Nevidljiva borba Diane Dlesk

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti

Poslušaj članak

Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.

– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.

Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.

– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.

Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.

– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.

Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.

Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.

– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.

Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.

– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.

Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.

– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.

Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.

– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.

Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.

– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.

Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.

Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.

Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.

Božica Tunjić