Prije 50 godina, u Vitezu (BiH), rođen je Stjepan Perković. Unatoč cerebralnoj paralizi, živi svoj san i pokazuje da se u životu sve može postići
Poslušaj članak
Stjepan je slikar koji stvara umjetnička djela vješto koristeći lijevo stopalo. Osim slikarstva, bavio se i pisanjem poezije. Objavio je zbirku poezije ‘Otisci dubine’, koju je i ilustrirao, te je ilustrirao i sedam knjiga drugih autora. Već pet godina svoja djela slika u ateljeu u prostoru koji unajmljuje od Grada Zagreba.
– Cerebralna paraliza je trajno stanje, ne mijenja se. O tome ne razmišljam, to je dio života. Zašto bih se time opterećivao? Kad čovjek previše razmišlja o svom invaliditetu, ništa neće postići. Ja sam umjetnik s tim tjelesnim stanjem i radim svoj posao. Prepreke koje postoje u društvu pokušavam preskočiti pomoću umjetnosti – rekao je Stjepan.
Osnovnu školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Goljak’, srednju školu u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Dubrava’, a potom je diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Međunarodne udruge slikara koji slikaju ustima i nogama, kao i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb.
– Slikarstvom sam se počeo baviti jer sam osjetio unutarnji poriv, pa sam odlučio upisati Likovnu akademiju i, srećom, to mi je uspjelo. Jako mi je bitno što sam slikar s invaliditetom koji slika lijevim stopalom. Drago mi je što sam dio Međunarodne udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Slikam apstraktna djela, portrete, a moji motivi su i pejzaži. Najčešće koristim tehniku akrila na platnu, to je zahvalna i kvalitetna tehnika – ispričao je Stjepan.
Spomenuo je da mu je teško izdvojiti jednog likovnog umjetnika kao uzor jer mnogi od njih stvaraju vrhunska djela.
Naglasio je da danas u Hrvatskoj, općenito, nije lako biti umjetnik koji živi isključivo od svog umjetničkog rada, pa tako ni umjetnik s invaliditetom. Zahvalan je što Međunarodna udruga slikara koji slikaju ustima i nogama pomaže u profesionalnom radu izdavanjem božićnih, novogodišnjih i uskrsnih čestitki s njegovim motivima, kao i motivima drugih slikara s invaliditetom.
Osim samostalnih, Stjepan je imao i skupne izložbe. Njegove slike izlagane su u Hrvatskoj i na skupnim izložbama u inozemstvu, a dobitnik je i nekoliko nagrada za svoj rad.
– Izlagao sam u Ljubljani, New Yorku, Parizu i Hong Kongu. Na izložbi u New Yorku sudjelovalo je nekoliko tisuća umjetnika iz cijelog svijeta. Tamo sam bio jedini umjetnik s invaliditetom, no posjetiteljima izložbe moj invaliditet nije bio bitan, zanimala su ih moja umjetnička djela. Poanta je da je umjetnički rad bitniji od načina na koji je nastao – rekao je Stjepan.
Svoj umjetnički talent rado dijeli s najmlađima. U dječjim vrtićima i osnovnim školama vodi likovne radionice, a vodio je i likovno-terapeutske radionice za djecu s teškoćama u razvoju. Jednom ili dvaput godišnje organizira likovne radionice za strane studente koji u Zagrebu borave preko programa Erasmus+ kako bi upoznali stvaralaštvo umjetnika s invaliditetom. Naglasio je da ga ipak najviše veseli rad s djecom.
– Djeca su najiskrenija – ili će vas prihvatiti ili neće. Njihov pokušaj da se uključe u moj rad i da slikaju lijevim stopalom otvara nove dimenzije i za mene i za njih. Nije bitno naučiti ih slikati, već im pokazati da kreativnost omogućava rješavanje mnogih prepreka na koje će naići u životu. Kreativno rješenje može se primijeniti na bilo koju prepreku – objasnio je Stjepan.
U životu i umjetničkom radu veliku podršku pruža mu supruga Kristina Šubašić, s kojom ima i zajedničke projekte.
– Supruga pjeva već nekoliko godina, pa smo spojili različite umjetnosti – dok ja imam likovne radionice, ona pjeva. Zajedno ćemo nastupiti 4. travnja u Kulturno-edukativnom centru Murai u Čakovcu – rekao je Stjepan. Njegova najnovija izložba i radionica održana je 8. ožujka u Centru za kulturu ‘Trešnjevka’.
