicom. Dostojno jubileja, reklo bi se, što nam potvrđuje i Miroslav Vrankić, organizator ATAAC festivala, u pauzi između dva predavanja.

– Zaista smo se potrudili dovesti vrhumske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom – rekao nam je Vrankić.

Za neupućene, Miroslav Vrankić jedan je od vodećih stručnjaka za asistivnu tehnologiju i potpomognutu komunikaciju, ujedno i veliki zagovornik i lobist za širu primjenu te tehnologije za osobe s invaliditetom. Dakle, zalaže se za znatno veću dostupnost asistivne tehnologije i za ljude slabijeg imovinskog stanja. U svojih 15-ak godina postojanja In Portal je redovno pratio njegove napore u tom pravcu, pa Vrankića pitamo koliko su se u tom razdoblju promijenile stvari kada je o asistivnoj tehnologiji i osobama s invaliditetom riječ.

– Da, hvala In Portalu na vjernosti, a što se tiče asistivne tehnologije u posljednjih je desetak godina napravljen veliki pomak. Međutim, veliki problem predstavlja financiranje, bez pomoći sustava ne možemo realizirati naše ciljeve, a to je ponajprije asistivna tehnologija dostupna svim osobama s invaliditetom kojima je potrebna. Primjerice, komunikatori još uvijek nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Obitelj djeteta s teškoćama i dalje često mora sama pronaći način da to plati – kaže Vrankić.

Molimo dr. Vrankića da nakratko postane futurolog te nam prorokuje razvoj asistivne tehnologije u bliskoj budućnosti. Hoćemo li, kako to tvrde neki stručnjaci, zahvaljujući asistivnoj tehnologiji uskoro drugačije tumačiti pojam invaliditeta? Zapravo, hoće li invaliditet kakvog danas poznajemo već sutra izgledati bitno drugačije?

– Mislite, onako biblijski, jedni će prohodati a drugi će progledati? To se već sada i događa. Pogledajte samo razvoj egzoskeleta, primjerice, zahvaljujući njima osobe s paraplegijom mogu hodati i asistivna tehnologija im je bitno poboljšala živote.Teško je predvidjeti razvoj asistivne tehnologije jer je umjetna inteligencija ušla u to područje i nevjerojatno brzo se razvija, toliko brzo da je nadišla našu sposobnost da je uvedemo u svakodnevni rad. Uređaj koji nema educiranog čovjeka uz sebe ostaje neiskorišten. Svejedno, ja sam optimist, asistivna tehnologija razvijat će se u korist svakog čovjeka kojemu je uistinu potrebna – zaključuje Vrankić.

Na dvodnevnoj ATAAC konferenciji proizvođači asistivne tehnologije iz cijelog svijeta predstavit će svoja rješenja u izlagačkom prostoru, dok je u ATAAC igraonici opremu je moguće isprobati kroz igru i simulirane situacije.