Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Najviše plaće i dalje nude privatne tvrtke u stranom vlasništvu, gdje zaposlenici zarađuju 1.811 eura neto, što je 9% iznad državnog prosjeka, otkrivaju podaci servisa MojaPlaća

Poslušaj članak

Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia, a u čijem je sastavu i portal MojPosao, prosječna mjesečna neto plaća (s uračunatim dodacima) u drugom ovogodišnjem kvartalu iznosila je 1.656 eura, što predstavlja rast od 8,5% u odnosu na isto razdoblje lani.

Medijalna plaća, koja bolje prikazuje stvarnu sliku primanja, nešto je niža i iznosi 1.532 eura, uz godišnji rast od 8,7 posto.

Najviše plaće i dalje se bilježe u IT sektoru, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.948 eura, odnosno 18% više od hrvatskog prosjeka. Slijedi energetika s prosječnom plaćom od 1.787 eura, što je 8% iznad prosjeka, zatim građevinarstvo i nekretnine s 1.774 eura (+7%) te financije i osiguranje s prosječnih 1.737 eura (+5%).

S druge strane, pojedini sektori i dalje znatno zaostaju za prosjekom. U uslužnim djelatnostima prosječna plaća iznosi 1.218 eura, što je 26% manje od hrvatskog prosjeka, dok su pomoćna zanimanja na još nižoj razini, s prosječnih 1.121 euro, odnosno 32% ispod prosjeka.

Ispodprosječne plaće bilježe se i u obrazovanju i znanosti, gdje prosječna plaća iznosi 1.456 eura (-12%), poljoprivredi s 1.527 eura (-8%), trgovini s 1.538 eura (-7%) te turizmu i ugostiteljstvu, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.551 euro (-6%).

Što je veća tvrtka, to je viša plaća

Najviše prosječne plaće i dalje isplaćuju privatne tvrtke u stranom vlasništvu. Zaposlenici u njima u prosjeku zarađuju 1.811 eura neto (9% iznad državnog prosjeka).

U tvrtkama u državnom vlasništvu prosječna plaća iznosi 1.661 euro i kreće se na razini državnog prosjeka. S druge strane, zaposlenici u pretežno domaćim privatnim tvrtkama u prosjeku primaju 1.599 eura, odnosno 3% manje od prosjeka. Slična primanja bilježe se i u javnoj i lokalnoj samoupravi, gdje prosječna plaća iznosi 1.601 euro, što je također 3% ispod državnog prosjeka.

Na visinu plaće snažno utječe i veličina tvrtke. Najniža prosječna primanja imaju zaposlenici u najmanjim organizacijama, onima s manje od 10 zaposlenih, gdje prosječna plaća iznosi 1.490 eura, odnosno 10% manje od državnog prosjeka. U tvrtkama s 11 do 19 zaposlenih prosjek raste na 1.616 eura, što je 2% ispod prosjeka.

Plaće iznad državnog prosjeka bilježe se u tvrtkama s 20 i više zaposlenih. U organizacijama s 20 do 49 zaposlenih prosječna plaća iznosi 1.686 eura (+2%), u onima s 50 do 249 zaposlenih 1.719 eura (+4%), dok zaposlenici u tvrtkama s 250 do 999 radnika u prosjeku zarađuju 1.734 eura mjesečno (+5%). U najvećim sustavima, s više od tisuću zaposlenih, prosječna plaća iznosi 1.718 eura, odnosno 4% iznad državnog prosjeka.

Plaće najviše u Zagrebu, najniže u dijelu kontinentalne Hrvatske

Razlike u plaćama vidljive su i na regionalnoj razini.

Najviše prosječne plaće bilježe se u Gradu Zagrebu, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.790 eura, što je 8% iznad nacionalnog prosjeka. Takav rezultat ne iznenađuje s obzirom na koncentraciju poslovnih aktivnosti, multinacionalnih kompanija i visokoobrazovane radne snage u glavnom gradu.

S druge strane, najniže prosječne plaće i dalje se bilježe u dijelu kontinentalne Hrvatske.

Na začelju je Sisačko-moslavačka županija, s prosječnom plaćom od 1.331 euro, odnosno 20% ispod nacionalnog prosjeka. Slijede Požeško-slavonska županija, gdje su plaće 17% ispod prosjeka, Vukovarsko-srijemska županija s prosječnih 1.411 eura (-15%) te Ličko-senjska županija, u kojoj prosječna plaća iznosi 1.415 eura, također 15% ispod nacionalnog prosjeka.

Obrazovanje i iskustvo povezani s višim primanjima

Razina obrazovanja i radno iskustvo i dalje imaju važnu ulogu u visini plaće. Najviša primanja bilježe zaposlenici s postdiplomskim studijem ili MBA diplomom, koji u prosjeku zarađuju 2.392 eura, odnosno 44% više od nacionalnog prosjeka.

Zaposlenici s visokom stručnom spremom u prosjeku primaju 1.872 eura, što je 13% iznad prosjeka, dok radnici sa srednjom stručnom spremom zarađuju prosječno 1.450 eura, odnosno 12% manje od nacionalnog prosjeka.

Sličan obrazac vidljiv je i kada je riječ o radnom iskustvu.

Zaposlenici na početku karijere, s manje od godinu dana iskustva, u prosjeku zarađuju 1.339 eura, što je 19% ispod prosjeka, dok oni s jednom do dvije godine iskustva primaju 1.415 eura, odnosno 15% manje od prosjeka.

S tri do pet godina radnog iskustva plaće se približavaju nacionalnom prosjeku i iznose 1.598 eura. Najviša primanja, očekivano, imaju zaposlenici s više od deset godina iskustva, koji u prosjeku zarađuju 1.795 eura mjesečno, odnosno 8% više od prosjeka.

