Connect with us

in MREŽA

Nevidljiva borba Diane Dlesk

Objavljeno

/

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti

Poslušaj članak

Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.

– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.

Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.

– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.

Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.

– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.

Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.

Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.

– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.

Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.

– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.

Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.

– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.

Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.

– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.

Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.

– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.

Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.

Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.

Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.

Božica Tunjić

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

NOVI PRAVILNIK Osobna asistencija i laž na papiru

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba

In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.

Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.

Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.

No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.

Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.

U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.

I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.

Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.

Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.

Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.

To je suština Kvake 22.

Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.

Piše: Marko Arambašić

Nastavite čitati

Civilno društvo

Velika i značajna obljetnica Županijske udruge slijepih Split

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazana svečana večer u velikoj, elegantno uređenoj dvorani. Prostor je ukrašen toplim, zlatnim svjetlima koja vise sa stropa i stvaraju ugodnu i svečanu atmosferu. U središtu dvorane nalazi se plesni podij na kojem više parova pleše, dok se oko njih nalaze stolovi za kojima sjede i razgovaraju uzvanici. U prvom planu vidi se par koji pleše – muškarac u svijetlom odijelu i žena u svijetloj haljini, oboje opušteni i nasmijani. Oko njih su drugi gosti različitih generacija, od djece do starijih osoba, što daje dojam zajedništva i druženja. Ljudi su elegantno odjeveni, a atmosfera djeluje veselo i opušteno. U pozadini se nazire pozornica ili prostor za glazbu, dodatno naglašen svjetlosnim efektima. Cijela scena odiše toplinom, slavljem i dobrim raspoloženjem, tipičnim za svečane i humanitarne događaje.
Foto: Županijska udruga slijepih Split

Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire

Poslušaj članak

Županijska udruga slijepih Split obilježila je prošlog utorka, 21. travnja 2026. godine, impresivnih 75 godina svog djelovanja svečanom donacijskom večerom održanom u Restoranu Kampus.

Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire.

Ova posebna večer nadmašila je okvir same obljetnice i pretvorila se u snažan izraz zajedništva, podrške i iskrene želje da se osobama s oštećenjem vida osiguraju kvalitetniji uvjeti života. Upravo takve vrijednosti udruga njeguje i promiče već punih 75 godina, kontinuirano radeći na većoj mobilnosti i aktivnijem sudjelovanju svojih članova u društvu.

Program večeri vodila je Edita Lucić Jelić, čiji su šarm, toplina i profesionalnost dodatno obogatili atmosferu događaja. Poseban doprinos večeri dali su članovi Udruge kuhara i slastičara Splitsko-dalmatinske županije, predvođeni predsjednikom Ivanom Romcem, uz Matu Brkovića, Josipa Vrdoljaka i Eriku Šarić, koji su svojim znanjem i trudom osigurali vrhunski gastronomski doživljaj. Uvod u večer upotpunio je barmen Jure Vojković pripremivši četiri vrste koktela dobrodošlice.

Glazbeni dio programa donio je posebnu emociju i nezaboravnu atmosferu zahvaljujući nastupima Grupe Dalmatino, Taxi benda, klape Peristil, DJ Mirca i saksofonistice Marije Vukšić. Njihova energija i ritam dodatno su povezali sve prisutne i stvorili ugođaj koji će mnogima ostati u dugom i lijepom sjećanju.

Značajnu podršku u organizaciji pružili su Restoran Kampus i Studentski centar Split ustupivši prostor za održavanje večeri, dok su konobari svojim nenametljivim i profesionalnim pristupom pridonijeli ugodnom i dostojanstvenom tijeku cijelog događaja.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri dogodio se pri samom završetku, kada su gosti uz desert pozvani staviti poveze na oči koji su ih čekali na stolovima. Taj simboličan čin omogućio im je da barem na trenutak iskuse kako i najjednostavnije radnje, poput jela, izgledaju bez vida. Upravo je to iskustvo mnoge potaknulo na dublje razumijevanje svakodnevnih izazova s kojima se slijepe osobe susreću.

Velik doprinos uspješnosti večeri dali su i brojni suradnici iza kulisa, uključujući majstora rasvjete Ivana Mužinića, tvrtku Light Up production, Slovaricu za dekorativna LED slova, Mirror 4 event za photo booth, foto studio Fotobobinjo obrt pod vodstvom Bogdana Klarića te Segora Garbera, koji je osmislio vizualni identitet večeri i dao joj prepoznatljiv pečat.

Na kraju, iskrena zahvalnost upućena je svima koji su svojim dolaskom, podrškom i donacijama pokazali koliko zajednica prepoznaje važnost rada Udruge i potrebe slijepih i slabovidnih osoba.