Stjepanov plan za budućnost jest nastaviti uspješno umjetničko stvaralaštvo i stvarati djela u svom ateljeu. Stoga se nada da će mu Grad Zagreb produžiti najam ateljea za još pet godina.
– Danas je važno ostati na svijetloj strani, na sunčanoj strani svijeta, i raditi ono što se voli. Moje slike su pune svijetlih boja jer želim da svjetlo ostane u mom životu i životu drugih – poručio je Stjepan.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.
Projekt SPONA ima za cilj uspostaviti održiv model tranzicijske podrške osobama s invaliditetom u prijelazu prema odraslom životu
CeDePe Zagreb i Udruga Spektar pokreću novi projekt kojim se pokušava postići da osobe s invaliditetom dobiju podršku u razdoblju tranzicije između edukacije odnosno radnog osposobljavanja i prelaska u odrasli život.
Projekt SPONA provode dvije udruge koje imaju dugogodišnje iskustvo u pružanju socijalnih usluga osobama s invaliditetom. Ovaj projekt provodit će se na području Zagreba i Splita u trajanju od 36 mjeseci.
Zahvaljujući njihovom iskustvu kroz projektne aktivnosti nastoje pružiti podršku odraslim osobama s invaliditetom koje izlaze iz institucionalne skrbi nakon navršene 21. godine života te u prelasku između sustava, ostaju bez kontinuirane koordinirane individualne podrške bez koje nisu navikli funkcionirati, te ‘padaju’ na brigu svojim roditeljima i svojim bližnjima.
Upravo takve okolnosti povećavaju rizik od socijalne isključenosti, gubitak stečenih vještina, izolacije iz društva, te rizik od ponovnog vraćanja pod brigu institucionalne skrbi.
Projekt SPONA se provodi kako se takav scenarij ne bi dogodio. Naime, projekt kroz strukturirani model procjene, razvoja i usmjeravanja korisnika prema adekvatnim oblicima podrške u zajednici, pokušava spriječiti nastanak navedenih problema.
Kako bi se korisnike ne bi ostavilo bez adekvatne podrške pri velikoj promjeni u tranzciji u život odraslih, projekt SPONA ima za cilj uspostaviti održiv i prenosiv model tranzicijske podrške osobama s invaliditetom u prijelazu prema odraslom životu.
U sklopu projekta osigurat će se individualizirana stručna procjena korisnika, izrada plana podrške za korisnika, razvoj njegovih funkcionalnih i socijalnih vještina, te će korisnik dobiti završno stručno mišljenje sa smjernicama za daljnje uključivanje u sustav socijalnih usluga, zapošljavanje ili druge oblike podrške.
Planirano je pružanje podrške za 120 korisnika, po 60 u svakom gradu. Svake godine planira se uvesti 40 novih korisnika u projekt. (po 20 u svakom gradu).
Posebna inovacija projekta je razvoj i primjena senzorne integracije za odrasle osobe s invaliditetom, razvijene u suradnji sa Zdravstvenim veleučilištem Zagreb, čime se dodatno unaprjeđuje kvaliteta procjene, samoregulacije i svakodnevnog funkcioniranja korisnika.
Projekt će funkcionirati na temelju šest područja rada u kojima će se raditi s korisnicima – stručna procjena i individualni plan, aktivnosti svakodnevnog života, senzorna integracija, samozastupanje, slobodno vrijeme i socijalna participacija, te AT-AAC podrška.
Korisnici će u sklopu svake radne cjeline proći deset radionica koje će uključivati pojedine aktivnosti.
Što se tiče senzorne integracije ona će obuhvaćati samoregulaciju, senzoričku obradu i pripremu korisnika za sudjelovanje. Kroz radionice u cjelini aktivnosti svakodnevnog života sudionici će naučiti kako si organizirati dan, učit će se samostalnosti i stjecanju routine. Što se tiče AT-AAC radionice korisnici će se učiti komunikaciji, korištenju asistivne tehnologije, te učiti o digitalnoj podršci.
Isto tako, kroz kreativne i slobodne aktivnosti korisnici će se učiti izražavanju, korištenju slobodnog vremena, te će se raditi na socijalnoj uključenosti korisnika.
Konačno, kroz radionice samozastupanja korisnici će razvijati komunikacijske i socijalne vještine te će se učiti donošenju odluka.
Po završetku ciklusa radionica radi se procjena funkcionalnih sposobnosti, analiza napretka, procjena razine samostalnosti korisnika, radi se senzorički profil i preporuke, te se daju smjernice za daljnje uključivanje u adekvatne oblike podrške.
