Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti
Poslušaj članak
Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.
– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.
Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.
– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.
Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.
– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.
Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.
Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.
– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.
Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.
Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.
– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.
Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.
– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.
Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.
– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.
Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.
– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.
Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.
Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.
Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.
Foto: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je javne natječaje za dva važna programa usmjerena na poboljšanje kvalitete života u postojećim zgradama: Program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe te Program uređenja pročelja za postojeće zgrade.
Natječaji su otvoreni do 31. kolovoza 2026. godine, a prijave se podnose putem aplikacije programi.mpgi.hr.
Planirano je da se ovakvi pozivi raspisuju jednom godišnje, čime se uvodi kontinuitet u obnovu i modernizaciju stambenog fonda.
Donošenje ovih programa predviđeno je Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, s ciljem podizanja standarda stanovanja i funkcionalnosti postojećih objekata. Programi se odnose na postojeće višestambene i stambeno-poslovne zgrade koje imaju OIB i upisane su u Registar zajednice suvlasnika, koji vodi Državna geodetska uprava.
U okviru programa ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup predviđeno je da Republika Hrvatska sufinancira jednu trećinu troškova, dok dodatnu potporu mogu osigurati jedinice lokalne samouprave. Za 2026. godinu čak 25 lokalnih jedinica već je iskazalo interes i osiguralo sredstva u svojim proračunima.
Među njima su i Zagreb, Slavonski Brod i Pula koji će sudjelovati s polovinom ukupnog troška, dok će Split pokriti 40 posto. Gradovi poput Zadar, Bjelovar i Vukovar sudjeluju s jednom trećinom, a Đurđevac i Kaštela s 30 posto troškova.
Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom.
Također je nužno imati izrađen glavni projekt i osigurana financijska sredstva za vlastiti udio, uz prethodnu odluku suvlasnika donesenu natpolovičnom većinom. Sustav bodovanja dodatno vrednuje čimbenike poput prisutnosti osoba s invaliditetom, sudjelovanja lokalne samouprave, razvijenosti područja te sociodemografskih obilježja stanara.
Program uređenja pročelja odnosi se na zgrade koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro ili se nalaze unutar kulturno-povijesnih cjelina. U ovom slučaju država također sufinancira trećinu troškova, dok su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati dodatnu trećinu kako bi zgrade na njihovom području mogle sudjelovati u programu. Za 2026. godinu interes je iskazalo 26 lokalnih jedinica, uključujući Osijek, Umag, Vodnjan, Vinkovci, Split i Valpovo.
Za prijavu na ovaj program potrebno je ispuniti uvjete koji uključuju izrađen glavni projekt, odluku suvlasnika, osigurana sredstva te činjenicu da se obnova pročelja ne financira iz drugih izvora. Posebna prednost pri rangiranju daje se starijim i oštećenijim zgradama, kao i projektima koji doprinose energetskoj učinkovitosti, uzimajući u obzir i konzervatorske kriterije te stupanj razvijenosti područja.
Za oba programa lista prvenstva formira se na temelju ostvarenih bodova, neovisno o vremenu prijave. Sredstva se dodjeljuju prema poretku na listi, a eventualno neiskorištena sredstva i bodovi prenose se u sljedeću godinu. Nakon zatvaranja natječaja, lista će biti objavljena na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.
Zainteresirani dodatne informacije mogu dobiti putem elektroničke pošte upravljanje.zgradama@mpgi.hr, ili na broj 01/6448-844., čime Ministarstvo nastoji osigurati dostupnost svih potrebnih podataka i podršku prijaviteljima tijekom procesa prijave.
Tijekom provedbe projekta liječnici i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba s invaliditetom
Udruga za prevenciju raka i pomoć oboljelima Budi dobro prošli je tjedan u Samoboru predstavila je EU projekt ‘Budi dobro, ostani dobro!’, namijenjen osobama s invaliditetom oboljelim od raka. Trogodišnji projekt, u vrijednosti od gotovo 300 tisuća eura sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda.
Tijekom provedbe projekta liječnici i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba, a prijave za sudjelovanje u projektnim aktivnostima zaprimaju se od 1. svibnja na web stranici ostanidobro@budidobro.hr. Osoba treba dostaviti dokumentaciju koja dokazuje invaliditet i onkološku dijagnozu.
Predsjednik Udruge Budi dobro’ Josip Majcan istaknuo je da u Hrvatskoj živi 670 tisuća osoba s invaliditetom, a prema procjeni više od 50 posto oboljelih osoba od raka ujedno su i osobe s invaliditetom.
Nakon završetka liječenja ove osobe suočavaju se s fizičkom iscrpljenošću, emocionalnim stresom i rizikom socijalne isključenosti. Stoga je cilj projekta poboljšanje kvalitete života, mentalnog zdravlja, što brži povratak u obiteljsku i radnu sredinu te smanjenje potreba institucionalnih usluga za osobe s invaliditetom oboljele od raka.
O pravima osoba s invaliditetom oboljelih od malignih bolesti govorila je socijalna radnica Marija Penava Šimac.
– Da bi se osobi s malignom bolešću priznao status osobe s invaliditetom mora se provesti vještačenje kojim se utvrđuje utjecaj malignog oboljenja na njezino funkcioniranje i zdravlje. Najčešće pravo iz sustava socijalne skrbi je inkluzivni dodatak, iz sustava zdravstva na besplatno dopunsko osiguranje i na razna pomagala, iz sustava rada razne porezne olakšice. Nadalje, najčešće pravo vezano za promet je povlašteno prometovanje željeznicom, oslobođenje od plaćanje cestarine. Osobe s malignom bolešću koje imaju priznat status osobe s invaliditetom imaju veći broj dana godišnjih odmora – pojasnila je Penava Šimac
Događaju su nazočile mnoge osobe s malignom bolešću i invaliditetom. Marijana Uzelac je prije deset godina oboljela od raka vrata maternice, sudjelovala je na kreativnim radionicama u udruzi Budi dobro te u programu Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ u Velom Lošinju.
– To mi je puno pomoglo. Nakon završetka liječenja nisam znala kako dalje, ali sam dobila dobre smjernice. Postala sam sebi važna i svaki dan mi je bio najljepši. Ići ću ponovno u Kuću Betanija u Veli Lošinj na oporavak duha i tijela – rekla je Uzelac.
Od karcinoma dojke prije šest godina oboljela je Anica Piršić, a u suočavanju s teškim situacija najviše joj je pomogao program ‘Tjelesni i duhovni oporavak onkloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ u koji se uključila godinu dana nakon operacija.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a