in MREŽA

NE-PRE-PRE-KE Anabel Zanze i umjetnost komunikacije sa slijepim osobama

Objavljeno

/

Foto: In Portal

Prigrlivši brajicu, umjetnica stavlja slijepe i videće u isti položaj, u kojem svaki od njih mora premostiti prepreke da bi razumjeli jedni druge

Poslušaj ovaj članak
https://in-portal.hr/wp-content/uploads/2024/05/NE-PRE-PRE-KE-Anabel-Zanze-i-umjetnost-komunikacije-sa-slijepim-osobama.mp3

Tiflološki muzej u Zagrebu, u okviru ciklusa Taktilne galerije, u utorak je svečano predstavio radove renomirane akademske slikarice – grafičarke Anabel Zanze, naziva slojevita značenja: NE-PRE-PRE-KE.

Anabel Zanze karakteristična je i po tome što usvaja tipografiju u svojim radovima te je povezuje s avangardnim umjetničkim nastojanjima na bazi letrizma i konceptualne umjetnosti.

– Večeras otvaramo izložbu NE-PRE-PRE-KE, kojom predstavljamo jedinstvenu umjetnicu izrazite individualnosti, Dubrovkinju sa zagrebačkom adresom, akademsku slikaricu i grafičarku Anabel Zanze, umjetnicu prepoznatljivu po minimalizmu. Ovog se puta predstavlja radovima iz serije likovnih crteža, kolaža, kojima je pokazala otvorenost prema ranjenim skupinama zajednice, osobama oštećena vida. Prigrlivši brajicu, umjetnica stavlja slijepe i videće u isti položaj, u kojem svaki od njih mora premostiti prepreke da bi razumjeli jedni druge. Ovaj naš zajednički rad mnogo je doprinio približavanju umjetnosti i kulture osobama oštećena vida. Ono što smo još željeli postići je pojasniti i približiti suvremenu umjetnost domaćem čovjeku, tako da mu pojednostavimo i omogućimo njeno razumijevanje – predstavljena je umjetnica na otvorenju izložbe.

Izložba u Tiflološkom muzeju prezentira 15 radova koji komuniciraju sa slijepim i slabovidnim osobama, nastojeći dokinuti granice svjetova, tako da prepreke postanu NE-PRE-PRE-KE.

U tu svrhu Zanze je prigrlila grafički znak Brailleovih slova i uobličila ih u umjetničku formu. Autorica je posebno za ovu izložbu napisala bilješke koje su dostupne putem QR kodova u katalogu izložbe.

Autor izložbe i likovnog postava je Igor Maroević, viši kustos Tiflološkog muzeja, a tekstove u katalogu potpisuju Igor Maroević i Nada Beroš. Hrvatski savez slijepih i Hrvatska knjižnica za slijepe sudjelovali su u tehničkoj izvedbi.

– Htio bih se zahvaliti umjetnici Anabel Zanze što je prihvatila neke moje ideje i što je na moje tvrdoglavo inzistiranje pristala izaći iz svoje zone komfora i što je pristala da je se snima dok radi, dok stvara… Izložba koja je pred nama pokazuje njezin raspon rada, od nekih uvjetno rečeno početaka, nizanja slova do ove 2024. godine, kada je napravila posljednji rad, a koji je nastao baš za ovu izložbu – rekao je Maroević.

Sedam izloženih slika prilagođeno je slijepim i slabovidnim osobama taktilnim grafikama, umanjenim prikazima originala koje prate verbalni opisi izrađeni prema smjernicama dobre prakse koji se koriste za opise umjetničkih djela. I, konačno, putem QR kodova, apliciranih uz svako izloženo djelo, slijepim je osobama omogućeno da, njihovim skeniranjem, poslušaju opis i priču o svakom pojedinom djelu koju izgovara sama autorica.

– Ovom izložbom želio sam staviti videće i slijepe osobe u cipele onih drugih, u pokušaju i želji da shvate što su to ‘neprepreke’ i kako se treba ponašati da bi u životu imali neprepreke… Prepreke treba smanjivati, rušiti i dokidati. Najveće prepreke su često u našim glavama. Te prepreke su najčešće strah od nepoznatog. Ponekad prepreke treba prvo postaviti, istaknuti ih, osvijestiti, da bismo ih mogli srušiti. Mi smo ovdje namjerno i svjesno u isti položaj stavili videće i slijepe osobe. Želimo da se jednima i drugima iznad glave pojavi upitnik, što znači položaj u cipelama onih drugih i to je po mojem mišljenju jedini način da se utre put društvu bez prepreka – istaknuo je Maroević.

Nada Beroš, koja je uz Igora Maroevića odabirala radove za ovu izložbu, u tekstu za katalog izložbe detaljno i precizno opisuje rad Anabel Zanze, njenu motiviranost i želju da granice svoga izražavanja protegne i na slijepu i slabovidnu publiku, publiku kojoj je ova izložba prilagođena i namijenjena.

– Ja sam otkrićem brajice za sebe promijenila tek moj svijet. Izložbu smo radili s ciljem da ga malo promijenimo i za druge, onoliko koliko se može. Želimo neprepreke na nekim nepremošćenim teritorijima. Želimo dodir i razumijevanje, a ne izolaciju. Brajica mi je omogućila da se otvorim za ljude kojima je mjera čitanja, u ovom slučaju slike, u jagodici prsta – rekla je Anabel Zanze.

Zahvalila se svima koji su omogućili ovu prezentaciju: Nadi Beroš, vrhunskoj interpretatorici suvremene umjetnosti, stručnome timu Tiflološkoga muzeja – višem kustosu Igoru Maroeviću i ravnateljici Nini Sivec, kao i svima koji su sudjelovali u organizaciji.

Izložba je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i donacijom Orbico grupe.

U trendu

Exit mobile version