Otkriće fosila neandertalskog djeteta s Downovim sindromom ima značajan utjecaj na znanstvene teorije o evoluciji ljudske empatije i socijalnog ponašanja
Bolesti i genetski poremećaji postoje od kad je vijeka i čovjeka. Neke bolesti su kroz povijest kao posljedica lošije kvalitete života starih ljudi dok su druge nastale genetskim predispozicijama i bilo ih je nemoguće spriječiti.
Takav jedan poremećaj je i Down Sindrom. Ova kromosomska bolest jedna je od najčešćih genetskih bolesti na svijetu, a nova istraživanja pokazuju kako je bila prisutna i kod neandertalaca.
Naime, Španjolski znanstvenici nedavno su otkrili fosil osobe koja je bolovala od ove genetske bolesti.
Analiza fosila otkrila je nekoliko karakteristika koje upućuju na Downov sindrom. Među njima su specifične anatomske osobine lubanje, uključujući spljošteni nosni most, smanjeni gornji dio lica, i neobično oblikovane očne duplje. Ovi fizički znakovi, koji su konzistentni s modernim primjerima Downovog sindroma, sugeriraju da je dijete imalo ovu genetsku abnormalnost.
Istraživanja su pokazala da je dijete živjelo barem šest godina, što znači da su i neandertalci imali razvijenu svijest i empatiju prema bolesnima i da su bolje od očekivanog brinuli o njima, a ne da su ih se rješavali, kako se to znalo čuti u narodnim predajama.
S obzirom na to da je glavna aktivnost neandertalca bio lov, onaj tko za njega nije bio sposoban, većinom bi bio izopćen iz plemena, ali ovaj naš primjer navodi na razmišljanje kako to nije bio slučaj. Upravo suprotno, izgleda da su neandertalci brinuli o svakom svom članu nebitno o njegovim fizičkim sposobnostima, odnosno nesposobnostima.
Kao što je suvremeno vrijeme donijelo puno novih stvari, jedna je ostala ista, empatija i bliskost sa svojim bližnjima. Štoviše, ostaje dojam kako su ljudi bili privrženiji jedni drugima i više držali do članova svoje obitelji nego što to čini današnji čovjek.
Takva saznanja mijenjaju cijelu sliku neandertalca, za kojeg se godinama mislilo kako su mu emocije bile površne, dok pojam socijalna inteligencija nije bio spojiv s primitvnom vrstom ljudi kao što su bili neandertalci.
Otkriće fosila neandertalskog djeteta s Downovim sindromom ima značajan utjecaj na znanstvene teorije o evoluciji ljudske empatije i socijalnog ponašanja. Pokazuje da su sposobnosti za altruizam i brigu za druge prisutne duboko u našoj evolucijskoj povijesti.
Možda bi se čovjek u nekim stvarima ipak mogao ugledati u one, koje dugi niz godina smatra zaostalima.