Inače, projekt uključuje suradnju sa sustavom, a u to ulazi identifikacija korisnika, preporuka za uključivanje, razmjenu relevantnih informacija i planiranje kontinuiteta podrške.
Bio je ovo tjedan podrške u učenju, zavičajnih priča i radionica o tradiciji, kreativnih radionica i još mnogo čega poučnog
ANA -Udruga za pomoć djeci i obiteljima proteklog je tjedna imala aktivnosti diljem lijepe naše. Kroz ovaj tjedan bilo je kreativnih radionica u Matuljima, zavičajne priče u Novalji, radionice o tradiciji u Koprivnici, te podrške u učenju u Splitu i Ludbregu. Cilj je bio pružiti djeci prostor za učenje, stvaranje, razvoj i osjećaj pripadnosti
U Matuljima su djeca zaronila u kroz kreativnu radionica za djecu pod nazivom ‘Morski svijet’, Djecu su radila radove od raznih materijala na temu mora. Tu su se mogle naći šarene ribice, hobotnice i drugi razni morski motivi. Svaki je crtež bio jedinstven i poseban na svoj način, a djeca su na kreativan i zanimljiv način kreirali jedinstveni morski svijet razvijajući svoju kreativnost i maštu. Pokazujući međusobno radove, razmjenjivali su ideje razvijali su suradnju, te osjećaj pripadnosti i sigurnosti.
Vrijednost radionica prepoznala je i Općina Matulji koja je cijeloj ovoj kreativnoj priči dala podršku.
-Radionice poput ove imaju veliku vrijednost jer djeci omogućuju da kroz igru i kreativnost razvijaju maštu, samopouzdanje i osjećaj zajedništva. Djeca su prirodno znatiželjna i kreativna, a kada im damo prostor za stvaranje, nastaju prekrasni radovi i još ljepši trenuci. Posebno nas raduje vidjeti koliko su djeca bila posvećena i ponosna na ono što su izradila. Od srca zahvaljujemo Općini Matulji na podršci programu i na tome što prepoznaje koliko su aktivnosti za djecu važne za svaku zajednicu – istaknula je predsjednica Udruge Ana, Ana Duga.
Protekli tjedan u Novalji bio je ispunjen ponavljanjem školskog gradiva, taman da djeca utvrde gradivo prije kraja školske godine. Posebno zanimanje učenika privukla je radionica pod nazivom ‘Paška Atlantida’, gdje su djeca nakon čitanja priče o njihovom kraju, razmjenjivala dojmove o tome kako je grad nekada izgledao. Kroz likovni dio radionica djeca su razvijala svoju kreativnost, crtajući podvodni grad bojama i flomasterima. Kroz ove radionice djeca su razvijala interes za povijest i geografiju te se dublje povezivali sa svojim krajem.
U Splitu su održane dvoje aktivnosti. Jedna aktivnost odvijala se pod nazivom ‘Dajmo im šansu’. Kroz taj program djeca su dobila toplu podršku u učenju van školskog sustava. Za djecu to znači bolje razumijevanje školskog gradiva, manje stresa, više samopouzdanja i zdraviji odnos prema učenju.
Kroz ovakav rad djeca ne dobivaju samo odgovore na zadatke nego i vrijeme da razmisle na koji način da do njega dođu. Izvaninstitucionalna podrška zato ima veliku važnost jer otvara prostor u kojem dijete može učiti svojim tempom, pitati bez srama i razvijati sigurnost bez pritiska. Dodajmo kako su podršku u učenju dobila i djeca u Ludbregu.
Druga aktivnost održana u Splitu je radionica pod nazivom ‘Sedam Kaštela’ kroz koju su djeca kroz priču, razgovor i likovni rad upoznala svih sedam Kaštela.
U Koprivnici pak, su djeca sudjelovala u kreativno-edukativnoj radionici ‘Tradicija naših starih kroz dječje oči’ gdje su kroz druženje i crtanje spoznali kako su živjeli naši djedovi i bake.
Osim svih ovih aktivnosti, predsjednica Udruge ANA preuzela je ugovor u Gradu Sisku kojim se potvrđuje suradnja s Gradom Siskom gdje će se ovakve edukativne aktivnosti odvijati u budućnosti.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 1 dan
VijestiPrije 5 dana
In MetropolaPrije 7 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Košarka u kolicimaPrije 1 dan
VijestiPrije 7 dana
KulturaPrije 2 dana