Rodni jaz u plaćama i dalje prisutan, ali vidljivi su pozitivni pomaci

Analiza prema spolu pokazuje da muškarci u prosjeku zarađuju 1.767 eura mjesečno, što je 7% iznad nacionalnog prosjeka. Žene, s druge strane, u prosjeku primaju 1.560 eura, odnosno 6% manje od prosjeka.

Ipak, podaci upućuju i na pozitivan pomak, pa tako žene bilježe nešto brži godišnji rast plaća od muškaraca. Prosječna plaća žena porasla je za 9,0%, dok je kod muškaraca rast iznosio 7,4%.

Ako se taj trend nastavi, mogao bi dugoročno pridonijeti postupnom smanjivanju rodnog jaza u plaćama i većoj ekonomskoj ravnopravnosti na tržištu rada.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari

Agencija Europske unije za droge (EUDA) objavila je dvije publikacije koje upozoravaju na rastuće društvene i okolišne posljedice uzrokovane tržištem droga, ističući problem regrutiranja mladih u kriminalne mreže te negativan utjecaj proizvodnje i trgovine kokainom na okoliš.

Prva publikacija, pod naslovom ‘Rješavanje problematike uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama, izrađena je u okviru projekta Safe Futures koji predvodi Istraživački tim za politiku, programe i praksu pri Sveučilištu u Limericku, a temelji se na analizi 22 izvora, među kojima je deset akademskih radova i 12 izvora iz sive literature.

Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari, ali i utjecaj vršnjaka i obitelji te širi društveni čimbenici poput siromaštva, nasilja u zajednici i slabe socijalne kontrole.

Autori upozoravaju da kriminalne mreže sve češće koriste društvene mreže, šifrirane aplikacije i gaming platforme za pronalaženje i vrbovanje maloljetnika. Pri tome se služe metodama poput gamifikacije, odnosno predstavljanja kriminalnih aktivnosti kao izazova ili misija te emocionalnim pridobivanjem mladih kako bi kod njih stvorili osjećaj pripadnosti skupini.

Pregledom je identificirano osam područja intervencija koja pokazuju potencijal za sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže. Među njima su obiteljski programi, školske inicijative s naglaskom na mentorstvo, intervencije u zajednici koje jačaju otpornost lokalnih sredina, mjere digitalne sigurnosti i prevencije internetskog vrbovanja, programi zapošljavanja koji mladima nude alternativu ilegalnoj ekonomiji te pravodobno uključivanje mladih u sustave podrške.

Posebno se naglašava važnost iskorištavanja takozvanih dohvatljivih trenutaka, odnosno razdoblja kada mladi dolaze u kontakt sa socijalnim, obrazovnim ili pravosudnim sustavom i spremniji su prihvatiti pomoć. Autori zaključuju da su najučinkovitiji pristupi oni koji istodobno djeluju na individualnoj, obiteljskoj, školskoj i društvenoj razini, uz međuresornu suradnju i prilagodbu intervencija potrebama lokalne zajednice.

Iako su dokazi o učinkovitosti pojedinih intervencija još ograničeni, pregled pokazuje da se razvija sve snažnija baza znanja koja može poslužiti kao temelj za oblikovanje politika i programa usmjerenih na sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama.

Druga publikacija, ‘Kokain i okoliš: izgradnja temelja za mjerenje utjecaja’, prva je međunarodna ciljana politička analiza koju je EUDA izradila u okviru svojih geostrateških usluga. Nastala je u suradnji s peruanskom Nacionalnom komisijom za razvoj i život bez droga (DEVIDA), a temelji se na analizi 72 izvora, 42 intervjua s ključnim dionicima, dvjema fokusnim skupinama s 20 sudionika te internetskoj anketi provedenoj među 25 ispitanika.

Izvještaj analizira okolišne posljedice proizvodnje i trgovine kokainom te upozorava da se štetni učinci ne svode samo na krčenje šuma, nego uključuju i onečišćenje voda, tla i zraka te gubitak bioraznolikosti tijekom cijelog opskrbnog lanca – od uzgoja biljke koke do proizvodnje, krijumčarenja i krajnje potrošnje kokaina.

Navodi se da se tijekom prerade koke koriste velike količine kemikalija, među kojima sumporna i klorovodična kiselina, kerosin i benzin, čije nekontrolirano ispuštanje može ozbiljno ugroziti okoliš. Istodobno, mjerenje tih posljedica otežavaju prikrivena priroda ilegalnog tržišta droga, nedostatak početnih podataka i sigurnosni rizici za istraživače na terenu.

Autori stoga predlažu sustavni pristup praćenju koji bi objedinio satelitske snimke i analizu podataka dobivenih dronovima, laboratorijska ispitivanja uzoraka tla, vode i zraka te kvalitativna istraživanja poput intervjua i etnografskih studija. Kao primjer dobre prakse navode Peru, gdje Nacionalna komisija za razvoj i život bez droga i Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) već godinama prate površine pod uzgojem koke, dok je sustavno praćenje ostalih okolišnih posljedica još uvijek ograničeno.

Izvještaj također preporučuje jačanje suradnje međunarodnih i lokalnih institucija, korištenje pokazatelja poput praćenja pojedinih životinjskih vrsta radi procjene stanja šumskih ekosustava te primjenu umjetne inteligencije u analizi velikih skupova podataka i predviđanju područja povećanog rizika.

Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) navode kako obje publikacije pridonose boljem razumijevanju društvenih i okolišnih posljedica tržišta droga te predstavljaju podlogu za razvoj učinkovitijih politika prevencije, javnog zdravstva, suzbijanja organiziranog kriminala i zaštite okoliša.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije

Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.

Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.

Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.

Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.

Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.

Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja,  pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.

– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.

Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.