Stjepan je slikar koji stvara umjetnička djela vješto koristeći lijevo stopalo. Osim slikarstva, bavio se i pisanjem poezije. Objavio je zbirku poezije ‘Otisci dubine’, koju je i ilustrirao, te je ilustrirao i sedam knjiga drugih autora. Već pet godina svoja djela slika u ateljeu u prostoru koji unajmljuje od Grada Zagreba.
– Cerebralna paraliza je trajno stanje, ne mijenja se. O tome ne razmišljam, to je dio života. Zašto bih se time opterećivao? Kad čovjek previše razmišlja o svom invaliditetu, ništa neće postići. Ja sam umjetnik s tim tjelesnim stanjem i radim svoj posao. Prepreke koje postoje u društvu pokušavam preskočiti pomoću umjetnosti – rekao je Stjepan.
Osnovnu školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Goljak’, srednju školu u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Dubrava’, a potom je diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Međunarodne udruge slikara koji slikaju ustima i nogama, kao i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb.
– Slikarstvom sam se počeo baviti jer sam osjetio unutarnji poriv, pa sam odlučio upisati Likovnu akademiju i, srećom, to mi je uspjelo. Jako mi je bitno što sam slikar s invaliditetom koji slika lijevim stopalom. Drago mi je što sam dio Međunarodne udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Slikam apstraktna djela, portrete, a moji motivi su i pejzaži. Najčešće koristim tehniku akrila na platnu, to je zahvalna i kvalitetna tehnika – ispričao je Stjepan.
Spomenuo je da mu je teško izdvojiti jednog likovnog umjetnika kao uzor jer mnogi od njih stvaraju vrhunska djela.
Naglasio je da danas u Hrvatskoj, općenito, nije lako biti umjetnik koji živi isključivo od svog umjetničkog rada, pa tako ni umjetnik s invaliditetom. Zahvalan je što Međunarodna udruga slikara koji slikaju ustima i nogama pomaže u profesionalnom radu izdavanjem božićnih, novogodišnjih i uskrsnih čestitki s njegovim motivima, kao i motivima drugih slikara s invaliditetom.
Osim samostalnih, Stjepan je imao i skupne izložbe. Njegove slike izlagane su u Hrvatskoj i na skupnim izložbama u inozemstvu, a dobitnik je i nekoliko nagrada za svoj rad.
– Izlagao sam u Ljubljani, New Yorku, Parizu i Hong Kongu. Na izložbi u New Yorku sudjelovalo je nekoliko tisuća umjetnika iz cijelog svijeta. Tamo sam bio jedini umjetnik s invaliditetom, no posjetiteljima izložbe moj invaliditet nije bio bitan, zanimala su ih moja umjetnička djela. Poanta je da je umjetnički rad bitniji od načina na koji je nastao – rekao je Stjepan.
Svoj umjetnički talent rado dijeli s najmlađima. U dječjim vrtićima i osnovnim školama vodi likovne radionice, a vodio je i likovno-terapeutske radionice za djecu s teškoćama u razvoju. Jednom ili dvaput godišnje organizira likovne radionice za strane studente koji u Zagrebu borave preko programa Erasmus+ kako bi upoznali stvaralaštvo umjetnika s invaliditetom. Naglasio je da ga ipak najviše veseli rad s djecom.
– Djeca su najiskrenija – ili će vas prihvatiti ili neće. Njihov pokušaj da se uključe u moj rad i da slikaju lijevim stopalom otvara nove dimenzije i za mene i za njih. Nije bitno naučiti ih slikati, već im pokazati da kreativnost omogućava rješavanje mnogih prepreka na koje će naići u životu. Kreativno rješenje može se primijeniti na bilo koju prepreku – objasnio je Stjepan.
U životu i umjetničkom radu veliku podršku pruža mu supruga Kristina Šubašić, s kojom ima i zajedničke projekte.
– Supruga pjeva već nekoliko godina, pa smo spojili različite umjetnosti – dok ja imam likovne radionice, ona pjeva. Zajedno ćemo nastupiti 4. travnja u Kulturno-edukativnom centru Murai u Čakovcu – rekao je Stjepan. Njegova najnovija izložba i radionica održana je 8. ožujka u Centru za kulturu ‘Trešnjevka’.
Stjepanov plan za budućnost jest nastaviti uspješno umjetničko stvaralaštvo i stvarati djela u svom ateljeu. Stoga se nada da će mu Grad Zagreb produžiti najam ateljea za još pet godina.
– Danas je važno ostati na svijetloj strani, na sunčanoj strani svijeta, i raditi ono što se voli. Moje slike su pune svijetlih boja jer želim da svjetlo ostane u mom životu i životu drugih – poručio je Stjepan.