Obilježavanje 75 godina djelovanja proteklo je u znaku solidarnosti, humanosti i zajedničkog nastojanja da se gradi društvo jednakih mogućnosti. Pokrovitelj ove svečane priredbe bilo je Hrvatsko društvo skladatelja.

Nastavite čitati

Civilno društvo

SPLIT Prošli je tjedan grad bio ispunjen dječjim smijehom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici se vide tri otvorene stranice bilježnica i knjige položene na stolu. S lijeve strane nalazi se bilježnica s rukom pisanim matematičkim zadacima – uglavnom množenje i dijeljenje (npr. 8·6=48, 9·9=81), uz poneke ispravke. U sredini je druga stranica bilježnice s dodatnim zadacima i kratkim pitanjima, poput dijeljenja i osnovnih matematičkih pojmova (npr. što je umnožak i količnik), također pisano olovkom. S desne strane nalazi se otvorena dječja knjiga ili udžbenik s naslovom „Oblačić i sunce“. Tekst je popraćen ilustracijama – nacrtani su oblak s osmijehom i nekoliko stabala s voćem, što daje vedar i dječji ugođaj. Cijela scena djeluje kao školski radni prostor djeteta koje uči matematiku i čita lektiru ili tekst iz udžbenika.
Foto: Udruga Ana

Kroz spoj mašte, igre i individualnog rada na školskom gradivu, djeci je osiguran prostor za razvoj kreativnosti, znanja i samopouzdanja

Poslušaj članak

Prošli tjedan u Split protekao je u znaku sadržajnih i toplih aktivnosti posvećenih djeci i njihovom razvoju, koje je organizirala ANA – udruga za pomoć djeci i obiteljima. U prostoru Gradskog kotara Gripe djeca su imala priliku sudjelovati u dvama programima koji su na različite, ali jednako važne načine poticali njihovu kreativnost, učenje i osjećaj sigurnosti.

Srijeda je donijela posebno ozračje mašte i igre kroz kreativno-edukativnu radionicu ‘Tajna Makarskog svjetionika’. Djeca su najprije uronila u priču o starom svjetioniku koji noću svojim svjetlom vodi brodove prema sigurnoj luci, a posebno ih je osvojio lik malog čuvara svjetla koji brine da svjetionik nikada ne utihne. Inspirirani pričom, mali sudionici su kroz crtanje i izradu vlastitih svjetionika od kartona i raznih materijala prenosili svoje doživljaje na papir i u oblik, razvijajući pritom maštu, strpljenje i osjećaj ponosa na ono što su stvorili.

Radionica je dodatno oživjela kroz simboličnu igru ‘Spasi brod od oluje’, u kojoj su djeca kroz pokret i suradnju zajednički tražila put prema sigurnosti. Uloge kapetana, valova, vjetra i čuvara svjetionika izmjenjivale su se uz smijeh i uzbuđenje, a upravo kroz takvu igru djeca su spontano učila o zajedništvu, komunikaciji i međusobnom oslanjanju. Ovakvi susreti pokazali su koliko su kreativni sadržaji važni za razvoj govora, koncentracije i socijalnih vještina, ali i za povezivanje djece s motivima mora i obale koji su dio identiteta njihova kraja.

Predsjednica udruge Ana Duga istaknula je kako radionice imaju dublju vrijednost od samog sadržaja koji nude, naglašavajući da djeca u takvom okruženju dobivaju prostor u kojem se mogu osjećati prihvaćeno, slobodno stvarati i razvijati vrijednosti poput prijateljstva i međusobnog poštovanja.

Već sljedeći dan, u četvrtak, isti je prostor dobio drugačiju, ali jednako važnu ulogu kroz susret podrške djeci u učenju u sklopu programa ‘Dajmo im šansu’. Djeca su donijela svoje školske obaveze i uz stručno vodstvo radila na gradivu koje im predstavlja izazov. U mirnom i poticajnom okruženju imali su priliku učiti vlastitim tempom, postavljati pitanja i dobiti dodatna objašnjenja, što im je pomoglo ne samo u savladavanju školskog gradiva nego i u jačanju samopouzdanja i radnih navika.

Naglašena je i važnost kontinuiteta ovakvih aktivnosti, jer upravo redovitost daje djeci i roditeljima osjećaj sigurnosti i povjerenja. Podrška lokalne zajednice omogućila je stvaranje prostora u kojem djeca mogu dobiti pomoć, ohrabrenje i poticaj za daljnji razvoj.

Prošli tjedan tako je još jednom pokazao koliko su djeci potrebni sigurni i poticajni prostori u kojima mogu učiti, istraživati i izražavati se. Kroz spoj priče, igre i konkretne pomoći u učenju, udruga nastavlja graditi okruženje u kojem djeca ne samo da razvijaju svoje sposobnosti, nego i osjećaj pripadnosti zajednici, dok Split nastavlja živjeti kontinuitet brige za svoje najmlađe.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu