Nijanse mucanja – jer je svaka priča drugačija

Važno je znati da uspjeh ne znači nužno potpuno uklanjanje mucanja. Cilj je da osoba može reći ono što želi, sudjelovati u životu i osjećati se prihvaćeno, bez obzira na to kako govori

Poslušaj članak

Danas, 22. listopada, obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju (International Stuttering Awareness Day – ISAD). Ovogodišnja krovna tema glasi „Nijanse mucanja – a koja je tvoja?“, a naglasak je na različitim iskustvima, osjećajima i načinima na koje ljudi doživljavaju mucanje. Simbol ovog dana je tirkizna boja.

Mucanje je govorna teškoća koja se može očitovati ponavljanjem glasova, slogova ili riječi, produljivanjem glasova ili zastojima tijekom govora. No, mucanje nije samo ono što čujemo. Ono može uključivati strah od govora, nelagodu u društvu, izbjegavanje telefonskih razgovora ili strah od javnog nastupa. Svaka osoba koja muca ima svoje iskustvo, svoje izazove i svoj način suočavanja s njima.

Upravo zato ovogodišnja tema poziva nas da ne gledamo na mucanje samo kroz jednu sliku. Nekome mucanje predstavlja velik svakodnevni izazov, dok ga netko drugi prihvaća kao dio sebe. Nekim je osobama lakše govoriti u opuštenom društvu, dok im razgovor s nepoznatim ljudima može izazvati nelagodu. Ne postoji samo jedan način na koji osoba može mucati, baš kao što ne postoji samo jedan način na koji se osjeća zbog toga.

Prvi je korak prihvatiti da ne mora govoriti savršeno da bi je drugi saslušali i razumjeli. Važno je ne postavljati si previsoka očekivanja i ne uspoređivati se s drugima. Cilj nije uvijek govoriti bez mucanja, nego osjećati se slobodnije i sigurnije u komunikaciji.

Postoji nekoliko jednostavnih načina koji mogu pomoći u svakodnevnim situacijama. Jedan je od njih usmjeriti pažnju na ono što želimo reći, a ne na to hoćemo li zamucati. Prije razgovora možemo nekoliko puta polako udahnuti i opustiti ramena, osobito ako osjećamo napetost. Dobro je vježbati razgovore u situacijama u kojima se osjećamo sigurno, a zatim postupno iskušavati i one koje nam stvaraju nelagodu.

Zanimljiva je vježba i „mali hrabri izazov“. To može biti postavljanje pitanja prodavaču, naručivanje kave vlastitim glasom ili javljanje za riječ u manjoj grupi. Važno je odabrati izazov koji nam je dovoljno zahtjevan da nešto naučimo, ali ne toliko težak da nas preplavi strah. Svaki takav korak prilika je za stjecanje većeg povjerenja u sebe.

Može pomoći i vođenje malog dnevnika u kojem bilježimo situacije u kojima smo se osjećali ugodno, ali i one koje su nam bile teške. Tako lakše prepoznajemo što nam pomaže, što nam stvara pritisak i na čemu želimo raditi. Pritom treba imati na umu da lošiji dan ne znači da smo nazadovali. Mucanje se može mijenjati ovisno o situaciji, umoru, stresu i mnogim drugim čimbenicima.

Logoped je važan partner u razumijevanju i suočavanju s mucanjem. Rad s logopedom ne znači samo vježbanje govora, nego i učenje kako se lakše nositi s različitim komunikacijskim situacijama. Terapija se prilagođava svakoj osobi, njezinoj dobi, potrebama, ciljevima i iskustvu.

Važno je znati da uspjeh ne znači nužno potpuno uklanjanje mucanja. Za nekoga uspjeh može biti lakše sudjelovanje u nastavi, za drugoga razgovor za posao, a za trećega telefonski poziv koji je dugo odgađao. Cilj je da osoba može reći ono što želi, sudjelovati u životu i osjećati se prihvaćeno, bez obzira na to kako govori.

Svi možemo pridonijeti stvaranju okruženja u kojem se osobe koje mucaju osjećaju ugodnije. Najvažnije je saslušati ih bez požurivanja, prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto njih. Dobro je održavati prirodan kontakt očima i usmjeriti pozornost na poruku koju osoba prenosi, a ne na način na koji govori.

Ne treba davati neželjene savjete poput „samo uspori“, „udahni“ ili „smiri se“. Iako su često dobronamjerni, takvi komentari mogu povećati pritisak. Umjesto toga, dovoljno je pokazati strpljenje i dati osobi vremena da završi misao.

Ako osoba želi razgovarati o svom mucanju, možemo je saslušati i pitati što joj najviše odgovara. Ako ne želi razgovarati o tome, važno je poštovati njezinu odluku. Nije potrebno praviti veliku stvar od mucanja, ali ni pretvarati se da ono ne postoji ako osoba sama želi o njemu govoriti.

I za kraj, u Kinu Velebit u Koprivnici u 19 sati premijerno će biti prikazan dokumentarni film Mucavac, redatelja Bojana Koštića.

Film je inspiriran osobnim iskustvima samog autora, a kroz otvorene razgovore s osobama koje mucaju, logopedima, roditeljima i učiteljima donosi dublji uvid u iskustvo mucanja. Iako se mucanje najčešće prepoznaje po ponavljanju glasova i slogova, produljivanju glasova ili zastojima u govoru, ono može imati mnogo širi utjecaj na svakodnevni život. Može utjecati na samopouzdanje, odnose s drugim ljudima, obrazovanje i osjećaj sigurnosti u različitim komunikacijskim situacijama.